Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

'U slučaj ubojstva Đurekovića žele uplesti i Račana'

Ako je HDZ krao, SDP je ubijao – moglo bi se zaključiti, kaže Nobilo i dodaje da ne vjeruje da HDZ i njegovo vodstvo ima išta s tom nakanom
24. rujna 2014. u 08:10 125 komentara 8211 prikaza
perkovic
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Za mjesec dana u Münchenu počinje suđenje koje bi moglo uzdrmati političku scenu u Hrvatskoj, ako se ostvare najave Ante Nobila, branitelja optuženoga Josipa Perkovića, da će svjedoci pokušati u ubojstvo Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. godine uplesti ni manje ni više nego Ivicu Račana! Kako? U optužnici njemačkih tužitelja navodi se, sve prema riječima Vinka Sindičića, krunskog svjedoka u ovom postupku, da se Mika Špiljak “žalio jednom drugom članu Centralnog komiteta komunističke partije Hrvatske, čije ime se nije moglo doznati.

Taj je član prije svibnja 1982. godine udovoljio molbi Mike Špiljka za likvidacijom Đurekovića”. Na suđenju Josipu Perkoviću i njegovom bivšem šefu Zdravku Mustaču, koje počinje u petak 17. listopada u Münchenu pred Vrhovnim pokrajinskim sudom, taj bi nepoznati član Centralnog komiteta mogao dobiti ime: Ivica Račan, osoba koja je partiju prevela preko tranzicijskih brzaka u socijaldemokraciju i koji je bio mentor aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću, pa bi utjecaj njemačkog suđenja mogao sezati dalje od rasvjetljavanja djelovanja jugoslavenske Službe državne sigurnosti, Udbe, u inozemstvu.

Nobilo kaže kako ima informacije da će svjedoci koji su sudjelovali u suđenju Krunoslavu Pratesu i sastavljanju optužnice za Perkovića sad pokušati uplesti i Račana kako bi se, nakon što je HDZ nepravomoćno osuđen kao stranka u kojoj je djelovala kriminalna organizacija Ive Sanadera, i SDP bio stavljen na optuženičku klupu, makar posredno, kao zločinačka organizacija. Ukratko, ako je HDZ krao, SDP je ubijao, možda bi se tada moglo zaključiti. Nobilo kaže da ne vjeruje da HDZ i njegovo aktualno vodstvo ima išta s tom nakanom te upućuje na iskaze svjedoka Vinka Sindičića citiranim u optužnici. Jedna od tih izjava kaže kako su “jedino osobe u Izvršnim komitetima Saveza komunista na republičkoj razini bile ovlaštene donositi naloge za likvidaciju”, te kako je od “sredine 60-tih godina postojala mreža osoba koje su radile po političkoj direktivi dužnosnika izvršnih komiteta partije federacije ili republika, a koji su bili nadležni za javnu sigurnost. To su odjeli za specijalne zadatke.

Zadatak tih organizacija bila je organizacija izvršenja likvidacija u inozemstvu”. – U tako formuliranim iskazima očito je da se želi sva krivnja za likvidacije prebaciti sa Službe državne sigurnosti na partiju, iako je osamdesetih godina ipak bilo sasvim drugačije nego prije toga i razdvajale su se ovlasti partije od službe sigurnosti – kaže Nobilo.

Bože Vukušić, jedan od tek nekolicine svjedoka na čijim iskazima njemački tužitelji temelje optužnicu, kaže kako nema ni govora o tome da bi se spomenuo Račan. – Račanu sam jedino spočitavao to što nakon osamostaljenja Hrvatske nije pomogao da se rasvijetli to što se događalo u vrijeme Jugoslavije, između ostaloga i ubojstvo Brune Bušića – kaže Vukušić, koji nakon niza knjiga o djelovanju jugoslavenskih tajnih službi sad, zajedno sa slovenskim novinarom Romanom Leljakom, priprema knjigu o svim pravilnicima o radu Ozne, Udbe i SDS-a od 1944. do 1990. godine, koja će izaći u studenom.

