Naslovnica Premium

'Bila sam u paklu kokaina i orgija, a sad svaki dan idem na misu'

Kad smo došli do odrješenja grijeha, doslovce su mi noge klecale jer je sve ono što se godinama skupljalo izašlo iz mene, kaže Simona koja prvi put otvoreno govori o svom lezbijskom seksualnom iskustvu, bulimiji, drogi i – vjeri.
27. siječnja 2013. u 11:00 31 komentara 2964 prikaza
simona šajn (1)
Foto: Boris Ščitar/VLM
Pogledajte galeriju 1/16

Kad smo ušli u Kuću susreta Tabor u Samoboru, Simona Šajn (prije Gotovac), izlazila je iz kapelice. Na prvi pogled vidi se da više nije ona Simona koja je punila medije zajedno sa suprugom Antom Gotovcem, čiji je život bio obilježen ekstravagancijom i skandalima, a ona je, pak, imala imidž seks-bombe. Simona točno godinu dana dolazi na seminare duhovne obnove fra Zvjezdana Linića. Život joj se stubokom promijenio. Postala je istinska obraćenica – hrvatska Marija Magdalena.

Razgovarali smo u Taboru zajedno sa Simonom Šajn i fra Zvjezdanom Linićem o njezinu novom životu.

VL: Kako ste se uopće našli u Taboru?

SIMONA: Za Tabor mi je rekao moj bivši suprug Ante. Kad kažem bivši suprug, budući da nisam s njim imala crkveni brak, on mi zapravo i nije bio muž, nego osoba s kojom sam provela dio svog života.

P. ZVJEZDAN: Ante se prvi pojavio u Taboru.

SIMONA: Da, lani u siječnju. A ja sam došla u veljači. Bilo je to u utorak, 7. veljače 2012. Došla sam k pateru Zvjezdanu na razgovor, a već 9. veljače došla sam na svoj prvi seminar.

VL: S kojom ste idejom došli na jedno takvo mjesto kao što je Tabor?

SIMONA: Nakon razlaza, Ante i ja imali smo mnogo problema. Zašla sam na krivi put. Njega je potaknulo to što je vidio da sam pomoć tražila kod žena koje se bave magijom i gatanjem. Topili su olovo za mene, učili me gatati, svaki dan morala sam paliti neke svijeće. Jednostavno su me predavali ne Bogu, nego Sotoni. Kad je Ante shvatio da se nešto događa, odlučio mi je pomoći. Nazvao me i rekao da je bio u Taboru i da mi je odande donio svetu vodu i svetu sol, kao i mali križ Tau.

VL: Što ste radili sa svetom vodom?

SIMONA: Inače sam imala bulimiju i svaku sam večer kuhala kilogram tjestenine za večeru, što bih kasnije povratila. Taj put sam je skuhala u svetoj vodi i posolila svetom soli i prvi mi se put dogodilo da nisam mogla povraćati, a hrana kao da je imala drugi okus. Nakon toga imala sam potrebu nazvati Antu da mi priča što ima u tom Taboru. Rekao mi je da je u Taboru prekrasno te da je p. Zvjezdan predivna duša.

I bila sam izliječena!

VL: Ali vi ste već prije toga bili u Taboru?

SIMONA: Istina, mi smo ljeto prije toga već bili u Taboru i potražili smo pomoć p. Zvjezdana.

P. ZVJEZDAN: No, to je bilo u aranžmanu i dogovoru s nekim medijima.

SIMONA: Da, u medijima su nam savjetovali da idemo paralelno p. Zvjezdanu i proročici Fatimi, koja nam je dala vodu kojom sam se umivala i koju sam pila, a dobivala sam i zapise. Ante mi je rekao da je u Taboru i Kata, poslužiteljica koja prekrasno pjeva u kapelici u kojoj je Isus. Mislila sam, pa kako je Isus ondje. Premda sam imala sve sakramente (i pričest i krizmu), odrasla sam uz astrološke magazine. Čitala sam horoskope. Kad bi me mama poslala u crkvu, ja bih u crkvi zaspala, a kad bih vidjela Tijelo Kristovo, jednostavno bih pobjegla. Ispovjedila sam se samo jednom u životu i to prije prve pričesti.

VL: Ipak vas je nešto privuklo k p. Zvjezdanu?

