Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Boluje li Amerika od jugoslavenskog sindroma?

Za razliku od Franje Tuđmana, naša je politička elita sklona često tumačiti i koristiti ideju hrvatske nacije u njezinu političkom, a ne etničkom značenju. U tome se Hrvatska, kaže se, želi ugledati na Ameriku. To je, međutim, sasvim krivo. Treba se držati onog iskustva kada smo svojim primjerom ocrtavali sliku budućnosti onima koji još uvijek nisu razriješili sa svojom prošlošću
20. kolovoza 2016. u 11:39 0 komentara 7340 prikaza
SAD
Foto: YT/Screenshot

U medijima se ovih dana pojavilo zanimljivo svjedočenje o prisluškivanom razgovoru iz 1984. godine između Franje Tuđmana i izvjesnog Amerikanca G. Ginsburga, u kome je on svome sugovorniku na sljedeći način objašnjavao razliku između tadašnje Jugoslavije i Sjedinjenih Država, uvjeravajući ga u nužnost stvaranja hrvatske nacionalne države: “Američka nacija stvorena je na anglosaksonskim kulturnim tradicijama, jeziku i drugome.

Mi ovdje imamo nekih razlika, Srbija i Hrvatska do 1918. nikad nisu živjele skupa. To su Istok i Zapad, Bizant i katolicizam...” Prvi hrvatski predsjednik ovdje, dakle, želi reći da je tadašnja Jugoslavija bila loše konstituirana i nefunkcionalna država jer Srbi i Hrvati ne dijele zajedničku tradiciju, za razliku od Amerikanaca koji takvu tradiciju imaju.

Poznato je, međutim, da su Amerikanci malo tvrđi na ušima kada se susretnu s europskim etničkim nacionalizmom jer oni sebe doživljavaju političkom nacijom, utemeljenom na Američkoj revoluciji, pa se može pretpostaviti da Tuđmanu nije bilo lako svoga sugovornika uvjeriti u poželjnost stvaranja hrvatske nacionalne države.

Njima je, uostalom, ideološki bio bliži koncept višenacionalne zajedničke države i stvaranja jedinstvene jugoslavenske političke nacije. To su i pokazali svojim dugim inzistiranjem na kakvom-takvom očuvanju Jugoslavije i diplomatskim akcijama koje su poduzimali u predvečerje samog Domovinskog rata i tijekom njega. Na kraju krajeva, i Sjedinjene Države jedna su takva višenacionalna politička zajednica, utemeljena revolucionarnom političkom voljom, a ne zajedničkom tradicijom i kulturom, kako je mislio Tuđman.

Sjedinjene Države smatraju se izuzetnim primjerom uspješnosti stvaranja političke nacije, koji se potpuno razlikuje od koncepta etničkih nacionalnih država kakav imamo na europskom kontinentu, poglavito na istoku Europe.

Taj etnički koncept nacije još i danas se iz nekog razloga smatra retrogradnim i nadvladanim, pukim atavizmom prošlosti. Tako je prevladalo mnijenje da je raspad bivše Jugoslavije skrivio jedan izrazito nazadan proces buđenja etničkog nacionalizma, za koji se na Zapadu često koristi pogrdan izraz “balkanizacija”.

Bila je to slika davne prošlosti, greškom zalutala u našu sadašnjost. Budućnost je, mislilo se, u prevladavanju ograničenosti etničkih identiteta, u ujedinjavanju u šire nadnacionalne zajednice. Budućnost pripada političkim, a ne etničkim nacijama, mislilo se. I sami smo prihvatili to viđenje. Odmah nakon osvajanja neovisnosti i konstituiranja hrvatske nacionalne države slikom naše budućnosti je tako, pomalo paradoksalno, kao svojevrsna zamjena za netom propalu Jugoslaviju, postala Europska unija. Nalog dana postalo je usvajanje novog europskog političkog identiteta.

Međutim, nisu svi gledali na buđenje etničkog nacionalizma i stvaranje nacionalnih država krajem prošlog stoljeća kao na iracionalni prodor prošlosti u jasno definiranu sliku budućnosti kao prevladavanja nacionalnih idiosinkrazija.

Bill Gates and Warren Buffett participate in the newspaper tossing challenge at the Clayton Home in the exhibit hall during the Berkshire Hathaway Annual Shareholders Meeting at the CenturyLink Center in Omaha, Nebraska, U.S. April 30, 2016. REUTERS/Ryan Borislav Ristić Bi li Marx glasao za desne populiste Tihomir Orešković rekao je da poštuje HDZ kao stranku Borislav Ristić Orešković kao idealni šef nove hrvatske desnice Andrej Plenković Borislav Ristić Preobrazba HDZ-a kao samoporicanje desnice

Tako je jedan drugi Amerikanac, Colin Woodard, koji je devedesetih godina bio dopisnik Christian Science Monitora iz Zagreba, promatrajući izbliza raspad Jugoslavije vidio u njemu sliku američke budućnosti.

Bilo mu je jasno da Amerika ima jako puno sličnosti s bivšom Jugoslavijom i pati od sličnih strukturnih slabosti. Znao je da je američka nacija samo apstrakcija, koju na okupu drži tek tanka ideološka opna, ispod koje bujaju etničke, regionalne i kulturne nesumjerljivosti bezdržavnih nacija koje bi jednog dana mogle zatražiti svoju neovisnost.

O tome je kasnije napisao knjigu pod nazivom “American Nations”, u kojoj pokazuje da u Americi postoji jedanaest različitih nacija i regionalnih kultura, koje na okupu drži ne jedinstvo, već hegemonija i smjena dominacija nekih od tih nacija. Sasvim slično iskustvu bivše Jugoslavije, američko jedinstvo počiva na krhkim, kompromisnim i kompliciranim ustavnim rješenjima, a politički je definirano pobjedom Sjevera u građanskom ratu i pokoravanjem neposlušnih nacija Juga.

Za razliku od Franje Tuđmana, pak, naša politička elita sklona je često tumačiti i koristiti ideju hrvatske nacije u njezinu političkom, a ne etničkom značenju. U tome se Hrvatska, kaže se, želi ugledati na Ameriku. To je, međutim, sasvim krivo. Koncept političke nacije nadiđena je slika prošlosti koja nema velikih izgleda u budućnosti. Treba se držati onog iskustva kada smo svojim primjerom ocrtavali sliku budućnosti onima koji još uvijek nisu razriješili sa svojom prošlošću.  

>> Balkanizacija princip europskog identiteta

Ana i Vlado
otkrio razloge
Kalember o razvodu od Ane Rucner: 'Bili smo u svemu odlični, ali...'
Dekor tvornica rasvjete
ULAGANJE U PROIZVODNJU
Jedina tvornica rasvjete u Hrvatskoj investirala je značajna sredstva u povećanje proizvodnih kapaciteta
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.