Leljak je u Sloveniji, u arhivu ministarstva unutarnjih poslova, otkrio zanimljive pravilnike za obuku udbaša iz 1974. i 1975. godine, koja se za sve agente provodila u Beogradu. Kako su se udbaši pripremali za suzbijanje neprijateljske djelatnosti? “Realizaciju usmjerenu na presijecanje neprijateljske aktivnosti možemo vršiti na više načina: kaznenim progonom osobe, fizičkim uništenjem osobe, angažiranjem objekta obrade, protjerivanjem.” Dakle, ubojstvo je bilo na popisu uobičajenih metoda! Postoji i poglavlje obuke udbaša o “specijalnom oružju i sredstvima za finu diverziju”, gdje se kaže da pištolji moraju imati prigušivače, te koja su “sredstva za tihu likvidaciju”: igle, bodeži, udarno oružje, lanseri za igle i projektile. Koriste se i farmakološka sredstva za neutralizaciju, likvidaciju ili samo za proizvodnju afektivnih psiholoških stanja. Oba dokumenta, kaže Vukušić, poslana su njemačkoj policiji s ovjerom slovenskog Državnog arhiva o autentičnosti.

Zdravko Mustač Bivši šef SDS-a U Njemačkoj podignuta optužnica protiv Mustača za ubojstvo Đurekovića Ivan Turudić BEZ POPUSTA Može li Turudić biti ponosan zbog presuda Petraču, Sanaderu i Perkoviću Zdravko Mustač München Suđenje Perkoviću i Mustaču počinje 17. listopada

Leljak i Vukušić istražili su i ustroj jugoslavenskih tajnih službi, a na ustroju se i temelji njemačka optužnica prema kojoj su republičke Udbe imale samostalnost u djelovanju. Prema optužnici, nakon 1966. godine, dakle nakon pada Aleksandra Rankovića, republičke sigurnosne službe bile su zasebne, a odobrenje savezne službe morale su imati samo kad je riječ o interesima savezne države, “osobito vanjskopolitičke prirode”. Prema optužnici, nije postojala jasna zakonska regulativa ili propis po kome bi bilo koji organ – savezni ili republički, bio zadužen za provođenje likvidacija. Leljak je u svojoj knjizi “Naruči ubojstvo u Ljubljani” objavio i Uputstvo o radu SDB-a u inozemstvu iz prosinca 1979. godine prema kojem “poslove u inozemstvu neposredno organiziraju i realiziraju Službe državne sigurnosti u republičkom, pokrajinskom i saveznom sekretarijatu za unutarnje poslove”. Vukušić posebno ističe prvu točku te upute, prema kojoj je SDS svoje aktivnost vršila “u skladu sa zakonom, propisima, odlukama i smjernicama nadležnih predstavničkih tijela društveno-političkih zajednica i njihovih izvršnih organa i saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka”, iz koje proizlazi, kaže, da je partija davala naloge Udbi.

Nakon što je pred sudom u Haagu s više ili manje uspjeha rasvjetljavana nedavna hrvatska povijest u Domovinskom ratu, sad bi u Njemačkoj sud mogao odigrati ulogu u rasvjetljavanju djelovanja Udbe u inozemstvu, odnosno jesu li, pojednostavljeno, Hrvati u zagrebačkoj Udbi u tome sudjelovali ili sva krivnja ostaje na Beogradu, barem kad je riječ o Stjepanu Đurekoviću. Perkovićeva obrana tvrdi: ubojstvo Stjepana Đurekovića organizirali su i proveli iz centrale Udbe iz Beograda, a tužitelji tvrde da su ubojstvo proveli udbaši iz Zagreba. Tužiteljstvo svoje tvrdnje temelji na izjavama već osuđenoga Krunoslava Pratesa, dvostrukog igrača, za hrvatsku emigraciju i za Udbu, te udbaškog egzekutora Vinka Sindičića, osuđenog za pokušaj ubojstva hrvatskog političkog emigranta Nikole Štedula 1988. godine, a u Hrvatskoj oslobođenoga krivnje za ubojstvo Brune Bušića. Tu je i Bože Vukušić, koji je u njemačkom zatvoru odležao osam godina za ubojstvo navodnog udbaškog suradnika među gastarbajterima, i oslobođen ranije, kaže, na intervenciju predsjednika Tuđmana 1990. godine.