SIMONA: Osjećala sam da ću u Taboru prvi put moći reći nekome što mi se događa. Ante mi je rekao da ću p. Zvjezdanu moći reći sve što mi je na duši, sve moje grijehe i nitko me neće osuditi. Jedva sam čekala da dođem i rekla sam Anti: “Vodi me onamo!”. Osjećala sam da mi treba upravo nešto takvo. Pateru Zvjezdanu došla sam u utorak i on me prvo pitao što radim i od čega živim.

P. ZVJEZDAN: Točno, to sam je pitao.

SIMONA: U kapelici me uporno ispitivao od čega i s kime živim. A ja nikako da mu kažem... Mislim, što ga je to briga, pa živim sa svojim djetetom, zar on ne zna tko sam ja. A on ponovno pita: “Od čega živiš?”, a ja nikako da mu kažem da sam bila u paklu droge, prostitucije, u svemu tome. Kako da mu to kažem! Rekao je da bi volio da dođem na jedan njegov seminar i već sam za dva dana bila ondje. Na seminaru sam isplakala suza i suza. Jedva sam čekala taj petak 10. veljače jer je tada bila ispovijed. Sve sam si zapisala na papir. Pitala sam patera mogu li čitati, a on je rekao da mogu. I čitala sam mu gledajući povremeno njegovu reakciju, misli li ružno o meni, a on me samo pozorno slušao. I kad smo došli do odrješenja grijeha, doslovce su mi noge klecale jer je sve ono što se godinama nakupljalo izašlo iz mene. To je bilo nešto posebno. Nakon toga uslijedilo je bolesničko pomazanje. Čula sam kako je p. Zvjezdan rekao da ne dolazimo k njemu na polaganje ruku, nego k Isusu. Prilazila sam mu, a svirala je duhovna pjesma “Lutao sam, lutao...”, išla sam k njemu upravo da mi Isus da pomazanje i da me izliječi od bulimije. I bila sam izliječena! Nakon toga nisam povraćala tri tjedna, no i dalje sam vodila borbu s nekim zlom u sebi, imala sam mučnine, pa sam se ponovno vratila u Tabor. Otišla sam jednog dana i u kapelicu Corpus Domini u Zagrebu i baš sam osjetila kako mi Isus govori: “Ozdravio sam te, izliječio sam te! Zašto još povraćaš kad sam te izliječio?” To je bilo u ožujku i otad više nisam povraćala.

P. ZVJEZDAN: Je l’ ti bilo teško odvojiti se od prijašnjeg svijeta? Ljudi, prijatelja...

Pobjegla k oženjenom dileru

SIMONA: Ne, nije. Kao malo dijete bila sam zlostavljana. Rano sam došla u pakao droge, u sedmom razredu sa 13 godina počela sam pušiti travu, a u prvom srednje probala sam i heroin i kokain. U drugom razredu srednje škole oboljela sam od bulimije. Život mi je bio težak. Sa 16 godina cure su me uvele u prostituciju, iz koje sam pobjegla spašavajući se uz čovjeka koji je bio diler droge. Svaki mi je dan donosio kokain, na koji sam se poslije navukla. Mamu sam osuđivala što nije vidjela da me se zlostavlja i da sam upala u drogu. Ona nikad nije imala vremena za mene, nikada nije razgovarala sa mnom. Onda sam od toga dilera, koji je bio oženjeni muškarac, pobjegla u naručje Anti. Mislila sam da ću se spasiti kad sam upoznala Antu! Mnogi danas njega osuđuju da mi je upropastio život, ali to nije tako. Ante je također dijete koje bilo povrijeđeno u djetinjstvu. On je bio još jedna od mojih stepenica prema dnu, jedna od mojih pogrešaka. Udala sam se za Antu i još sam više upoznala blud, razuzdan život, a svi ti ljudi oko nas hvalili su se da živimo Sodomu i Gomoru. Droga, partyji...

P. ZVJEZDAN: Perverznosti, blud...

SIMONA: Orgijanja...

