Iako je teško vjerovati da netko može dostići i prestići sportske rezultate koje je ostvarila Blanka Vlašić, pogotovo u kolektivnom sportu kao što je nogomet, na pitanje o potencijalu njegova 16-godišnjeg sina Nikole, koji igra u kadetskoj momčadi Hajduka, Jošku Vlašiću zatitra brk.
– Blanka je višestruka svjetska prvakinja i teško je očekivati od Nikole takve rezultate, pogotovo jer se bavi momčadskim sportom. Kad se tome doda i da sam Blankinu karijeru imao apsolutno pod kontrolom i to u svim segmentima, a da u Nikolinu slučaju to ipak nije moguće jer puno ovisi o njegovim trenerima, suigračima..., onda je jasno da ih je praktično nemoguće usporediti. No Nikola ima potencijal da se jednoga dana razvije u vrhunskog nogometaša – ustvrdit će Joško Vlašić.
Parametri seniorskog igrača
– Nikola ima sve parametre kao da je već definirani seniorski nogometaš. On danas trči 20 metara ispod tri sekunde, desnom nogom loptu udara 121 km/h, lijevom nogom 114 km/h, ima maksimalni primitak kisika 63 ml/kg/min.... Sve su to performanse koje će oni koji znaju o čemu govorim prepoznati kao vrhunske. No kad se tome doda i da Nikola još nije dosegao biološku zrelost, odnosno da ima još puno prostora za napredak te da je talentiran za nogomet, da podjednako dobro centrira loptu objema nogama, da sjajno surađuje sa suigračima, da jako dobro igra glavom..., onda je jasno kako se radi o vrhunskom potencijalu.
U Nikolin razvoj obitelj Vlašić uložila je jako puno. Vremena, ljubavi, financija i znanja.
– Ništa nismo prepustili slučaju. Nikola je više puta prošao detaljne krvne pretrage, uključujući i hormonski status, ultrazvuk srca... On je sjajan genetski potencijal, sada je na njemu i ljudima iz kluba da to iskoriste. Da bi umjetnik nacrtao remek-djelo, mora biti genijalac, ali mora imati i kist i boje i platno. Nikola ima genetske predispozicije, sada mu treba još prostor da to i pokaže, treba mu platno da naslika remek-djelo. Vjerujem da on to može, a zajednička je odgovornost kluba i nas roditelja da mu to i omogućimo. Mi ćemo s naše strane učiniti sve, baš kao što smo učinili i u Blankinu slučaju.
Na potezu je klub. Nikola s Hajdukom ima stipendijski ugovor i premda su interes za njega pokazali klubovi iz Italije, Njemačke i Engleske, još nisu započeli pregovori oko potpisa profesionalnog ugovora.
– Klub će odrediti tempo pregovora, mi ne žurimo nikamo, no stojimo kao obitelj iza njega jer mu nitko ne želi toliko dobroga kao mi. Za sada od trenera i sportskih direktora s kojima sam razgovarao dolaze dobre ocjene i mi smo zadovoljni kako se on razvija. Treba ići korak po korak, svjesni smo da ne uspijevaju uvijek oni kojima se to predviđa, nego oni kojima Bog da milost da uspiju – kazao je Vlašić i pojasnio:
– Nikola je u vrlo osjetljivoj dobi, a pred njim je najvažnija stepenica u karijeri. Puno toga će ovisiti o treneru koji ga bude uvodio u seniorski nogomet i tu moramo biti oprezni jer će taj čovjek imati njegovu sudbinu u svojim rukama. Na njemu je velika odgovornost da Nikoline sposobnosti iskoristi u pravom trenutku, kad on to svojim igrama zasluži.
Cilj isti - najbolji na svijetu
Kad će se to dogoditi, Joško nije želio predviđati.
– To bi bilo nezahvalno, a netko bi to mogao i krivo shvatiti. Ne mogu kazati kad će se to dogoditi, kao ni gdje će Nikola biti za pet godina. Nisam čovjek koji je time opterećen, kao što nisam ni ograničen onim što me okružuje. Nemam kompleks manje vrijednosti zbog toga što sam Hrvat ili zbog toga što živim u Splitu. Mene to ne sprječava da vjerujem u sebe i svoj rad, da vjerujem kako mogu biti najbolji na svijetu u onome što radim. To isto želim prenijeti i na svoju djecu – kazao je Joško.
