Milijun dolara može se zaraditi na razne načine. Jedan je uzeti olovku i papir te riješiti jedan od sedam tzv. milenijskih problema. Te probleme objavila je 2000. godine zaklada “Matematički institut Clay”, koju je utemeljio američki biznismen Landon T. Clay. Uz pomoć najvećih matematičkih umova današnjice, zaklada je definirala sedam velikih problema u matematici na prijelazu tisućljeća. Neki od njih smatraju se potencijalno nerješivima, ali njihovo bi rješavanje imalo golem utjecaj na daljnji napredak matematike, kriptografije, računalnih znanosti, astrofizike, biologije i filozofije. Tko uspije točno riješiti bilo koji problem, bit će nagrađen s milijun dolara.
Inspiracija ovoj inicijativi nađena je u sličnoj akciji matematičara Davida Hilberta, točno stoljeće ranije. Hilbert je u 1900. izdvojio 23 problema koja je smatrao najbitnijima za daljnji razvoj matematike, ali i najtežima. Njegov je istup imao ogroman utjecaj, usmjerivši razvoj matematike 20. stoljeća. Devet Hilbertovih problema danas se smatra potpuno riješenim, a još devet djelomično. Za dva problema vrijeme je pokazalo da nisu bili dovoljno precizno formulirani, a tri su ostala potpunim zagonetkama.
Na rješavanju “milenijskih problema” treba koncentrirano raditi godinama, bez ikakve sigurnosti da je do definitivnog dokaza uopće moguće doći, jer oni možda nisu rješivi matematikom kakvu danas poznajemo. Kada netko povremeno tvrdi kako ima rješenje, tada u čitavom svijetu postoji tek manji broj ljudi koji su u stanju provjeriti dokaz. Oni tada moraju prestati s vlastitim radom i posvetiti se i sami, mjesecima, provjeri svakog koraka u tuđem matematičkom postupku, što nije zahvalan zadatak.
Do danas je riješena samo jedna od sedam velikih zagonetki: tzv. Poincaréova pretpostavka. Zadao ju je još 1904. Jules Henri Poincaré, francuski matematičar, fizičar, inženjer i filozof. Bio je poznat i kao “posljednji univerzalist”, postigavši golema dostignuća u mnogim područjima. Bavio se i topologijom – istraživanjem oblika, prostora i njihovim matematičkim definiranjem. Njegov problem trebalo je dokazati u tzv. četverodimenzionalnom prostoru, koji izgleda kao trodimenzionalni, ali je povezan, konačne veličine i bez granica te ga je teško zamisliti. No dokaz bi imao velik utjecaj na razumijevanje geometrije multidimenzionalnih prostora, astrofiziku, teoriju relativnosti i kvantnu fiziku te pomogao bolje razumjeti oblik svemira.
U 2002. godini, zajednicom vodećih svjetskih matematičara počela se širiti vijest kako je netko riješio Poincaréovu pretpostavku, a rješenje jednostavno postavio na tzv. arXiv – internetski repozitorij za rezultate znanstvenih istraživanja. To je šokiralo mnoge jer o tako velikim problemima raspravlja se na kongresima matematičara, a nitko nije bio svjestan značajnijeg napretka već godinama. Autor dokaza bio je Grigorij Perelman, povučeni ruski matematičar iz Sankt Peterburga, koji je 1982. godine, kao srednjoškolac, pobijedio na svjetskoj matematičkoj olimpijadi s maksimalnim brojem bodova. Nakon diplome i doktorata u Školi za matematiku i mehaniku Lenjingradskog državnog sveučilišta, proveo je neko vrijeme u SAD-u i tamo imao zapažene rezultate. No radilo se o vrlo osobenom znanstveniku koji se nije pronašao u američkoj akademskoj sredini. Vratio se na institut Steklov u St. Peterburgu te od 1995. do 2002., tijekom sedam godina, radio sam, u potpunoj izolaciji, na rješavanju Poincaréove konjekture – problema smatranog nerješivim, koji je mnoge koji su ga pokušavali riješiti potpuno slomio. Svoj dokaz uopće nije poslao u znanstveni časopis, već ga je samo postavio na internet. Bio je toliko siguran u rezultate da nije smatrao potrebnim da bilo tko procjenjuje njegov rad.
Do 2006. godine svijet je prihvatio njegov dokaz.
Časopis “Science” proglasio ga je znanstvenim prodorom godine, prvim ikad iz područja matematike. Iste godine nagrađen je i Fieldsovom medaljom, nazvanom po kanadskom matematičaru Johnu Charlesu Fieldsu. Medalja se smatra “Nobelom” za matematiku i dodjeljuje se tek svake četiri godine, no odbio ju je primiti. U 2010. odbio je i milijun dolara od zaklade Clay za prvi riješeni milenijski problem. Povukavši se iz javnosti i s posla te izbjegavajući novinare, izjavio je tek “...kako ima sve što mu treba, i ne zanimaju ga nagrade; kako je najvažnija nagrada što svi vide da je riješio problem; kako ne želi biti izložen ljudima kao životinja u zoološkom vrtu; kako nije nikakav heroj matematike i kako nije zainteresiran za novac ni slavu.” Zainteresiran ili ne, živeći danas skromno u malom stanu na periferiji St. Peterburga, Grigorij Jakovljevič Perelman najslavniji je matematičar 21. stoljeća.