P. ZVJEZDAN: Oslobodila si se bulimije, a kako si se oslobodila droge?

SIMONA: U djetinjstvu sam svaki dan pušila travu pa se može reći da sam se cijeli život drogirala. Od četvrtka do nedjelje konzumirala sam kokain i sintetičke droge, imala sam dečka koji je bio na heroinu, na igli, pa sam od njega dobivala tablete metadona. No, cijeli sam život zapravo molila. I kad sam bila u prostituciji, ne bih prošla pokraj crkve a da se ne bih prekrižila. U trudnoći sam išla na Kamenita vrata i molila Majku Božju jer sam željela da se dijete rodi bez ikakvih oštećenja, jer sam se bojala posljedica svoga načina života. Ali do Tabora nisam znala da je Bog trojedina osoba: Otac i Sin i Duh Sveti. Mislila sam da je Bog neka osoba i da se zove Bog i je li to oko, usta ili nešto drugo, nisam si mogla predočiti što je Bog. Uvijek sam molila: “Bože, spasi me. Bože, spasi me.” Istodobno nisam mogla pobjeći iz ralja zla. Mene je mama slala u crkvu, ali sam istodobno u svojoj sobi imala gomilu astromagazina. Doslovce sam živjela horoskop. Pater na seminaru kaže da su neprijatelji čovjeka tijelo, svijet i đavao. Ja sam u svemu tome bila. Nakon afere s prostitucijom, mama me vodila hodži u Novo Mesto, pa sam i u Zagreb išla nekom hodži i ženi koja se bavi magijom. Cijeli sam se život predavala đavlu, a ne Bogu.

P. ZVJEZDAN: Dobra je moja učenica, sve zna!

SIMONA: Moje prvo iskustvo nije bio muškarac, nego djevojka.

VL: Seksualno iskustvo?

SIMONA: Da. Imala sam 10 godina, a ta je djevojka bila nekoliko godina starija od mene. Bila sam kod bake i rekla mi je da se idemo igrati tate i mame, dirala me i meni je to bilo nelagodno. Tada je nastupila i kriza u obitelji, mama se rastala, što sam jako teško podnijela. Kad bi mama odlazila navečer van s očuhom, jedan dečko, koji je bio godinu dana stariji od mene, govorio bi meni i bratu da se igramo mame i tate. Mislila sam da je to normalno. Kasnije me napastovala i jedna starija osoba. Nekako sam mislila da je sve to normalno, a istodobno sam krivila mamu zašto to ne vidi i zašto me ne zaštiti. Uvijek sam tražila krivca u toj starijoj osobi, a ne u tim mladima. Mislila sam – pa što ako su me djeca dirala, to su samo djeca. Kod bake na selu bila su tri brata koja su mi govorila da se idemo igrati tako da se ja skidam kad izgubim u igri, onda ih moram poljubiti. Cijelo sam djetinjstvo bila zlostavljana. Nikada to nisam mogla prihvatiti. Mislila sam da je seks normalan čin, da bi me, kad bih bila u vezi, netko trebao čuvati. Kasnije sam bila u vezama uvijek sa starijim muškarcima jer sam u njima doslovce tražila oca da me čuva. Kad bih stupila u odnos s njima, osjećala bih se prljavo, kao da me moj “tatica” povrijedio. Onda sam tražila nekog drugog starijeg koji će me zaštititi, no nakon nekog vremena opet bih osjetila isto, da me moj “tatica” povrijedio. I tako sam išla od muškarca do muškarca. Ne opravdavam to što sam bila u prostituciji...

P. ZVJEZDAN: Dobro, išla si u crkvu i tada koji put, ali nisi išla na mise?

SIMONA: Nikad se nisam mogla pričestiti. Uvijek bih pobjegla van jer mi je bilo loše. Tek sam se počela dobro osjećati kad sam došla u Tabor. Hvala ti, Isuse! Slava tebi, Isuse! Govorili su mi da će biti napasti i da će mi biti teško dolaziti. Vjerujem da postoji zlo i njegova mračna sila jer je cijeli moj život bio u njegovim raljama. Ali znam da postoji Isus. Kad sam došla u Tabor, pronašla sam se u ženi Samarijanki, u Mariji Magdaleni, u preljubnici, u izgubljenom sinu... Slušala sam patera Zvjezdana i u svakoj njegovoj priči sam pronašla sebe. Sad svaki dan slušam Evanđelje jer sam svaki dan na misi i kažem: “Isuse, Abba, Oče! To ti meni govoriš i slušam tvoju riječ”. Uz Tabor počela sam učiti i živjeti vjeru, počela sam shvaćati što je vjera i kršćanstvo, što je Crkva te da je Isus otišao zbog nas na križ da otkupi naše grijehe.

P. ZVJEZDAN: Mediji se još zanimaju za tebe?

SIMONA: Ne, više ne mogu doći do mene. Promijenila sam telefonski broj. Jedina komunikacija koju imam s ljudima je Facebook.

VL: Tako ste se i pojavili nedavno na Facebooku ne odobravajući gej-protest pred katedralom?

