Nisu prošla niti 24 sata od istupa koji je u javnosti proglašen najboljim, riječkog vjeroučitelja Marina Miletića na prekjučerašnjem prosvjedu podrške štrajku u školama, a već je uslijedio hladan tuš. Došao je iz Miletićeve Riječke nadbiskupije, koja je hitro objavila kako on za svoj nastup nije tražio dopuštenje, kao što nije pitao smije li biti sindikalni povjerenik u svojoj školi. To su, doista, formalni razlozi zbog kojih se riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić osjetio dužnim ograditi od vatrenog Miletićevog govora. Međutim otkrio je ono lice Crkve, koje nije evanđeosko, već činovničko.
Miletić je u javnosti poznat kao “lik” (da se poslužim njegovim slengom) koji doslovce izgara za Isusa i Crkvu. Njegov stil i način rada ne mora svatko u Crkvi podržavati, no njegova autentičnost i karizma u današnje vrijeme su neupitni. Svojom otvorenom i osebujnom pojavom, načinom komunikacije i stilom privukao je i odgojio tisuće mladih. I to ne samo u sušačkoj gimnaziji u Rijeci, gdje drži vjeronauk, nego i diljem Hrvatske, gdje je poznat kao kolumnist, youtube i podcast propovjednik i evangelizator na internetu i društvenim mrežama, gdje se vidi da doslovce gori za svoju Crkvu i Krista.
Ta ista Crkva, koja se jučer odriče Miletićeva nastupa (a nedjabože i samoga Marina!), ne samo da ne podržava ovakav prosvjed ili štrajk ili sličnu želju za društvenom akcijom, nego sama u svojim redovima ne poznaje riječ “sindikat”. U Crkvi sindikalnih podružnica nema, a budno se pazi da se niti ne začnu, pa se djelatnici (čitaj: vjernici laici) npr. zapošljavaju po dvoje-troje u jednoj, a dvoje-troje u drugoj instituciji premda rade u istoj, kako se ne bi mogli sindikalno uortačiti. Ima i primjera nepoštivanja ugovora o radu, pa je bilo slučajeva da se radniku godinama iz mjeseca u mjesec produžava ugovor, što ne samo da je nemoralno, nego je i protuzakonito. No, ne bi bilo lijepo ovdje izvlačiti na ulicu prljavi veš, jer bi se čovjek tako upravo svrstao među one koji su jučer odlučili javno eliminirati najpopularnijeg vjeroučitelja u Hrvatskoj. Učinivši to pred očima svih, kao da je Miletić učinio neku sablazan ili krivovjerje, pa zbog njegova krivoga poučavanja treba saprati ljagu s lica same Crkve. Naravno, nije se to dogodilo.
Miletić je govorio iz srca kao (vjero)učitelj. I upravo je uz još jednoga svojega kolegu vjeroučitelja u cijelome ovome štrajku pokazao da su vjeroučitelji duša našeg školskog sustava. (Neka ne zamjere ostali profesori.) Miletićev istup i Facebook objava vjeroučitelja Ivana Pokupca potvrdili su da je vjeronauku itekako mjesto u školi, jer su iz srca govorili o časti i ugledu profesorskog i nastavničkog poziva i ljubavi prema djeci te se nisu pozivali ni na kakve koeficijente, jer im se fućka za par stotina kuna povišice, a stalo im je do ljubavi prema školi. I crkvena vlast ne smije se odreći takvih svojih sinova, ma koliko oni formalno zgriješili. Biskupi tako pokazuju da su od sačinjeni od istoga materijala kao i političari. A koji nije evanđeoski. Tj. onaj kojim je do kraja prožeta duša vatrenog riječkog vjeroučitelja
Komu je taj tip zanimljiv ?