Premium Povodom lansiranja novog portala, Vecernji.hr svim čitateljima daruje mjesec dana besplatnog Premium sadržaja!
Naslovnica Premium

Buneta: Postao sam Lulek ne znajući da je to simbol muškosti

Glumac Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija kao mali je izluđivao roditelje, a svojim psinama kao voditelj Milivoj Lulek danas izluđuje slušatelje Antene Zagreb
12. svibnja 2013. u 11:00 0 komentara 5 prikaza
saša buneta (1)
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/9

Svestrane su bile dječačke želje glumca Saše Bunete koji se svaki dan htio baviti nekim drugim sportom i hobijem.

– Danas kad se sjetim tih želja, mogu samo reći: jadni moji roditelji. Htio sam biti rukometaš i roditelji su mi nabavili cijelu rukometnu opremu, ali sam od toga odustao čim me jedan dječak gurnuo. Nakon toga sam poželio planinariti pa su mi kupili čuturicu i gojzerice, no ubrzo sam odustao i od toga. Poslije sam se bavio i plivanjem, ali od upisa u osnovnu zaljubio sam se u glumu – prisjetio se 42-godišnji Saša te nastavio objašnjavati kako se rađala ljubav između njega i životnog mu poziva.

Goran Višnjić drži ekipu na okupu

– Od prvog razreda sudjelovao sam u školskim predstavama i uvijek se javljao za recitiranje na priredbama, a već u četvrtom osnovne u riječkom kazalištu dobio sam ulogu u jednoj predstavi – govori glumac. Nakon mature skoro je odustao od upisa na Akademiju jer je strahovao da će podbaciti na prijamnom. Ohrabrio ga je Igor Violić, otac glumice Nine Violić.

– Kad sam Igoru rekao da se nisam baš pripremao, uzeo me za ruku, odveo u gradsku knjižnicu i izabrao mi tekstove s kojima ću ići na prijamni ispit. Potrudio se više oko mene nego oko Nine jer sam ja te godine primljen, a Nina nije – priča Saša. Tijekom studiranja postao je nerazdvojan s Goranom Višnjićem, a prijateljstvo traje iako je Goran u Americi.

– Bili smo dobra družina i danas je upravo Goran onaj koji nas okuplja jer njegovi dolasci u Zagreb uvijek su razlog da se svi nađemo – kaže Buneta. Nedugo nakon diplome dobio je stalan angažman u kazalištu Zagrebačko gradsko kazalište Komedija u koje za vrijeme studija na Akademiji nije nikada kročio.

Torta s izdojenim mlijekom

Uz stalan posao u “Komediji” glumio je u sapunicama, bio voditelj u dječjim emisijama i raznim događanjima i u svakom od tih poslova je jednako uživao.

– Ne treba se sramiti nijednog posla, možemo se samo sramiti kako smo pristupili nekom poslu – veli glumac koji kao Milivoj Lulek smišlja razne psine slušateljima Radija Antene. Slušatelji nisu uvijek oduševljeni njegovim spačkama, a neki mu znaju i uzvratiti udarac.

– Našalio sam se jednom s udrugom “Roda” od koje sam tražio da mi ženu nauče kuhati. Kao odgovor na moju zezanciju iz udruge su mi poslali tortu i telegram u kojem je pisalo: “Dragi Milivoj, vašu suprugu ne možemo naučiti raditi kolače kao što ih radi vaša mama, ali smo se potrudili da ovom kolaču ne treba samo vještina, nego je bitan i sastojak, naime poslali smo vam tortu kojoj je glavni sastojak izdojeno mlijeko naših članica – zaključuje glumac.

>> Lulek u Dinamu tražio Vahu za kampanju "Ma miči mi se s puta!"

Najvažnije godine 1971. Srednji sam od

Najvažnije godine

1971. Srednji sam od nas troje braće. Dobio sam rusko ime kao i brat Vanja, valjda je mama voljela rusku književnost, a možda su u to vrijeme bila popularna baš ova imena. Znam da će svi reći kako je njihov rodni grad najljepši, ali odrastanje u tolerantnoj sredini poput Rijeke zbilja je nezaboravno. Dakle, moj grad je najljepši.

1991. To je bila ratna godina i početak mog faksa kojim sam si na neki način odredio budućnost. Predavanja su nam stalno bila prekidana uzbunama i krpali smo se jedni kod drugih za smještaj. Gotovo cijela akademija u Zagrebu je spavala kod mene jer sam bio smješten kod obitelji koja je živjela u Njemačkoj i uvijek sam imao puno mjesta. Jako mi je nedostajala Rijeka i svaki put kad bih vidio automobil s riječkim tablicama, imao sam dojam kao da vidim nekog svog i bio sretan.

1996. Lijepa godina života jer sam na poziv Marina Carića došao u Komediju, kazalište u kojem sam stekao veliki broj prijatelja i dobio stalan angažman. Nakon prve uloge u tom kazalištu bio sam nominiran i za nagradu Hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca i po svemu sudeći tu ću ostati do mirovine.

2008. Rodio se moj Milivoj Lulek. Ja sam mu dao ime, ali ne i prezime i dugo vremena nisam imao pojma da lulek u žargonu znači penis. Bio sam uvjeren da je lulek zapravo nekakva lula sve dok mi prijatelj nije objasnio kako sam u zabludi.

Tulumi na Dubrovačkim ljetnim igrama S

Tulumi na Dubrovačkim ljetnim igrama

S Goranom Višnjićem i Reneom Bitorajcem nakon druge godine fakulteta glumio sam u “Hamletu” na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kući sam se vratio lakši 17 kilograma. Nakon probe, oko jedan u noći, na brzinu bismo se presvukli i nastavili tulumariti do jutra. Odspavali bismo sat vremena i opet sve ispočetka. Ludilo.

Maskenbal mi je u krvi otkad pamtim

Kao svakom pravom primorcu, i meni su roditelji intravenozno usadili ljubav prema maškarama.Kod nas se s pripremama za maskenbal uvijek počinjalo dva mjeseca prije. Tata je bio zadužen za organizaciju, a mama je šivala kostime. Žao mi je što posljednjih godina nikako ne stižem otići u svoju Rijeku na maskenbal.

Akademiju okupirali nadareni Riječani

Moja generacija, kojoj pripadaju i glumci Dražen Šivak i Nina Violić, od srednjoškolskih dana bila je zagrijana za kazalište i redovito odlazila u dramski studio na poduke. Riječko kazalište tada je imalo jaku scenu i odličan repertoar pa ne čudi što se na Akademiji u Zagrebu svake godine upisivalo po nas troje, a nekada, sjećam se, i više ljudi.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message