SIMONA: To je bio samo jedan moj status koji sam napisala, a koji je odmah dospio van jer imam na Facebooku 40.000 ljudi koji ime prate i mnogi su mi se javili i pitaju me kako je u Taboru. Pošaljem im link stranica Kuće susreta i govorim im o pateru Zvjezdanu te ih pozivam da sami dođu. Bila sam sigurno na više od 30 seminara.

Trošila 20.000 kuna na hranu

VL: Kamo idete na misu svaki dan?

SIMONA: U crkvu u kvartu u kojemu stanujem. Tamo su moje časne i svaki sam dan s njima na misi. Ljudi me znaju prozivati da sam “skrenula”...

P. ZVJEZDAN: I da ćeš postati časna sestra...

SIMONA: Da, da. Jer me pitaju što radim svaki dan na misi. Pred Božić sam išla i na zornicu i na večernju misu. Kad uđem u crkvu, osjećam da je tu moj dom, moj mir i moja snaga.

P. ZVJEZDAN: Ali ti ćeš morati živjeti, zarađivati novac za sebe i dijete...

SIMONA: Naravno. Sad sam se godinu dana posvetila vjeri, pomaže mi mama i pomagali su mi dobri ljudi iz Crkve koje sam upoznala. Živim jako skromno s kćeri Gabicom, ali nikad ne bih promijenila svoj život jer osjećam snagu koju mi je dao Isus. Živim pravo bogatstvo vjere i duhovnog života. I želim raditi. Imam trgovačku školu i molim se na nakanu sv. Josipu da mi pomogne pronaći neki posao. Pomažu mi i časne, pa su već nešto pronašle gdje bih mogla raditi. Stavila sam to u ruke Isusove, kao što sve stavljam u njegove ruke, jer mu vjerujem i posve sam mu se predala, a sve što sam ga dosad zamolila on je i učinio.

VL: Kako danas gledate na prostituciju, tj. možete li dati neki savjet mladim djevojkama koje su u opasnosti?

SIMONA: Za mene to nikada nije bio užitak, nego sablazan. Čak sam i sa ženama bila u odnosu. Žena mi je bila prvo iskustvo i sve mi je to bilo “normalno”. Meni nitko nije mogao financirati tu hranu koju sam povratila. Mjesečno sam trošila čak 20.000 kuna na hranu. Naručivala sam dostavu hrane sa 15-ak vrsta jela... Nikamo nisam mogla otići jer nisam mogla znati kad ću povratiti hranu. To je bio pakao iz kojega nisam mogla izaći. U bulimiji sam provela 14 godina.

P. ZVJEZDAN: Znači, trebala si novac?

SIMONA: Da, novac i samo novac. Kako bih si kupovala svu tu hranu. Govorili su mi da me lakše oblačiti nego hraniti. Nisam se mogla ujutro probuditi a da nisam imala pokraj sebe barem 1500 kuna za hranu kako bih otišla do prodavaonice i kupila je ili naručila dostavom. I jela bih po dva tri sata i onda sve povratila. Pa se opet vratila jesti i povraćati i tako u krug. Pušila sam od svoje 13. godine, ali sam i cigarete ostavila u Taboru 9. lipnja. Otišla sam pred Isusa te subote, dan prije moga rođendana, i obećala mu: “Isuse, ti koji si me izliječio od alergija i od astme, izliječi me i od toga zla.” Bila sam na tri bolesnička pomazanja. Jedno za bulimiju, od koje me ozdravilo, drugo za astmu koju sam dobila u djetinjstvu i treće protiv duševnih boli i grijeha. Od svega me Isus izliječio. I od prostitucije, ali ne onako kako su u medijima pisali o meni da je to bilo zbog skupe garderobe. Od toga sam novca čak druge častila i kupovala im darove kako bih kupovala ljubav. Ja sam konstantno kupovala ljubav koju nisam imala.

VL: P. Zvjezdane, kako vi gledate na takav ljudski život koji dođe do ponora?

P. ZVJEZDAN: Držim čudom Božjim da se ona izvukla premda će imati još borbe i dolazit će napasti, ali sada je ipak našla načina kako se boriti i pronašla je zaštitu. Važno je da se opredijelila za duhovni život koji vodi, ali jako bih bio sretan da pronađe posao i da se zaposli. Da ima svoj kruh, ali da nastavi i s duhovnim životom. A onda što Bog da, hoće li se udati... Simona, ti si slobodna za udaju?

