Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Brexit je dokaz – ključni faktor za proces ujedinjavanja EU veće je uvažavanje različitosti kultura i identiteta različitih naroda

Izlazak Velike Britanije iz EU je prirodan i očekivan...
18. siječnja 2021. u 17:40 5 komentara 1850 prikaza
Brexit
Foto: Luciana Guerra/PA Images/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Izlazak Velike Britanije iz Europske unije (Brexit) prirodan je i očekivan. Razlozi se nalaze duboko u britanskoj povijesti. To može biti dobro i za Britaniju i za EU. Brexit je za EU (birokrate) najbolji pokazatelj da nešto nije u redu s vođenjem EU. Štoviše, moglo bi se reći da se EU nalazi u rasponu različitih osjećaja od Grčke do Brexita, a koncepta pomirenja tih različitih osjećaja nema na vidiku. Danas ekonomski odnosi među zemljama nisu najveća prepreka razvoju svijeta i EU.

Problem politike „ujedinjavanja“ neuvažavanje je različitih tradicija, kultura i identiteta. To je i osnovni uzrok Brexita. Drevna Britanija bila je europski poluotok na kojemu je živjelo oko 5000 lovaca skupljača. Prije desetak tisuća godina prestaje ledeno doba, razina mora se diže i povećava se pritisak na krhku strukturu koja je vezivala britanski poluotok s europskim kontinentom. Oko 6100 godina prije Krista pretpostavlja se da je potres pokrenuo klizišta u Norveškoj, a golemi tsunami, koji je počistio muljasto tlo, izdubio kanal La Manche i odvojio Britaniju od europskog kontinenta.

To je bilo prvo odvajanje Britanije od Europe. Možda je s tim valom počelo i oblikovanje britanskog (engleskog), otočkog, nacionalnog karaktera. Henrik VIII. 1521. godine od pape je dobio titulu „branitelja vjere“ jer je gorljivo pobijao reformatorske ideje i teze Martina Luthera. Kad mu papa nije htio poništiti brak s Katarinom, samovoljno se vjenčao s Anne Boleyn, a parlament je izglasao zakon (1534.) kojim je osnovana Anglikanska crkva. Henrik VIII. proglašen je za najvišeg vjerskog poglavara u Engleskoj i odrekao je poslušnost papi. Engleska se tim činom odvojila od Rima, odnosno od katoličke Europe. Od tada engleski protestanti vjeruju da Vatikan i katolička Europa rade protiv Engleske.

Police checks at the border NEUGODNO IZNENAĐENJE Brexit pravila: Britancima na ulazu u EU oduzimaju sendviče

Henrik je postao prvi euroskeptik koji je utemeljio otočku i ksenofobnu politiku koja je utjecala na engleske osjećaje i politiku prema Europi proteklih pet stoljeća. To je bilo drugo veliko odvajanje Engleske od Europe. Britanija je kroz povijest bila na meti mnogih osvajača s kontinenta. Prvi zabilježeni pokušaj invazije pokušao je Julije Cezar 55. godine pr. Kr., ali tek je car Klaudije 43. g. porazio Brite i organizirao Britaniju kao rimsku provinciju. Britanija je bila posljednja zemlja koju je Rimsko Carstvo osvojilo i prva koju je izgubilo. Prije Rimljana invaziju su izvršili Kelti, a poslije Rimljana, Angli, Sasi i Vikinzi. Posljednju uspješnu invaziju na britansko otočje poduzeli su Normani na čelu s Viliamom Osvajačem (1066).

Pet stoljeća poslije Veliku španjolsku armadu porazili su engleski brodovi. I Napoleon Bonaparte želio je poraziti Englesku, ali bezuspješno. Zahvaljujući prevlasti na moru, spriječena je Hitlerova namjera invazije na Veliku Britaniju. Uglavnom, opasnosti za Britaniju uvijek su dolazile s kontinenta. Čim bi netko postao jak i dominantan na kontinentu, krenuo bi na Englesku. Zbog toga je, vjerojatno, kod engleskih ljudi urođena rezerva prema Europi, a prvi cilj engleske vanjske politike sprečavanje je nastanka hegemona na europskom kontinentu. Englezi su vjerojatno najponosniji i najsamopouzdaniji narod na zemlji. Oni su izmislili demokraciju, parlament i suvremene obavještajne službe.

