Nakon što je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić prošli tjedan u Bruxellesu europskom povjereniku za unutarnje poslove i migracije Dimitrisu Avramopoulosu predao izjavu hrvatske Vlade o spremnosti za početak postupka schengenske evaluacije, uputili smo se na granični prijelaz između dviju Kostajnica, Hrvatske i Bosanske, koji se u mnogo čemu razlikuje od ostalih graničnih prijelaza te je najnespremniji za ulazak u Schengen.
Iako od 55 međunarodnih graničnih prijelaza s BiH, njih više od pola još nije u skladu s europskim standardima za ulazak u Schengen, kako tvrde dužnosnici BiH, gotovo svi oni mogli bi se prilagoditi za ispunjenje uvjeta izuzev graničnog prijelaza između Hrvatske i Bosanske Kostajnice koji je vrlo problematičan zbog složenosti situacije, u što smo se i sami uvjerili. Na prvi pogled granični prijelaz ne razlikuje se od ostalih. Sve funkcionira u najboljem redu i uz svakodnevne gužve koje stvaraju pješaci i biciklisti koji odlaze u nabavu namirnica. Ono što je specifično za ovaj granični prijelaz jest da se i kućica bosanskohercegovačkih graničara i policajaca nalazi na teritoriju Hrvatske. Na bosanskohercegovačkoj strani za smještaj granične policije nema mjesta te ga na hrvatskoj strani zajedno koriste i hrvatski i bosanskohercegovački granični policajci i carinici. Dok Hrvatska daje svoj prostor, vodu, struju i ostale režije plaća BiH. Na ovom graničnom prijelazu nema teretnog prometa jer za njega nisu stvoreni uvjeti.
Nema teretnog prometa
Jedino što zadovoljava jesu minimalni europski standardi o prijelazu putnika. Stoga prijelaz koristi uglavnom lokalno stanovništvo koje svakodnevno ide preko granice u susjednu državu po namirnice. Često, kada se stvori gužva, pogotovo u prijepodnevnim satima, kao kada smo mi stigli, kada se stanovništvo Hrvatske Kostajnice vraća iz šopinga u Bosanskoj Kostajnici, bosanskohercegovački granični policajci zbog vrlo malog prostora u pograničnom dijelu te nedovoljno trakova svu provjeru dokumenata prepuste hrvatskim kolegama. Gotovo čitavo stanovništvo Hrvatske Kostajnice svakodnevno prelazi granicu i most na Uni, i to po nekoliko puta. S obzirom na to da većina stanovništva Hrvatske Kostajnice prima socijalnu pomoć, a oni koji i rade dobivaju minimalac, zbog znatno manjih cijena u susjednoj državi Kostajničani idu preko granice po sve potrepštine za život kako bi uštedjeli koju kunu. Kupuju se sve, od peciva, kruha, piva, sapuna do cigareta i goriva, a mladi tamo odlaze u noćni život. Neki odlaze preko granice samo po kruh i pecivo, i to u natikačama, kao da se spuštaju preko puta zgrade u kupnju, a ne da prelaze državnu granicu.
– Išla sam samo po sapun. Jeftiniji je dvije kune, a meni svaka kuna dobro dođe – kazala je umirovljenica Slavica koja je bila u društvu s Dragom koji je išao samo po kruh.
– Čuj, tamo je kruh tri kune, a kod nas osam. Ja svaki dan uštedim na kruhu pet kuna. Kad još uzmem neke potrepštine, to je dobra ušteda, a primanja su ionako mala – kazao je Drago.
Gajba piva 60 kuna
Najviše me iznenadilo kad sam vidio kako ljudi preko granice nose gajbe piva.
– Pa naravno da ću nositi. Gajba piva Jelen košta 60 kuna, a mogu ti reći da je jako dobro pivo – kazao je Milan pružajući mi bocu piva da probam.
– Gajba Žuje košta 80 kuna, dok je kod nas 120. To ti je 40 kuna razlike, a za to kupim još neke stvari. Pa naravno da se isplati.
Vidjevši bračni par kako se vraća bez vrećica, upitao sam ih zar nisu i oni išli u kupnju.