SIMONA: Baš sam pateru pričala lani kad sam čula da ću ići za redovnicu, što je meni bilo nepojmljivo. No, nakon toga preselila sam se u kvart u kojem su predivne časne. Gabrijela i ja doslovno smo počele rasti s njima. Nas dvije svaku večer molimo i ona vidi koliko meni Isus daje ljubavi pa mi je rekla: “Mama, bi li ti bila časna? I ja želim biti sretna uz Isusa koliko si ti sretna.” Rekla sam i pateru da se moli za moj budući brak jer bih željela imati muškarca koji bi me volio i bio otac mome djetetu, s kojim bih imala kršćanski brak i život i sreću te da sve bude u Isusu i s Isusom.

P. ZVJEZDAN : Mislim da je Simona ranjena jer je njezina obitelj bila loša, nije doživjela ljubav oca i majke, pa je živjela kao da je napušteno dijete. U Crkvi i u Taboru našla je prijatelje i – Isusa. Drugo, ono što mi je jako važno, shvatila je da je majka. Na Gabrijeli (6) vidjelo se da je bila zapušteno i divlje dijete kad je ovamo došla, a sada se smiruje. Velika milost Božja je to što je spoznala da mora biti majka.

VL: Kako se nosite s napastima, npr. da zapalite joint, da se vratite starom načinu života...

SIMONA: Ne, ne, ne! Ja sam u Isusu pronašla svoga Spasitelja. Zavjetovala sam mu se da ga više nikada neću povrijediti. Evo, pred paterom ću reći da se nikada više, ama baš nikada, ne bih vratila u prostituciju, u drogu, cigaretama. Kad vidim ljude koji puše, u sebi ih blagoslovim i kažem: Bože pomozi im. Jer je to grijeh i pušenje ubija! To je neposluh Bogu, koji nam je dao tijelo kao hram Duha Svetoga i o tijelu se moramo brinuti. Zato ni cigareta, ni trava, ni droga, ni prostitucija, baš ništa od toga neće više u moj život. Ja sam se zaljubila u Isusa! Toliko sam se zaljubila u njega da više ne razmišljam ni o vjenčanju, već sam mu rekla: “Ako je tvoja volja, onda mi pošalji muža.” Znam da ne mogu postati časna sestra jer imam dijete premda mnogi komentiraju moje ponašanje i predviđaju da sam dobila poziv i da ću otići u časne. Ne znam što nosi budućnost, ali znam da je moja budućnost u Božjim rukama. Znam da će ono što će mi Isus donijeti biti najbolje za mene.

U biblijskom kontekstu

VL: P. Zvjezdane, ova Simonina priča posve je u biblijskom kontekstu.

P. ZVJEZDAN: Ne samo njezina priča nego i mnoge druge, što često ponavljam na duhovnim obnovama: Isus pogađa život. Tako i njezin. I mnogi se tu pronađu poput izgubljenog sina, gdje je problematika obitelji i njezina razdora, gdje je sve popucalo po šavovima, pojam života za koji mladi sin misli da mu otac narušava... Svuda se tu možemo pronaći. Ali tada sin shvaća da ne može živjeti sam na svijetu, spozna da ima oca i brata, da se mora vratiti... Sve su to situacije koje mogu mnoge pogoditi. Isus je jako životno pričao i pozivao ljude. Evo, Marija Magdalena, koja je bila grešnica, premda u Evanđelju ima i dosta muških grešnika. Tu se mi možemo naći. Tu i ja nalazim sam sebe. Kad propovijedam, uvijek to propovijedam iz svoga srca. To je riječ Božja koja dotakne život.

SIMONA: Gospa, naša Majka, rekla je: “Djeco, evo vam Golijata u borbi protiv vaših grijeha: ispovijed, pričest, Biblija, post, krunica, molitva srcem.” Meni je to duhovna hrana. Čim se ujutro probudim, pomolim se. Molim se svom živom trojedinom Bogu. Kad sam odlazila kod vračara, također sam se molila, primjerice, da mi Bog pošalje muškarca da se spasim, ali to je bilo svjetovno. Danas vidim da mi moj Otac s neba nije poslao muškarca da me “spasi”, nego je poslao svoga Sina da me izvuče iz blata u kojemu sam bila, da moju životnu tamu pretvori u svjetlost. Rekla sam: “Isuse, slijedit ću te sve dok dišem i ne želim te razočarati. Daj mi samo da jačam u vjeri.” Tako sam mu predala svoju budućnost.

