Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Bitku s rakom ne dobivamo: do 2030. pojavnost će porasti 69, a smrtnost 73 posto

Svake godine više od 14 milijuna ljudi u svijetu sazna da boluje od zloćudnog tumora, a umre ih 8,2 milijuna. Najčešće zbog karcinoma pluća, želuca, jetre, debelog crijeva i dojke. Po smrtnosti Hrvatska je druga u Europi
27. ožujka 2016. u 21:00 1 komentara 9204 prikaza
31.07.2015., Zavod za gastroenterologiju, KBC Rebro, Zagreb - Dr.Hrvoje Ivekovic predvodio je gastroenteroloski tim koji je po prvi put u Hrvatskoj laparoskopskom tehnikom izvrsio operacijski zahvat uklanjanja karcinoma na zelucu.  Pacijentica, osamdeseto
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Svakih šest mjeseci u ljudskom se tijelu sve stanice, osim moždanog tkiva, obnove, nastanu nove i spremno nastave funkcionirati. U samo jednom prostornom metru ljudskog organizma milijarda je stanica koje se stalno obnavljaju, dnevno na tisuće bilijuna, i lako se dogodi da u tim enormnim količinama staničnih dioba dolazi do pogrešaka pa se stvaraju nefunkcionalne stanice. Mehanizmi u organizmu reagiraju na njih, lociraju ih i popravljaju.

Tisuće stanica tumora pojavljuju se u našem organizmu, no on ih prepozna i uništi. No ako jednog dana jedna od njih izmakne kontroli – to je klon iz kojeg nastaje tumor. Vjerojatnost da će se dogoditi pogreška u diobi i da će mehanizam koji otklanja takvu pogrešku propustiti je otkloniti veća je što je organizam stariji jer svi su fiziološki procesi sporiji, istrošeniji, odnosno tijekom života više smo izloženi smogu, zračenju, pušenju, alkoholu, bolestima... Zato je vjerojatnije da se tumor dobije u starijoj dobi. U mlađoj dobi to se događa ako zbog lošeg genetskog nasljeđa ti mehanizmi ne funkcioniraju kako treba. Iz jedne stanice koja “podivlja” za tri mjeseca nastaju dvije, za tri mjeseca četiri, pa osam... Eksponencijalno raste, i tumor tinja 4-5 godina da se za njega ne zna. Kad naraste na jedan centimetar, za tri mjeseca se udvostručuje, a vidljivi dio kliničke bolesti utvrdi da je za nekoliko mjeseci narastao kao šaka. Dok je rastao mikroskopski sitno, nije se primjećivalo. – Možda ja u ovom trenutku nosim tumor od kojeg ću se manifestno razboljeti za pet godina – govori doc. dr. sci. Hrvoje Šobat,voditelj Odjela za radioterapijsku onkologiju KBC-a Sestre milosrdnice.

Umire se od metastaza

Vijest o novopronađenom revolucionarnom lijeku protiv raka u javnosti odjekne svako malo pa se stječe dojam da će opaka bolest odsad biti lako rješiva. Činjenica jest da je medicina u onkologiji napravila goleme korake u posljednjih desetak godina. Bilježe se i u ranom stadiju raka pa se dodatnom terapijom znatno smanjuje učestalost povrata bolesti nakon ishodišnog kirurškog liječenja. Napredovalo se i u bolesnika s metastatskom bolešću, kod kojih su nove terapijske mogućnosti i suvremeni lijekovi doveli do toliko važnog produljenja preživljenja da su bar neke vrste zloćudnih tumora postale kronična bolest. Kod nekih je zloćudnih bolesti prosječno preživljenje bolesnika višestruko povećano, ističe prof. dr. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb i zamjenik v. d. sanacijskog upravitelja KBC-a Zagreb.

Ipak, borbu s rakom ne dobivamo.