Ideja i politika liberalizma, industrijska revolucija i ekonomska znanost počeli su od Engleza i proširili se zemaljskom kuglom. Oko 200 godina bili su najveća kolonijalna sila koja je na svom vrhuncu pokrivala četvrtinu površine Zemlje i upravljala četvrtinom svjetskog stanovništva. „Carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi.“ Britanci su se okrenuli od Europe prema moru i bliži su im postali Australci, Kanađani, Novozelanđani i Južnoafrikanci. U tako velikom samopouzdanju i osjećaju moći njemačko bombardiranje Londona i drugih gradova bio je velik šok i poniženje. Ta trauma ušla je u DNK engleskih ljudi koje ni odmazda bombardiranjem Dresdena i drugih njemačkih gradova nije nimalo izbrisala.

Pictures of the Year ŠTO SE MIJENJA Prvi dan Brexita: vize, putovnice i još – pregovora

Kao jedni od glavnih organizatora pobjede nad Hitlerom (i prije nad Napoleonom), s najvećim iskustvom upravljanja narodima i državama, i s mišlju da su predodređeni za upravljanjem svijetom, Englezi su vjerojatno očekivali da će Europu nakon Drugog svjetskog rata oni organizirati i predvoditi. Churchill u Zürichu 1946. godine izgovara povijesnu rečenicu o nužnoj potrebi organiziranja „Ujedinjenih država Europe” kao jedinog rješenja dugoročnog razvoja i mira u Europi. Druga njegova rečenica koju je 1930. napisao i nekoliko puta poslije Drugog svjetskog rata ponovio vjerojatno najbolje iskazuje engleski stav prema toj ujedinjenoj Europi, a to je: „Mi smo s vama, ali nismo dio vas…” Velika Britanija nikad se ne bi odrekla svoje demokracije i suvereniteta i nikad nije prihvatila koncept političkog ujedinjene Europe u kojoj bi ona bila samo jedan dio.

Ekonomska suradnja da, politička integracija ne!, to je stav koji proizlazi iz osjećaja Britanaca i stav njihovih glavnih političkih partija. Laburistička vlada rekla je ne potpisivanju Sporazumu o zajednici za ugljen i čelik 1950., što je bila prethodnica Europske ekonomske zajednice (EEZ), a konzervativna vlada potpisivanju Rimskog sporazuma kojim je osnovan EEZ 1957. Većina britanskih premijera bili su euroskeptici. Neki to nisu bili na početku mandata, ali su u međuvremenu postali (M. Thatcher). Možda su samo John Major i Tony Blair bili skloni EU. Dok su Britanci širili svoj imperij po cijeloj zemaljskoj kugli, povećavajući svoju moć i samopouzdanje, Europljani su se više-manje međusobno ubijali, uključujući i dva velika svjetska rata koja su počela na europskom tlu. Britanci nisu vjerovali u sposobnost Europljana da organiziraju ujedinjenje.

Na pregovore o Rimskim ugovorima o osnivanju EEZ-a 1956. godine poslali su nižeg činovnika iz Ureda za trgovinu, kao da je riječ o običnom komercijalnom poslu. To potvrđuje njegovo izvješće: „Oni se neće uspjeti dogovoriti. Ako se dogovore, ugovor neće biti ratificiran. Ako se i ratificira, to neće funkcionirati.“ Jedan drugi visoki dužnosnik objašnjava u to vrijeme ministru vanjskih poslova britansku superiornost nad Europljanima: „Francusko-njemački razgovori će se, prije ili kasnije, neizbježno prekinuti i tada će biti naša šansa da se uključimo kao deux ex machina s našim rješenjem“. Britanci još nisu shvaćali da njihov imperij slabi, da je završila Pax Britannica i da nastupa Pax Americana.