A nije mu lako. Nikola redovno pohađa drugi razred srednje Turističke škole, zbog brojnih izostanaka mora ponekad uzeti i instrukcije, no čvrst je u naumu da završi školu i da uspije u sportu.
– Sve se svodi na dobru organizaciju i pošten odnos prema obavezama. Nismo u vojsci pa da mu naređujemo, puno je lakše nešto sugerirati kad kao roditelj vlastitim primjerom mogu posvjedočiti da je to najbolje.
U srijedu je Nikola gotovo sam pobijedio vršnjake iz Dinama, zabio im je dva gola, no sve koji su gledali utakmicu fascinirala je lakoća kojom se poigravao s protivnicima. U 12. minuti je u solo prodoru nanizao tri protivnika i lijepim šutom s ruba kaznenog prostora zabio za 1:0, da bi pred kraj prvog poluvremena odbijanac nakon kornera s 20-ak metara volejem pospremio za 2:0. Nikola izbjegava medije, pravdajući se kako želi prije izlaska u medije nešto i napraviti, a ne zaslužiti pozornost kao mlađi Blankin brat. Ipak, nakon dva gola i pobjede nad Dinamom pristao je na nekoliko rečenica.
– Sretan sam zbog pobjede i golova, pogotovo jer su me s tribina gledali otac i brat te prijatelji iz škole. Ispunili smo sve zahtjeve trenera i pobijedili velikog rivala i zasluženo ostajemo na prvom mjestu – kazao je mirnim glasom.
Brat Marin još je kritičniji
No zato je rječitiji bio njegov trener Mario Osibov, koji uz Nikolu u momčadi ima još nekoliko sjajnih igrača.
– Nikola je velika budućnost Hajduka. On ima još puno prostora za razvoj, no ne treba bježati od toga da ga se najkasnije kroz godinu dana priključi prvoj momčadi. On je moćan, zna igrati i šteta bi bilo taj potencijal ne iskoristiti na najbolji mogući način – rekao je Osibov i dodao:
– Još se među nama trenerima lome koplja za koju poziciju u seniorskom nogometu ga treba pripremati. Moje je mišljenje da on podjednako dobro može odigrati sve četiri pozicije u veznom redu i napadu. On je i ofenzivac, ali i polušpica, a može kvalitetno odigrati i na obje krilne pozicije, jer podjednako dobro igra s obje noge – kaže Osibov.
Iako se čini da se u cijeloj priči drži po strani, Blanka itekako vodi računa o svemu što se događa.
– Nisam unutra onoliko koliko je, primjerice, otac, no sigurno da pratim i da znam sve što se događa. Drago mi je zbog Nikole, pratim ga i podržavam – kazala je Blanka, koja bratu do sada nije davala savjete.
– Nije ga ni tražio od mene, ali ako ga zatraži, ja sam tu. Neću se nametati, znam kako mu je, jer sam i sama bila u tim godinama, nasmijat će se i priznati:
– Prema Nikoli sam se uvijek ponašala zaštitnički, što je i razumljivo, jer sam mu starija sestra. Moram paziti na njega. Nema sumnje kako će jednoga dana i njegova djevojka morati proći moju kontrolu, morat će proći moj sud. No lako je za mene, tu je i brat Marin, koji je još kritičniji od mene, ha, ha, ha... Svjesna sam da se oboje prema njemu odnosimo kao prema malom bratu, a on je u međuvremenu izrastao u pravog momka. Čini mi se kao da je bilo jučer, kad nas je sve jako uplašio. Skočio je sa zapisničkog stola u košarkaškoj dvorani i dočekao se na obje noge. A imao je tri godine!? Oduvijek je bio jak na nogama. A bio je i prekrasna beba, s plavim uvojcima – otkrila nam je Blanka i zaključila: – Ubit će me ako ovo pročita.
Nadamo se da neće biti njegov dečko koji će prolaziti kontrolu. To bi samo zakompliciralo stvari...