Ima ljudi koji svijet oko sebe vide kao jednostavan mehanizam koji se pokreće uz ispunjenje samo nekoliko pretpostavki. Tako i neki ekonomisti. Učili su jednostavne misaone modele o zakonima ponude i potražnje, ekvilibriju, preferencijama potrošača, krivulji proizvodnih mogućnosti, elastičnosti supstitucije proizvodnih faktora … Potom o tehnologijama i konstantnim ili rastućim prinosima, različitim vrsta troškova, profitu kao motivu proizvodnje, raspodjeli (više ili manje pravednoj). Na kraju i o porezima, javnim dobrima, optimalnoj veličini fiskalnog ugriza, eksternalijama, koristima od međunarodne trgovine … uh, toga stvarno ima puno. Pa još uloga države …
Tko će to sve povezati, pogotovo kad iz mikro sfere pređemo u makro i ubacimo u igru novac, kamatu, kapital, tržišta kapitala, tržišta najrazličitijih vrijednosnih papira. Teško je snalaziti se u svemu tome čak i onima koji se time bave punih 45 godina, i to u svim relevantnim ulogama, kamoli mlađim ljudima bez solidnog formalnog obrazovanja i bez ikakvog praktičnog iskustva. Još im se sve ovo pobrkalo u glavi ili baš i ne pokušavaju pronaći neki red. Ako su pritom odrasli uz ekonomsku povijest kako ju je desetljećima pričao žuti politizirani tisak, nije čudno da se ne snalaze najbolje u ocjenama recentnih ekonomskih kretanja i poteza vlade.
Perpetuum mobile
U jednom pak starom vicu govori se o fizičaru, kemičaru i ekonomistu koji su se zatekli na pustom otoku bez ičega drugog osim paketa limenih konzervi s hranom. Ali, kako ih otvoriti bez ikakva alata? Fizičar grozničavo smišlja neke sheme s polugama i gravitacijom uz kamenje, kemičar pokušava generirati neke kemijske procese korištenjem morske vode, sunca …, a ekonomist odmah ponudi rješenje! Prestanite s tim eksperimentima, reče. Pretpostavimo umjesto toga da imamo otvarač za konzerve … i otvorit ćemo konzerve, nećemo umrijeti od gladi!
Na ovaj vic podsjetili su me pojedini komentatori ovih tjedana koji potpuno neutemeljeno tvrde da vlada nije ništa trebala raditi po pitanju financijskog sloma Agrokora. Sloma koji se već tada dogodio! Po njima, trebala je prepustiti „tržištima“ da odrade posao. Fenomenalno, ništa ne moraš napraviti a rezultat je bolji nego kad si nešto pokušao. Iz ničega. Perpetuum mobile! Ali, avaj, mi (još uvijek) nemamo otvarač za konzerve! Mi nemamo sudstvo i sustav trgovačkog pravosuđa koji može brzo i učinkovito (ekonomski gledano) razriješiti situacije stečaja i vlasničkog preustroja makar i osrednje velike kompanije. Još manje imamo pravni sustav koji može raspetljati vlasničko/vjerovničke peripetije u ogromnom poslovnom sustavu koji je međusobno isprepleten jamstvima i sudužništvima nebrojenih pravnih osoba, čak kada bi i mogli čekati najmanje deset godina. Slikovito rečeno, mi nemamo tako veliku radionicu u koju bi ušao toliko velik stroj na stečajni popravak. Samo zamišljamo otvarač za konzerve koji imaju Englezi ili Amerikanci. Mi nemamo. Naprotiv, mi imamo primjer stečaja tvrtke Nama koji i danas traje već sedamnaest godina. Sedamnaest godina! Znate li koliko je Agrokor veći od Name? Pa tako, jedno sto puta! Pa onda „pretpostavimo da imamo otvarač …“
Odgovorna Vlada
Vlada je srećom bila odgovorna i krenula je od onoga što ima, a bez uljuljkivanja na bazi lažnih pretpostavki. Tako velik sustav bio bi problem i za englesko pravosuđe. Samo ljudi koji nemaju nikakvo iskustvo s našim konkretnim stečajevima mogu teoretizirati o „prepuštanju“ tržištima. Oni zaboravljaju da je ovo država u kojoj (voljom većine naroda!) jedan majušni Imunološki zavod trese nekoliko uzastopnih vlada i koji će, vidim to jasno kao dan, stvoriti još neviđenih političkih problema, vrlo skoro. Zašto? Jer mi nemamo otvarač za konzerve! Samo ljudi koji nikada nisu obnašali državne funkcije mogu ignorirati konačne učinke prosvjednog pohoda na državne institucije mase od pet tisuća ljudi koji su izgubili posao „jer vlada nije htjela dati kredit našoj firmi …“ I sve to u atmosferi otvorenog linča svakog onog koji bi pokušao braniti prava vlasništva, prava vjerovnika, prava dobavljača.
U zemlji u kojoj pravna država funkcionira tako da najveći rast popularnosti ima stranka koja i u svom imenu i kao srž programa ima fizičku i nasilnu opstrukciju presuda (nezavisnih!) sudova. Saborski zastupnik pod prisegom ruši sudsku presudu! Pa vi onda ovršite neku nekretninu danu u zalog „stranoj banci“ ili „domaćem tajkunu“. Ne, mi nemamo otvarač. Ni za konzervu, ni za cijeli niz drugih problema. Malo učeniji izraz za to je „nefunkcionalan institucionalni okvir“ u kojem se odvija tržišno natjecanje. U takvom okviru, odgovoran državnik radi ono što mora, koliko god se nekome činilo da to nije u skladu s nekom ideološkom matricom. Čineći tako, najviše doprinosi i ciljevima ekonomskog liberalizma. Činio sam to mnogo puta.
Nažalost, mnoge neprincipijelne osobe odgojene i usavršavane u socijalističkom načinu razmišljanja (gdje je sve dozvoljeno ako služi svrsi i džepu, ma koliko neprincipijelno, nemoralno ili ne etički to bilo) došle su u poziciju donositi odluke. Gospodin kolumnist se još ii pohvali: "radio sam to mnogo puta". Na sreću, mulj se čisti, treba nam još jedna generacija pa da se maknemo od komunističko jugoslavenskog mentaliteta te feudalno-kapitalističkog kriminaliteta koji je došao nakon toga. Do tada se samo nasmiješimo na činjenicu da netko uopće daje prostora u kolumnama poput ovih tipovima koji su personifikacija i jedne i druge društvene devijacije.... te nastavimo fokusirano djelovati na dezinficiranju gnojnih čireva našeg društva.