račan | Autor : Patrik Macek/PIXSELL Foto: Patrik Macek/PIXSELL

FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Tužitelji se pozivaju i na Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u kojoj je radio Vice Vukojević i koja se u Hrvatskoj nije proslavila dosezima svojih istraga o žrtvama Jasenovca, te na podatke njemačke BND, Savezne obavještajne službe koja je djelovala prema inozemstvu, o jugoslavenskim tajnim službama, te iskaze nekolicine vještaka. Tu su i podaci policijske istrage nakon ubojstva Stjepana Đurekovića. Zanimljivo je da je u presudi kojom je Krunoslav Prates, politički aktivni hrvatski emigrant i doušnik Udbe, osuđen na doživotni zatvor za ubojstvo, navedeno kako su moguće dvije varijante ubojstva, jedna u kojoj su se ubojice poslužili ključem i ušli u Pratesovu tiskaru prije dolaska Đurekovića, i druga u kojoj su počinitelji ušli za Đurekovićem. Međutim, u optužnici protiv Perkovića navodi se samo jedna verzija, u kojoj su ubojice koristili ključ, a da je taj ključ Prates dao Perkoviću, a ovaj ubojicama.

Prates je u suđenju rekao da je ključ dao Perkoviću. Valja reći da do danas nije rasvijetljeno tko su izvršitelji ubojstva, je li to grupa ubojica srpskog udbaško-četničko-mafijaškog bossa Arkana ili je to riječka grupa izvršitelja. Utvrđeno je jedino da je u pripremi ubojstva sudjelovala savezna Udba, tamo je, u režiji Božidara Spasića, pripremljen falsificirani broj emigrantskog lista Nova Hrvatska, koji je lažnim intervjuom s Đurekovićem trebao pripremiti teren tako da se vjeruje da su ga ubili sami emigranti. Optužnica tvrdi da je Mika Špiljak inicirao ubojstvo Đurekovića, kako bi zaštitio svog sina Vanju koji je počinio kriminal u Ini. Mika Špiljak umro je prije sedam godina, a sin Vanja danas je biznismen, i dalje se bavi naftom, ali u Švicarskoj. Vukušić kaže kako bi i Vanja Špiljak trebao odgovarati. Međutim, optužnica tvrdi da se i sam Đureković okoristio u tim Špiljkovim transakcijama, ali Vukušić navodi da je Đureković na računu imao 340 tisuća DEM, što, kaže, i nije bio prevelik novac s obzirom na njegov dugogodišnji direktorski položaj.

Uz gomile podataka različite vjerodostojnosti u ovom je slučaju i niz likova koji su igrali dvostruke igre, pa se i za žrtvu sad tvrdi da je bio agent njemačkog BND-a. To je u veljači ove godine u intervjuu koji je za Deutsche Welle dao u zatvoru rekao Prates, no on kaže da je to zaključio iz dokumenata. Dakle, prvo bi zacijelo bilo dobro rasvijetliti zašto je Đureković pobjegao, zašto je ubijen, tko su izvršitelji. Njemački tužitelji uvjereni su da je organizator upravo Josip Perković, da je Đureković i pobjegao na poticaj Perkovića, koji da mu je najavio da bi mogao doći na udar istrage zbog malverzacija u Ini kako bi ga potakao na bijeg, pa je onda bilo lakše i organizirati likvidaciju. Krunski svjedok Vinko Sindičić pomogao je da se to tako utvrdi na suđenju Pratesu, koji je osuđen, nakon toga je povukao iskaz, napisao pismo u siječnju ove godine kako je lažno svjedočio protiv Pratesa i Perkovića pod pritiskom njemačkog pravosuđa, policije i tužiteljstva. Preostaje da se vidi što će Sindičić govoriti u Münchenu.

>> Troškove obrane na suđenju bivšem udbašu u Njemačkoj snosit će SOA?