Svake godine više od 14 milijuna ljudi u svijetu sazna da boluje od raka, a umre ih 8,2 milijuna. Najčešće zbog karcinoma pluća, želuca, jetre, debelog crijeva i dojke. Predviđa se da će do 2030. godine pojavnost zloćudnih bolesti porasti 69, a smrtnost 73 posto. U Hrvatskoj je 2014. godine umrlo 14.206 osoba od raka pa su zloćudne bolesti drugi uzrok smrtnosti kod nas, nakon bolesti srca i krvnih žila, podaci su Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Na sto tisuća stanovnika u Hrvatskoj oboli 321 osoba, dok je europski prosjek 214. Karcinomi su prvi uzrok hospitalizacije žena u našoj zemlji, a drugi uzrok među muškarcima. Pet najčešćih sijela raka (organ na kojem nastaje karcinom) čine ukupno 57% novih slučajeva raka u muškaraca: traheja, bronh i pluća (18%), prostata (15%), debelo crijevo (10%), mokraćni mjehur (7%) i rektum, rektosigma i anus (7%). Pet najčešćih sijela raka kod žena su: dojka (26%), debelo crijevo (8%), traheja, bronh i pluća (7%), tijelo maternice (6%) i rektum, rektosigma i anus (5%), a čine 52% novih slučajeva raka u žena.

– Teško da ćemo ikad kod karcinoma govoriti o stopostotnom izlječenju, govorimo zapravo o pretvaranju maligne bolesti, koja je prije 20 godina bila teška i neizlječiva, u kroničnu bolest koja omogućuje kvalitetno življenje. Gleda se petogodišnje, desetogodišnje preživljavanje. Najdalje se došlo kod bolesnika koji se liječe od karcinoma dojke i debelog crijeva, pojavom pametnih lijekova došlo se do bitnih pomaka u preživljenju – kaže onkološki kirurg prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak, sanacijski upravitelj KBC Sestre milosrdnice.

Iako se i kod nas i u svijetu od raka sve više obolijeva, brojke govore da u razvijenim zemljama smrtnost od karcinoma pada, a u Hrvatskoj – raste. Po smrtnosti od zloćudnih bolesti Hrvatska je na neslavnom drugom mjestu u Europi, iza Mađarske.

– Broj novooboljelih od zloćudnih bolesti u svijetu raste, no u najrazvijenijim zemljama i usprkos tome smrtnost opada. Premda je i u hrvatskoj onkologiji puno napravljeno, to očito nije bilo dovoljno jer, nažalost, kod nas i nadalje bilježimo, uz porast pojavnosti zloćudnih bolesti, i porast smrtnosti. Posljednjih je godina puno novih lijekova postalo dostupno i našim građanima. Željeli bismo dakako da ih je više, no napredak onkologije teško je slijediti i puno bogatijim zemljama od naše, jer se gotovo svakodnevno pojavljuju novi sve skuplji lijekovi. Ipak, lijekovi, kad bi i svi bili dostupni, neće sami riješiti problem – govori prof. Pleština.

Naime, u Hrvatskoj se veći broj oboljelih otkriva kad je rak već u uznapredovalom stadiju, a odziv je na preventivne preglede samo 16 posto.

Prvi ultrazvuk dojke treba napraviti s 25 godina, s 35 ili 40 prvu mamografiju, jednom godišnje treba obaviti UZV i jednom u dvije godine mamografiju. Kod redovnih kontrola naći će se tumor veličine pet, šest ili sedam milimetara, a tada je izlječiv u 98 posto slučajeva. Mi, međutim, nalazimo tumore velike i po tri i pol centimetra. Vrlo je velika vjerojatnost da se oni prošire, a ne umre se od primarnog raka, nego uvijek od metastaza, podsjeća prof. Vrdoljak.

Ovisni o mjestu stanovanja

Brojne javnozdravstvene kampanje pokreću se kako bi se ljude osvijestilo o važnosti prevencije i ranog otkrivanja zloćudnih bolesti koje im mogu spasiti život. Tako se u kampanji protiv raka maternice u siječnju ove godine moglo čuti od prof. dr. Mirne Šitum da, iako je rak vrata maternice izlječiv, od te maligne bolesti, nažalost, i dalje umire velik broj žena zbog nedovoljne informiranosti. Cijeli je listopad svake godine posvećen borbi protiv raka dojke, od kojeg na dan oboli šest žena u Hrvatskoj, a svakog studenog muškarci diljem svijeta puštaju brkove kako bi podigli svijest i edukaciju o raku prostate. I ovih dana traje jedna kampanja, protiv raka testisa, a upravo danas diljem zemlje tradicionalnom prodajom narcisa 20. put prikuplja se novac za rano otkrivanje raka dojke.

