DORH je počeo s izvidima o okolnostima smrti Milana Bandića. Ovakva odluka uslijedila je nakon što je privatna osoba, aktivist i stručnjak za zaštitu osobnih podataka Stjepan Perko desetak dana prije podnio kaznenu prijavu protiv Bandićeva suradnika dr. Gzima Redžepija, bliske suradnice Natalije Price, poduzetnika Sergija Ivanovića i nepoznatog počinitelja.
I opet, kao i mnogo puta za života, prašina koja se podizala tijekom mandata dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba, i danas u smrti izaziva posve dijametralno suprotne reakcije. Sada kada se više ne može braniti od objeda, dio javnosti zahtijeva mir, humanost, dostojanstvo i pijetet koji pripada svakome pokojniku, pa tako i onome koji je više od dva desetljeća obnašao visoku javnu dužnost. U takvom apelu prednjače njegovi prijatelji, bliski suradnici, birači i svi oni koje je dotakao svojom širokom rukom, a i Bandićeva obitelj pritom je posve nedvosmislena. Putem odvjetnice, supruga Vesna i kći Anamarija, što je posve razumljivo, traže svoje pravo na privatnost, apelirajući na “sveopću javnost da ga poštedi medijskog linča”.
Međutim, činjenice govore da sveopći metež u utvrđivanjima dramatičnih okolnosti Bandićeve smrti valja pripisati njegovim najbližim suradnicima. Prema prvim informacijama koje su plasirali u medije, gradonačelnik je preminuo u svome domu u Bužanovoj ulici, potom se čulo kako je umro u restoranu, da bi naposljetku stali ispred kamera i iznijeli verziju prema kojoj je zapravo preminuo kod prijatelja Sergija Ivanovića na Vrhovcu. Da je lokacija smrti jedini sporni trenutak, kao i pitanje s kim je proveo posljednje sate, nema dvojbe da bi Milan Bandić danas počivao u miru. No, što ako njegova smrt od srčanog udara za sobom otvara pitanje je li mu pomoć pružena na vrijeme?
VIDEO Fontane svijetle u čast gradonačelnika Milana Bandića
Izjave su pritom posve kontradiktorne i otvaraju prostor za spekulacije koje su naposljetku završile i kaznenom prijavom. Bandićev prijatelj pulmolog dr. Gzim Redžepi kazao je kako su na poziv pristigla dvoja kola hitne pomoći u kratkom vremenskom roku od samo nekoliko minuta. Međutim, mediji su objavili službenu izjavu Žarka Rašića, ravnatelja zagrebačkog Nastavnog zavoda za hitnu medicinu, koji navodi kako je primio poziv u kojem je obaviješten kako je Bandiću pozlilo te da je on nakon tog poziva osobno nazvao dispečerski centar koji je uputio kola hitne pomoći – na za sada nepoznatu adresu. Ako je riječ o kućnoj adresi Sergija Ivanovića, zašto hitna pomoć nije odvezla, prema svemu sudeći još uvijek živog gradonačelnika, u Bolnicu sestara milosrdnica, udaljenu koju minutu vožnje, nego u udaljeniju bolnicu Sveti duh? Nadalje, prema informacijama koje su potvrđene medijima, ravnatelja Rašića prethodno je nazvao Vjekoslav Jeleč, pročelnik gradskog Ureda za zdravstvo. Riječ je o telefonskim pozivima za koje javnost zasad zna, je li ih bilo još?
S obzirom na telefonijadu koja je uslijedila u presudnim, pokazat će se, i posljednjim trenucima Bandićeva života, je li mu pritom, zbog mogućeg zataškavanja stvarnih okolnosti njegove smrti, oduzeta mogućnost pravodobne, žurne reakcije pri pružanju medicinske pomoći? U tome slučaju, istraga Bandićeve smrti prestaje biti samo etičko, ona postaje i pravosudno pitanje, no o tome će posljednju riječ nakon izvida imati DORH. Milan Bandić otišao je kao neosuđen i politički nepobijeđen, no je li otišao i kao žrtva spleta nerazjašnjenih okolnosti koje su izazvale smrtnu posljedicu? Ako je tome tako, onda je teza o medijskom linču izlišna, onda je riječ o kaznenom djelu za koje netko mora i odgovarati.
Možemo li onda prvo početi sa Đurom Brodarcem, i to ne sa time da mu nije pružana pomoć "na vrijeme nit bilo kako", nego da je kao srčani bolesnik strpan u čeliju u kojoj je bilo pre vruće i u stvari je prepušten sam sebi da umre (ubijen)...