Kronika naručenog ubojstva u tiskari

travanj 1982. godine Direktor marketinga u Ini Stjepan Đureković nestaje iz Zagreba, provode se istrage u Ini, novine u početku javljaju da nema malverzacija, Jugoslavija ne traži izručenje Đurekovića

listopad 1982. godine U zagrebačkom tjedniku Danas izlazi priča o tome kako je Đureković “zlouporabom položaja protupravno ostvario znatnu materijalnu korist”

listopad 1982. godine Đureković iz Njemačke piše otvoreno pismo Juri Biliću, predsjedniku CK: zašto je potrebno da sve koji gledaju kritički etiketiramo ustaštvom, četništvom ili kriminalom, pita

10. listopada 1982. godine Iako Đurekovićevo pismo nije objavljeno u Jugoslaviji, Jure Bilić odgovara u beogradskom NIN-u: Đureković je agent jedne strane obavještajne službe, tvrdi

prosinac 1982.godine Đureković u intervjuu Novoj Hrvatskoj kaže kako je iz zemlje otišao jer je htio objaviti romane o Titu i komunizmu, a bojao se to učiniti pod pseudonimom

prosinac 1982. godine Đureković objavljuje i članak o Službi državne sigurnosti, te o društvenoj samozaštiti, mehanizmu kojim je široka mreža ljudi trebala ‘budno pratiti’ moguće neprijatelje

veljača 1983. godine Đureković sa sinom objavljuje program uređenja slobodne Hrvatske pod naslovom ‘Kako urediti buduću hrvatsku državu’ u kojem kaže da se ‘Juga drma iz temelja’

28. srpnja 1983. Nepoznati počinitelji u Pratesovoj tiskari ubijaju Đurekovića, koji je došao ostaviti rukopis i onda planirao na vožnju čamcem s njemačkom prijateljicom

prosinac 1983. godine Đureković objavljuje članak o tome kako je Udba imala presudnu ulogu u izboru svih funkcionera pa je i na čelu federalne vlade bila ‘polupismena Milka Planinc’

10. prosinca 1994. Na zahtjev vojnog državnog odvjetništva na informativni razgovor u Zagrebu pozvan Josip Perković, kaže kako nema nikakve veze sa slučajem ubojstva Stjepana Đurekovića

8. ožujka 2006. godine Pred sudom u Münchenu počeo postupak protiv Krunoslava Pratesa, koji je bio aktivni politički emigrant i ujedno suradnik Udbe, za ubojstvo Đurekovića

18. svibnja 2006. godine Suđenje Pratesu prekinuto nakon samo dva mjeseca, jer je, navodi sud, nastao veliki zastoj u prikupljanju dokaza i u Hrvatskoj i u Srbiji, Prates pušten na slobodu

29. siječnja 2008. godine Sud izdaje novi nalog za uhićenje Krunoslava Pratesa, nakon što je ovaj bio 20 mjeseci na slobodi, na sudu se pojavljuje krunski svjedok Vinko Sindičić

16. srpnja 2008. godine Prates osuđen na doživotni zatvor radi ubojstva, nakon suđenja na kojem je priznao rad za Udbu i to da je Josipu Perkoviću, za koga je radio, dao ključ svoje tiskare u Wolfratshausenu

lipanj 2013. godine Zbog nepridržavanja dogovorene primjene Europskog uhidbenog naloga izbio veliki skandal u kojem su zahladili odnosi između Hrvatske i Njemačke

24. siječnja 2014. Europski uhidbeni nalog nova je članica EU na kraju ipak ispunila i izručila Josipa Perkovića Njemačkoj, nakon što je umalo zbog zakona ‘lex Perković’ pretrpjela velike sankcije EU

17. listopada 2014. godine Počinje sudski proces Perkoviću i Mustaču koji izaziva zanimanje i u Njemačkoj, tamo se uoči početka najavljuje i dokumentarac o Udbinim ubojstvima

PREVENCIJA
Brzi test na koronu još ne stiže, ali klasični su testovi pouzdaniji: 'Evo gdje ih naći'
Kupovina
KVIZ
Otkrij svoj shopping personality
  • Avatar ulomax
    ulomax:

    cuj naslova-njemci ga zele uplesti,a nije inace bio upleten kao i ostatak crvenokmerskog sk

  • tik tak:

    Zato su i tako grcevito branili Perkovica jer ni on niti itko u u to vrijeme nije mogao ništa raditi bez odobrenja Ivice Racana a pogotovo ne egzekucije Hrvata u Njemackoj!!!

  • IVANIVANIVAN:

    Šta je tu čudno ?Pa nije se ubijalo bez odobrenja Centralnog komiteta Hrvatske .