Kratak je put od junaka do tragičara. To je jučer najbolje iskusila Snježana Pejčić. Bila je prvi favorit za zlato u gađanju MK puškom 3x20 metaka. Došla je kao svjetska rekorderka u toj disciplini s 594 pogođena kruga na istoj streljani u Riju. Došla je kao službeni najbolji strijelac svijeta, koju je izabrao Svjetski streljački savez.
Pogodila samo 580 krugova
I, na kraju krajeva, došla je kao pobjednica na tri od četiri Svjetska kupa ove godine. Sve je to palo u vodu nakon što je u kvalifikacijama otpucala 580 krugova. Došla je kao favorit, a vraća se, nažalost, kao pokisli miš. Pred novinare je došla suznih očiju.
– Ma ne, ne plačem. Gdje bih ja plakala nakon ovog debakla – ironično je rekla Snježana.
Počela je nešto lošije u klečećem stavu da bi stvar postavila na svoje mjesto nakon ležećeg stava (serija 100 i 99). Uoči stojećeg imala je čistu situaciju za ulazak u finale. Dvije serije od po najmanje 95 pogodaka bilo bi dovoljno. A u finalu, zna se, sve kreće ispočetka.
– Što se dogodilo? Ma, jednostavno nisam izdržala taj pritisak. Nisam bila prava, ne želim sad raditi dramu oko toga, ali to nisam bila ja. Samo je malo veća šteta kad ti ne ide na Olimpijskim igrama koje su najveće natjecanje u streljaštvu. Što znači što sam nakon dva stava bila dobra kad se ovdje pucaju tri? – rekla je Snježana.
Je li vas u stojećem stavu poremetio vjetar koji je počeo puhati na sve strane?
– Ma, vjetar sigurno nije pomogao. Znate, metak je lagan, pa čim malo više zapuše, odnese ga tamo gdje ne treba. Stojeći stav je najnezgodniji kad puše vjetar jer je taj stav najnestabilniji. Ovdje se radi isključivo o mojoj glavi, a ona očito nije bila spremna za izazov karijere. Pritisak je bio prevelik. Ne, nisu mi drugi nametnuli taj pritisak, već ja sama. Uostalom, na svako natjecanje idem pod nekom vrstom pritiska. Olimpijske igre su ipak nešto puno drukčije od europskih i svjetskih prvenstava ili svjetskih kupova. Medalja se osvaja jednom ili dvaput u životu i to je to – rekla je Snježana, koja ima barem jednu medalju s Igara, broncu iz Pekinga.
Perec završila 29.
Na upit što si najviše zamjera u jučerašnjem nastupu, ističe:
– Znate što je najgore? Ne znam mogu li si išta zamjeriti. Eto, da sad netko vrati vrijeme, ja bih sve isto napravila – rekla je.
Ove sezone samo je jednom loše odgađala trostav, na natjecanju u Češkoj pogodila je još manje, 577 krugova. Dogodilo se u travnju. Naravno da se od ovog može još gore pucati.
Za finale su joj nedostajala samo dva kruga?
– Ma, mogao je nedostajati jedan, dva ili dvadeset, ista mi je stvar – rekla je Snježana.
Jesu li bile kobne dvije osmice u stojećem stavu?
– Jesu, možda – kratko je odgovorila.
Vidjelo se na Snježani da je u tom trenutku nitko i ništa ne može utješiti. Samo je gledala kako što prije pobjeći iz objekta na kojem je samo prije nekoliko mjeseci pogodila svjetski rekord, a sada će ovu streljanu cijeli život pamtiti kako objekt na kojem je doživjela svoje najveće razočaranje u sportskoj karijeri.
– Molim vas, pustite me da odem s ovoga pucališta – zavapila je.
Ništa, što smo drugo mogli nego udovoljiti joj...
Uoči puta u Rio njezina medalja bila mi je jedino sigurna oklada od svih naših strijelaca. Nevjerojatno što joj se dogodilo. Šteta, morala je biti puno strpljivija kod stojećeg stava, pogotovo kad je počeo puhati vjetar. Morala je malo čekati, vrebati priliku kada je vjetar najmanje puhao – rekao je Siniša Vitez, glavni trener hrvatske streljačke reprezentacije.
I dok je Snježana osvojila 12. mjesto, druga naša predstavnica, debitantica na igrama, Tanja Perec, završila je nastup na 29. mjestu s pogođena 572 kruga.
– Očekivala sam dva-tri kruga više, ali me je vjetar zeznuo. Na streljani u Varaždinu vjetar nikad ne puše pa mi je ovo bilo nešto sasvim novo i neočekivano. Uh, vjetar je puhao na sve strane i odnio mi je puno krugova. Toliko je puhalo da sam se i sama počela ljuljati i nikako nisam uspjela smiriti pušku – zaključila je Tanja Perec.
Ne daj se, Snježo!