P. ZVJEZDAN: Smeta li ti što te ljudi još gledaju onim starim očima?

SIMONA: Ponekad mi zna biti i neugodno jer će uvijek biti ljudi koji će pitati zašto to radim i tko sam uopće ja da smijem doći u crkvu. Neki su pak sumnjičavi jer misle da ću se vratiti starom životu, a nekima je, vidim, drago. Meni je krivo zbog toga, ali tko sam ja da ih osuđujem. Ja najbolje znam kakav sam život vodila i znam da sam potpuno bila udaljena od Boga. I žao mi je zbog toga. Ali znam da mi je moj Isus oprostio jer sam se pokajala za svoje grijehe. Meni je Isus odjenuo svoju bijelu haljinu pa sam krenula u novi život. Život koji je čist i dostojanstven. A svima koji me prozivaju, njima kažem da mi je žao i molim za njih, ali im ne želim suditi. Možda netko u meni vidi svoje rane pa ih tako liječi. Ja samo mogu svakoga gledati očima kao što nas gleda Isus.

Na krivim sam mjestima tražila pomoć i n

Na krivim sam mjestima tražila pomoć i naišla na sijače zla

Upozoravam mlade, koji sve više idu na kriva mjesta, k ljudima koji se bave astrologijom, spiritizmom, koji idu bioenergetičarima, neka se toga klone. Sve sam to prošla i tim sam ljudima slijepo vjerovala. Oni su zlo i sijači su zla, a zlo, kad se zavuče u nečije tijelo i nečije srce, onda živi po njemu. I to je velika nesreća u svijetu, što ljudi na krivim mjestima traže pomoć. Umjesto u Crkvi, oni pomoć traže na mjestima na kojima ne bi smjeli i koja će im upropastiti život. Vrag ne govori istinu. On je otac laži. Ja sam živjela u laži 15 godina. Samo je Isus put, istina i život. Zato iz sveg srca sve ljude pozivam da dođu u Crkvu i da se ispovjede, da se pričeste, jer naše tijelo i naša duša žude za euharistijom. To je hrana za našu dušu – kaže Simona.

Glas anđela čuvara mi je rekao da se rij

Glas anđela čuvara mi je rekao da se riješim oskudne odjeće

U Tabor sam došla u uskim tajicama, sve je bilo pripijeno na meni, nemoralno odjevena. Zato djevojkama govorim kako kršćanske djevojke moraju biti odjevene i kako se ponašati. Izlaziti treba u doba koje je primjereno. Već godinu dana ne izlazim, samo ponekad izađem na kavu u kafić. U diskoteci nisam bila godinu dana jer je zlo tamo i ondje nema Duha Svetoga i Isusa. Pozivam djevojke da se odijevaju čisto i dostojno. Oskudna odjeća privlači muškarce i tako se privlači blud na sebe. Ljudima daješ priliku da zgriješe već propustom jer, ako sam se izazovno odjenula, zgriješila sam već zato što je netko požudno pogledao moje tijelo. Kad sam se jedno poslije uskrsne mise vratila doma, čula sam glas u sebi koji mi je govorio da se riješim te odjeće. Taj glas moga anđela čuvara govorio mi je to i prije govorio, ali ga nisam slušala, nego sam slušala sebe. Primjerice, bila bih s muškarcem i poslije plakala. Pitali bi me ti muškarci zašto plačem, a plakala sam zato što u tome nisam vidjela nikakvu radost. I kad sam se toga Uskrsa vratila doma, prvo sam iz ormara pobacala odjeću, a jednim je dijelom i podijelila. Rekla sam, Isuse, radije ću biti samo u običnoj majici. Na sreću, u Crkvi sam upoznala ljude koji su mi pomogli dostojanstvenom odjećom. I bacila sam svu odjeću koju sam nosila prije – ističe Simona.

  • zluhlik:

    Vjera je dar i hvala Bogu za to. Vjeru treba svjedočiti i nikad nije kasno .Svakom tko krene putem vjere i ustraje na tome život će biti miran i blagoslovljen. Pater Zvjezdan je blagoslov za sve nas. Bravo Simona ne ... prikaži još!a ne daj se ostani na putu kojim si krenula.

  • Pajkoslava:

    Simona, Bog za tebe ima jedan veliki plan koji želi s tobom ostvarit! Bog polako, ali sigurno, od tvog života čini slavni križ preko kojeg će se On proslavit. HRABRO!

  • nives33:

    Hvala Bogu da je spasio još dva života!