Vulgarno cipelarenje koje je uslijedilo nakon prošlotjedne emisije “Hrvatska za pet”, a u kojoj su kod urednika Branimira Bilića na HTV-u gostovali aktivisti Inicijative 40 dana za život, pokazalo je ne samo razmjere nesnošljivosti i nečijeg divljaštva u obračunu s neistomišljenicima, nego i potpuno nerazumijevanje svijeta oko sebe. Naime, jedan od prigovora bio je taj zašto je aktivistima “za život” dopušten nastup na javnoj televiziji, sarkastično dodajući da bi prilog bio primjereniji vatikanskoj televiziji. Odgovor je sadržan u pitanju, a to je upravo zato što se radi o javnoj televiziji, tj. ničijoj osobnoj prćiji za plasman samo jedne vrste pogleda na svijet.
Poznato je da se po pitanju početka života stavovi radikalno razlikuju, od onih koji samo začeće drže početkom, do onih da to nije tako i da se radi o pravu majke da sa svojim tijelom radi što želi. I toga je bilo otkad je svijeta i vijeka, no i jednima i drugima ne smije se zabraniti da te svoje stavove iznose na bilo koje načine koji su im dostupni i koji im se sviđaju. Tako i na televiziji koja je javna i koja upravo svima treba zajamčiti pristup do javnosti.
Ovih se dana pojavila izvrsna knjiga “Neplanirano”, kao i istoimeni film, koji su nastali na istinitom svjedočanstvu glavne junakinje Abby Johnson, koja je u SAD-u, prvo bila ravnateljica klinike za pobačaje, a onda je prešla s druge strane ograde svoje klinike i pridružila se “pro life” aktivistima. Ključno je, zacijelo, bilo njezino sudjelovanje, po prvi puta, u pobačaju, gdje je držeći ultrazvučnu sondu liječniku navodila instrumente kojim je dijete isisano iz utrobe majke, što je ona zorno vidjela i nakon čega joj je pozlilo. No, to nije najvažniji dio njezine priče. On se nalazi u onome dijelu u kojemu ona kaže kako i s jedne i s druge strane postoje dobri ljudi i da ne smijemo jedni druge demonizirati.
“O, kako volimo demonizirati svoje protivnike – i to vrijedi za obje strane. Kako lako pretpostavljamo da su oni na ‘našoj’ strani u pravu, mudri i dobri, a da su oni na ‘njihovoj’ strani podmukli, glupi i prijetvorni. Ja sam pronašla ispravno razmišljanje, dobrotu i mudrost na obje strane, ali sam na obje strane jednako tako pronašla i glupost, podmuklost i prijetvornost. Iskusila sam kako se dobre namjere mogu pretvoriti u loše odluke bez obzira na to kojoj strani pripadate. Još i danas imam prijatelje na suprotnim stranama ove debate koja izaziva razdore.
Svi mi žudimo za pričom koja dokazuje da je ‘naša’ strana u pravu i dobra, a ‘njihova’ strana u krivu i loša, zar ne? Ali ja svjedočim da na obje strane postoji i dobro, i ispravno, i pogrješno. I nešto što još više zapanjuje: imamo mnogo više zajedničkoga s onom ‘drugom’ stranom nego što možemo zamisliti”, napisala je Abby Johnson.
Taj njezin stav uvijek treba imati pred očima kada se raspravlja s neistomišljenicima. Jer je autentičan i otvoren. I obvezuje svakoga na poštovanje onoga drugoga. Za razliku od cipelarenje koje je uslijedilo nakon Bilićeve emisijena javnoj televiziji.
Točno je da mediji promiču kulturu mržnje onih drugih, onih koji drugačije misle. Ovo je odličan članak baš o tome na jednu temu a takvih tema je puno. Cijeli medijski prostor je ispunjen mržnjom i netolerancijom zbog nerazumjevanja onih drugoh.. Često je ta mržnja poduprta nastojanjima za očuvanje stečenih pozicija pojedinih skupina koje gube moć moć koju su nezasluženo imale. Tada je mržanja žešća i šira. Žalosno je što to pojedini mediji dodatno podstiču.