Liječenje u našim najbolje ekipiranim i opremljenim bolnicama ne zaostaje za terapijama u europskim zemljama, štoviše, prof. Vrdoljak napominje kako postoji podatak da je u 75 posto američkih bolnica kirurški lošije odrađen onkološki posao nego u Hrvatskoj, što nije tako čudno uzme li se u obzir da nisu sve te brojne privatne klinike na razini, primjerice, Clevelandske klinike ili Klinike Mayo. Međutim, kad se napravi disperzija pacijenata u 30 bolnica, dostupnost terapija i rezultati liječenja bitno se razlikuju. Prof. Pleština upozorava kako se kod iste zloćudne bolesti u različitim bolnicama različito odlučuje o liječenju, a nerijetko terapija ovisi o financijskim razlozima, pa tako hrvatski osiguranici nemaju jednak tretman u liječenju, nego im dostupnost zdravstvenih usluga ovisi o mjestu stanovanja.

– Oboljele od raka završnog dijela debelog crijeva prije operacije treba liječiti kemoterapijom i zračenjem, ali u nekim bolnicama takve pacijente odmah operiraju, bez prethodnog liječenja. Primjerice, liječenje raka dojke dat će puno bolje rezultate ako pacijentica prije operacije prođe nekoliko ciklusa liječenja. Negdje će pacijentu na kemoterapiji protiv mučnina i povraćanja dati jeftiniji lijek, a u bolnici nekoliko desetaka kilometara dalje skuplji i učinkovitiji – kaže prof. Pleština i navodi još primjera nepotrebnih pretjeranih pretraga; PET CT nepotreban je kod pacijenata bez simptoma nakon kurativnog liječenja, a nije rijetkost da pacijenta kojeg se redovito prati svakih šest mjeseci šalju na tu pretragu. Također je suvišno tumorske biljege kontrolirati redovito kod žena s niskim rizikom povrata raka dojke jer za pojedina tumorska sijela oni nemaju ulogu u praćenju. Pacijenti, nerijetko, dolaze s gomilom nepotrebnih nalaza, svjedoče onkolozi u KBC-ima.

Liječenje prije operacije

Klinika za tumore tretira oko tisuću slučajeva raka dojke na godinu i kod njih je protokol jasan, liječenju se pristupa multidisciplinarno – o svakoj terapiji odlučuje tim u kojem su kirurški onkolog, internistički onkolog i radioterapeut. Bolesnicima uspijevaju osigurati optimalnu terapiju koja se ubraja u zlatni standard liječenja onkoloških bolesnika, pa i kad su u pitanju ekstremno visoki troškovi kao, primjerice, liječenje kolorektalnog karcinoma koje je u posljednjih deset godina poskupjelo 340 puta. Ako je indicirano i konzilij to odobri, pacijente u nekim slučajevima karcinoma dojke liječe s čak dva pametna lijeka odjednom, to su terapije koje koštaju do 60 tisuća dolara po bolesniku.

– Vrlo često počinjemo liječenje zračenjem, praktički kod 70 do 80 posto bolesnika, kako bismo tumor smanjili i na kraju radikalno operirali, ili dolazi u obzir i kombinacija zračenja i kemoterapije. Tumor se zna smanjiti do te mjere da nestane, što ne znači da se neće vratiti ako se ne operira. Pokazalo se da je smanjenje lokalnih recidiva došlo s 20% na 2 do 4%, što je puno dulje preživljavanje. Ako se ne radi na taj način, rezultati su puno gori. Ne znam za druge, ali naša ustanova tako sustavno radi u posljednjih deset godina: ne može se ići na operaciju ako se nije prošlo cijeli tim onkologa – jasan je prof. Vrdoljak, uz napomenu da imaju i psihološku ambulantu te dostupne psihijatre, pa čak i seksualnog terapeuta koji dolazi iz Vrapča. Ne samo da je takav multidisciplinarni pristup dobar za pacijenta, već često izostanu skupe kemoterapije i više se bolesnika iz visokorizične skupine spušta u niskorizičnu.