– Danas nismo. Odlučio sam ženu počastiti ćevapima i pivom, da je oslobodim kuhanja danas – pohvalio se Josip otkrivši nam da ga je taj ručak stajao samo 48 kuna.
Većina vozila koja prođu u Bosansku Kostajnicu, osim po namirnice, ide po gorivo. Nisu to samo stanovnici Hrvatske Kostajnice nego i Siska i Petrinje.
– Došao sam iz Siska napuniti rezervoar. Tu je gorivo uvijek jeftinije barem kunu, kunu i pol. Kada to zbrojiš mjesečno, za nas koji smo redovito u automobilima, uštedi se dosta novca – kazao je Kristijan koji je usput za ušteđen novac kupio i nešto odjeće koja je također puno jeftinija.
S druge strane, stanovništvo Bosanske Kostajnice na hrvatsku stranu dolazi kupovati tehničku robu koja je, i kad platiš carinu, još uvijek jeftinija. Miralem je kupio štednjak koji je morao cariniti.
– Nije to nikakav problem. Kad platim sva davanja, još sam uvijek na dobitku. Kod nas je to jako skupo. Hvala Bogu, neka to ostane kako i jest. Svi strepimo i strahujemo što će biti s nama kada Hrvatska uđe u Schengen. Za nas sirotinju više neće biti mjesta – požalio nam se Miralem.
Boraveći s graničnim policajcima dviju država skoro cijeli dan, vidjeli smo njihovu dobru suradnju te kako svoje poslove obavljaju kao jedno tijelo. Dokad će to trajati, to je veliko pitanje. Iako Europska komisija pozdravlja hrvatsku izjavu o spremnosti za schengensku evaluaciju te je najavila da će poduzeti sve potrebne korake za pokretanje evaluacijskog postupka i prilagoditi višegodišnji evaluacijski plan, pitanje je hoće li Hrvatska do tada uspjeti zadovoljiti sve uvjete, a neki od prijelaza, poput ovoga u Hrvatskoj Kostajnici, teško mogu biti prihvatljivi za Europsku komisiju. Granični policajci morat će imati zasebne kontrolne točke za koje tvrde da ih je nemoguće napraviti zbog nedovoljnog prostora. Kako bi se napravio granični prijelaz po europskim standardima i odvojili granični prijelazi, vlasti BiH trebale bi srušiti dio grada uz granicu, gdje se nalaze kafići, restorani, tržnica... na što u ovim trenucima i ne pomišljaju.
Otežavajuće okolnosti u rješavanju tog graničnog prijelaza stvara i to što Hrvatska te Bosna i Hercegovina imaju neriješena granična pitanja i između dviju Kostajnica, što se vuče još od 1999. godine. Naime, tada je sporazumom Tuđman – Izetbegović predviđeno da na tome dijelu granica ide kanalom Unčice, čemu su se usprotivile vlasti Republike Srpske, koje žele da granica ide sredinom rijeke Une. Taj sporazum do danas nije ratificiran ni u Hrvatskom saboru ni u Parlamentu BiH, što dodatno otežava okolnosti. Veliko je pitanje hoće li BiH, u slučaju da Hrvatski sabor ratificira taj sporazum, učiniti to isto s obzirom na to da se Republika Srpska i dalje protivi prihvaćanju sporazuma Tuđman – Izetbegović. Unatoč tome što je ministar Ostojić uvjeren da će Hrvatska u tehničkom dijelu evaluacije dokazati da je spremna za ulazak u Schengen i da će možda i teži put biti to političko lobiranje za glas svake države članice da se i potvrdi ulazak Hrvatske u Schengen, situacija na terenu pokazuje da bi Hrvatska mogla imati velikih problema proći upravo kroz taj tehnički dio evaluacije. I dok se čeka odluka Europske komisije iduće godine, stanovnici dviju Kostajnica nadaju se da Hrvatska ipak neće uskoro ući u schengenski prostor.
>>Kostajničani: Grad Zrinskih na otoku na Uni uvijek je bio naš
>>Spor na Uni aktiviran je zbog Neuma