BELGIUM-BRUSSELS-EU-UK-TRADE DEAL-SIGNING Silvije Tomašević Pronađeno jedinstvo unutar Europske unije

Europa se ujedinjavala uz američku pomoć, poticaje, pokroviteljstvo i zaštitu. I ekonomski razlozi utjecali su na stav Britanije prema EU. Prvo, nisu htjeli staviti svoju industriju ugljena i čelika (čija je proizvodnja 1950. bila 50% europske) pod zajedničko europsko upravljanje. Drugo, Europa je zaštitila poljoprivrednu proizvodnju, a u Britaniji je bilo obrnuto: ti proizvodi bili su na potpuno slobodnom tržištu zbog ovisnosti o uvozu jeftine hrane iz zemalja Commonwealtha. Taj uvoz hrane bio je jedan od razloga dvaju De Gaulleovih veta za pristupanje Britanije EU. Velike stope gospodarskog rasta u EU, od 1950. do 1973. prosječno više od 5%, a u Britaniji manje od 3%, promijenile su stav pragmatične Britanije o uspješnosti EU.

Tri puta su podnosili zahtjev, dva puta De Gaulle je stavio veto (1963. i 1967.), da bi konačno bili primljeni 1973. Primanje nije bitno smanjilo euroskepticizam. On se pojačao kad je Britanija od 1993. počela rasti brže od drugih velikih zemalja EU. U razdoblju od 1993. do 1997. Ujedinjeno Kraljevstvo prosječno je raslo 3,14%, a druge velike zemlje EU manje od 2%. Euroskepticizam se povećao jer su počeli shvaćati da je najveći broj pravila EU već napravljen bez njihova sudjelovanja. Osjećaj da ih članstvo u EU sputava postajao je sve jači. Svjetliju budućnost Britanci vide izvan EU.

Najtvrđi britanski euroskeptici ukazuju na opasnost pretvaranja EU u totalitaristički sustav zbog dominacije Njemačke – mogla bi postati i „Četvrti Reich“. Nametanje eura kao zajedničke valute vide kao gubljenje suvereniteta i pretvaranje države u lokalnu upravu ili koloniju. Britanija vidi svoj razvoj u tri kruga: kroz čvršće veze sa zemljama Commonwealtha, zatim sa zemljama čiji je jezik engleski, prije svega SAD-om i Kanadom, i sa zemljama koje imaju istu pravnu i političku tradiciju. Tek nakon njih dolazi Europa. Britanska ideja je anglosaksonska unija ili imperij koji bi trebao biti lider svijeta i Europe.

ne ponovila se 15 turbulentnih događaja iz svijeta koji su obilježili “bolesnu” 2020.

Promotri li se puls Britanaca, oko 50% ih ima imperijalne nagone, a 50% je sklonije EU. Europa treba Britaniju i Britanija treba Europu. Europa treba nastaviti ujedinjavanja, ali treba prilagoditi koncept novim geopolitičkim odnosima, uvažavajući današnje ekonomske okolnosti i razvoj tehnologije. Ključni faktor za proces ujedinjavanja EU u 21. stoljeću veće je uvažavanje specifičnosti, različitosti kultura i identiteta različitih naroda. Ni ljudi ni narodi nisu strojevi ni kalkulatori. Oni su osjetilna bića u čiji je DNK utkana povijest, bez čijeg uvažavanja i solidarnosti među državama nema uspješnog ujedinjavanja. Najbolji je dokaz za to Brexit.

 

krađa
Uhvaćen na djelu
Postavio kameru kako bi otkrio tko mu krade stvari iz ulaza, ali ovog lopova nije očekivao
PET FAZA SNA
Jeste li se ikad zapitali zašto spavate više od osam sati, a nenaspavani ste?
  • dvanaest_legija:

    UK nije željelo nametanje politike uvoza ilegalnih emigranata i ostale perverzije Briselske birokracije, nego slobodno trgovanje. Sada imaju sve što su željeli, trgovanje bez carina i nezavisnost u odlučivanju o svojoj zemlji!

  • Avatar NasaPosla
    NasaPosla:

    Nisu pobijedlili razlozi za izlazak, nego percepcija, nametnuta od vrsnih govornika! Jedan dio političara je samo htio uzeti što veći dio političkog kolača, ni sam ne vjerujući u mogući Brexit, koji se na žalost mnogih europljana i Britanaca, na kraju dogodio.

  • slavenZadravec:

    Nije se kod Brexita radilo o kulturnoj specifičnosti nego o sebičnosti i uskogrudnosti. Zagovornici odvajanja su obećavali (brzo se otkrilo - lažno) znatne ekonomske dobitke, više novca u zdrastvenom sustavu te znatno otežavanje useljavanja (to će ostvariti) iz istočne Evrope.