Algoritmi kojima se liječnici ravnaju nisu, međutim, formule koje se mogu “copy-paste” metodom primijeniti, oni su široki i načelni i stotine je varijacija kod donošenja indikacija i odluke o liječenju. Uključuju smještaj tumora, njegovu histološku vrstu, zrelost tumora, starost pacijenta, druge bolesti koje ima, želje pacijenta... – Jedan inozemni znanstveni rad je zanimljiv: sve nalaze jednog pacijenta poslali su na 15 različitih adresa u raznim zemljama. Dobili su 15 različitih planova liječenja, koji su se razlikovali u radikalnosti, trajanju, primijenjenim sredstvima, ali svih 15 je bilo unutar preporučenih algoritama. Da nije tako, svatko bi mogao liječiti rak – navodi dr. Šobat.

Ustanova, međutim, koja nema mogućnost multidisciplinarnog liječenja karcinoma, zapravo ne bi ni trebala liječiti oboljele od raka, slažu se stručnjaci, potkrepljujući tu tvrdnju činjenicom da su rezultati liječenja uspješniji barem 20 posto u specijaliziranim onkološkim ustanovama. Stoga je perspektiva stvaranje “high volume” (visokostručnih) centara koji su ekipirani i opremljeni za rad s velikim brojem pacijenata prema propisanim algoritmima liječenja. Prof. Pleština upozorava kako je potrebno donijeti nacionalni izvedbeni plan koji bi – ne samo na deklarativnoj razini – definirao postupke i utvrdio tko, gdje i kada ih provodi. U borbi protiv raka ključna je dobra organizacija zdravstvenog sustava te dakako racionalizacija troškova i preusmjeravanje sredstava tamo gdje su najučinkovitija, objašnjava. Primjerice, uklanjanje nepotrebnih pretraga znači skraćivanje lista čekanja, ali i uštedu novca koji se onda može upotrijebiti, primjerice, za nove lijekove. Ne mora značiti da poboljšanje onkološke skrbi neminovno vodi povećanju troškova zdravstva.

Onkološka mreža

Prof. Pleština upozorava kako unatoč tome što je 2009. godine Sabor donio Rezoluciju o zloćudnim tumorima kojom se obvezao donijeti Nacionalni plan i program borbe protiv raka, do danas taj plan nije donesen. Strukturirani Nacionalni plan omogućio bi jednake uvjete liječenja svakog bolesnika bez obzira u kojem dijelu zemlje živi. “Nacionalni plan za borbu protiv raka nužan je ponajprije kako bi se svim građanima omogućili jednaki uvjeti prevencije, ranog otkrivanja, liječenja i rehabilitacije te palijativne skrbi, što bi u konačnici smanjilo broj oboljelih i umrlih osoba od zloćudnih bolesti”, rekao je prof. Pleština početkom veljače na Svjetski dan borbe protiv raka. Centralizacijom nekih postupaka, tvrdi, moglo bi se uštedjeti 20 do 30 posto novca koji se potroši na liječenje onkoloških bolesnika pa treba izraditi onkološku mrežu, akreditirati ustanove koje liječe onkološke bolesnike te osigurati multidisciplinarni pristup pri izradi Nacionalnog plana onkoloških bolesti, u čemu posebnu važnost imaju i liječnici obiteljske medicine. U svijetu postoji 177 nacionalnih planova za borbu protiv malignih bolesti, a u Europi ga ima 30 država.

>>Polip se ne mora razviti u rak, ponekad je dovoljna operacija bez kemoterapije

>>U Hrvatskoj raste i broj oboljelih od raka i smrtnost

Vrtovi Hrvatske
Mala škola imuniteta:
Koji vitamini i minerali brane naše tijelo?
PBZ
#OSTAJEMDOMA
Plaćaj račune i upravljaj svojim financijama online: savjeti za organizaciju bez odlazaka u poslovnicu banke
  • Avatar Samo Pozitiva
    Samo Pozitiva:

    ovdje nece biti komentara jer ovo nikoga ne zanima ali zato partizani i ustashe...to je tema koja je uvijek jako bitna.