Najugodnije ovoljetno iznenađenje u svijetu košarke jest hrvatska muška reprezentacija. Vrsta koja je kao “lucky loser” pozvana na kvalifikacije za Olimpijske igre, na kraju je na Igre i dospjela i ondje napravila puno problema standardnim favoritima. Štoviše, ta ista Hrvatska, procijenjena za autsajdera, plasirala se u četvrtfinale Olimpijskih igara i to ne bilo kako, nego s prvog mjesta u svojoj preliminarnoj skupini. S pobjedama nad reprezentacijama višeg rejtinga, nad Španjolskom, Brazilom i Litvom, piše Max!
Dugo radno ljeto
Čak dvije od te tri pobjede nisu bile planirane, jer je izbornik Petrović ciljao na pobjede nad Nigerijom, Argentinom i Litvom. Nešto slično, pobjede nad nominalno jačima, događalo se i na olimpijskom kvalifikacijskom turniru u Torinu, gdje su se vidjele prve naznake renesansnog ljeta hrvatske reprezentativne košarke. Na tom turniru pobijeđene su Grčka i domaćin Italija, pa su se reprezentativci izborili za dugo radno ljeto, a njih 11 za prvo olimpijsko iskustvo.
Neposredno nakon trijumfa u Torinu, izbornik Aleksandar Petrović pitao je svoje ključne igrače – Bogdanovića, Šarića i Simona – žele li da se momčad ojača za olimpijski turnir, recimo s Justinom Hamiltonom, no oni su rekli da je bolje da u Rio de Janeiro ide onih 12 igrača koji su to i izborili. To se ipak čini i daleko najpoštenijom odlukom.
Aco se odmah složio.
– Možda bih s nekim izmjenama ojačao momčad za pet posto, ali bih izgubio 10 posto od kemije, a ona nas je i odvela na Olimpijske igre – kazao je Petrović, koji je svojim igračima tada dao čak deset dana odmora.
A to je bilo značajno više nego što su dobili igrači ostalih dviju reprezentacija (Francuska, Srbija) koje su se za Rio izborile putem dodatnih kvalifikacija. Vincent Collet i Saša Đorđević htjeli su igrače što prije vratiti na radnu temperaturu, a Petrović je pak htio da mu se igrači što bolje odmore i da relaksirani dođu na drugi dio košarkaškog ljeta. Neki su Petrovićevi kolege tada žamorili da im je dao previše odmora i da neće stići izgraditi olimpijsku formu. No, dogodilo se baš suprotno pa su naši svoju najbolju košarku počeli igrati upravo na Olimpijskim igrama.
Iznenadili Španjolce
U prvom kolu olimpijskog turnira pobijedili su olimpijske doprvake Španjolce, poznate da uvijek dizelaški ulaze u velika natjecanja. Bila je to senzacija s kojom su naši skrenuli pažnju na sebe. Nakon toga, uslijedilo je otrežnjenje protiv fizički snažnije Argentine, ali i novi uzlet s pobjedom nad domaćinom Brazilom. Pomalo neočekivani poraz od Nigerije, a to je trebao biti jedini zicer u skupini, dečki su kompenzirali pobjedom nad Litavcima. A njih su, očito, razmontirali Španjolci, pa više nisu mogli doći k sebi te su bili pregaženi i od Hrvatske i potom od Australije u četvrtfinalu.
A u utakmici za prolaz među četiri najbolja, Hrvatska nije napravila novo čudo, no nije od njega niti bila daleko. Protiv favorita Srbije naši su se postavili hrabro i da nisu propali za vrijeme pet crnih minuta treće četvrtine, možda bi se danas u svijetu košarke pisale bajke o čudesnoj Hrvatskoj. No, ova je momčad za nas košarkaške kroničare čudesna i bez olimpijskog polufinala.
Jer, tko je prije nešto manje od godinu dana mogao na ovakvo što i pomisliti, pogotovo ne nakon one tragične predstave u osmini finala Eurobasketa i debakla protiv Češke (50:89). Već sljedeće ljeto dogodilo se malo čudo, baš kada je izgledalo da se trakavica oko izbora izbornika pretvara u novu epizodu hrvatske košarkaške tragikomedije. Nakon što tu dužnost Velimir Perasović nije mogao prihvatiti, nakon što se na njoj zahvalio Neven Spahija, ali i Talijan hrvatskih korijena Andrea Trinchieri, izbor Aleksandra Petrovića činio se potezom očajnika. Na koncu se pokazao genijalnim rješenjem. Za te kratke pripreme i kratki kvalifikacijski turnir Aco je možda i najbolje rješenje.
– Lisac je on, znat će ih motivirati – objašnjavao je tada odluku Stručnog savjeta njegov predsjednik Dino Rađa.
Aco je vrlo brzo po imenovanju, a to mu je treći mandat izbornika, prionuo poslu. Okružio se Draženom Anzulovićem, Ivicom Skelinom, Draženom Oreškovićem i Jurom Šangom i bacio se na posao. Najprije je raščistio situaciju oko Dontayjea Drapera koji mu se zahvalio na pozivu, a onda je on sam odlučio zahvaliti se Oliveru Lafayetteu jer mu se nije sviđao njegov govor tijela prigodom njihova razgovora. No, kad su već obojica američkih braniča (s hrvatskom putovnicom) otpala, pojavila se kombinacija s bijelim američkim centrom Justinom Hamiltonom. Kako je njemu majka Hrvatica, on je s oduševljenjem prihvatio poziv, ali onda se odjednom pojavio interes NBA klubova za njega pa je i on otpao. A kada je to postalo sigurno, izbornik je poziv poslao Darku Planiniću koji se već sutradan odazvao i oduševio mnoge. Kako suigrače, tako i košarkašku javnost koja o njemu nije imala dovoljno jasnu predodžbu.
A Darko se pokazao čvrstim i karakternim centrom, preko kojeg nitko nije lako zabijao. Minutažu je dijelio s Bilanom pa je na koncu ispalo da nam centarska pozicija i nije bila takva boljka kakvu se najavljivalo. Isto vrijedi i za poziciju razigravača na kojoj su minute dijelili prvi razigravač Roko Ukić, ali i “combo” bek Kruno Simon te još jedan ljevoruki branič Luka Babić. Lokomotiva momčadi, cijelo ovo ljeto, bio je Bogdanović koji je postao i najbolji strijelac olimpijskog turnira. Bojan je dobro kliknuo sa Šarićem pa je taj mladac dao puno momčadi, nažalost ne i u četvrtfinalu sa Srbijom. No, Dariju nije za zamjeriti jer je srčani borac. I dok se Simon potvrdio kao kreativan igrač o kojem ovisi estetski dojam, Hezonja se najavio kao igrač koji bi u godinama koje dolaze trebao nositi igru.
Treba se nadati da ovoljetna kompaktnost, kakvu smo dugo čekali, neće tek tako nestati i da će na sljedećem Eurobasketu reprezentacija izgledati svježije i bolje jer supertalenti poput Dragana Bendera, Ante Žižića i Ivice Zubca već kucaju na vrata.
>> Hrvatska je sportska velesila, osvojili smo deset medalja!
>> Bogdanović se javio emotivnim pismom i 'zlim jezicima' poslao znakovitu poruku!
Tekst pročitajte u sportskom tjedniku Max!
da je baba musko...