Tada najveći stadion na svijetu, Los Angeles Coliseum kapaciteta 100.000 gledatelja, bio je središte zbivanja devetih Ljetnih olimpijskih igara 1932. godine. Te su Igre bile inovativne – prvi put sagrađeno je sportsko selo.
Njega je činilo 550 kućica u kojima su bili sportaši, dok su sportašice smještene u luksuzne hotele. Inovacija je bila i upotreba kamera za fotofiniš, a iznenađujuća je bila i odluka da se, unatoč strogim pravilima prohibicije, talijanskim i francuskim sportašima dopusti unošenje vina u SAD za osobnu upotrebu.
Najveseliji trenutak Igara bio je skok u vodu jednog novinara. Njemački je reporter, da bi dobio okladu od 100 USD, skočio u bazen s natjecateljske daske, i to potpuno odjeven.
Atletiku zamijenila golfom
Jednu od onih velikih priča, nevjerojatnih životnih pothvata, ispričao je Britanac Tommy Green, pobjednik u hodačkoj utrci na 50 kilometara. A dotični do svoje pete godine, zbog bolesti, uopće nije prohodao.
Junakinja Igara bila je Amerikanka Mildred Babe Didrikson. Ta 20-godišnjakinja je na američkim atletskim kvalifikacijama pobijedila u pet disciplina, uz četiri svjetska rekorda. Nažalost, olimpijska su pravila dopustila da nastupi samo u tri discipline.
Osvojila je zlato u bacanju koplja i na 80 metara s preponama, a u skoku u vis suci su joj oduzeli pobjedu. Premda je cijele kvalifikacije skakala isto, diskvalificirana je jer je njena tehnika skoka bila takva da je glava prije prelazila letvicu od tijela i nogu, a tadašnja pravila su tražila suprotno.
Pobjeda je tako pripala sunarodnjakinji Jean Shiley, a priča kaže da su se Amerikanke dogovorile prepoloviti medalje i potom ih spojiti u zlatno-srebrne kolajne kako bi obje imale osjećaj pobjede i drugog mjesta. Uskoro je Didrikson prešla na golf u kojem je u sedam godina osvojila deset velikih turnira. Zbog te nevjerojatne karijere proglašena je najboljom američkom sportašicom prve polovice 20. stoljeća.
Didrikson nije nastupala u Berlinu 1936., jer je već uhvatila zalet u golferskoj karijeri, no zato je tamo dominirao njen tamnoputi sunarodnjak Jesse Owens. Jedan od najvećih sprintera svih vremena izluđivao je Hitlera rušeći njegove teorije o arijevskoj nadmoći.
Od četiri Owensove zlatne medalje najteže mu je pala ona u skoku u dalj u kojoj prigodi mu je pomogao najveći rival Nijemac Luz Long. Hitler se uzdao u svog skakača, a ovaj je pomogao Owensu da prođe kvalifikacije.
Na primanje iz teretnog lifta
Puno godina poslije Owens je kazao:
– Nakon što sam u kvalifikacijama prestupio u prva dva pokušaja, od tri moguća, Luz mi je rekao da će staviti svoj ručnik stopu prije odrazne daske kako bih bio precizniji u zaletu. Nakon što sam pobijedio, skupa smo slavili ispred Hitlerove lože.
Poslije toga njih dvojica se nikada više nisu vidjeli, jer je Luz završio na fronti poginuvši kao vojnik Wehrmachta, prigodom invazije saveznika na Siciliju.
Tužno je i to što se po povratku u New York, u hotelu Waldorf-Astoria, na primanje posvećeno njemu Owens morao popeti teretnim liftom jer je vladala segregacija.
Budući da je obožavao sportašice, Hitler je k sebi u Berchtesgaden u Orlovo gnijezdo pozvao sprintersku pobjednicu Amerikanku Helen Stephens.
– Zagrlio me i štipnuo za stražnjicu, kazavši da sam prava arijevka i da bih trebala nastupati za Njemačku, a potom mi ponudio zajednički vikend, što sam ja odbila – ispričala je Stephens koja je kasnije priznala da je lezbijka.
Inače, Stephens je u finalu slavila ispred pobjednice iz 1932. i jednako muškobanjaste Stanislawe Walasiewicz koja se potužila poljskim novinarima da je Helena zapravo muško. Stephens je zbog toga završila na provjeri spola, na pregledu genitalija, kada je ipak dokazano da je žensko.
No, ironija sudbine htjela je da Stanislawa, tada Stella Walsh, kao američka građanka, 44 godine kasnije bude ubijena u Clevelandu tijekom oružane pljačke trgovine. Obdukcija je tada pokazala da je Stella muško. Naime, otkriveno je tada da je ona imala, doduše zakržljale, muške genitalije.
Jos jedna hrpa lazi pokrenuta od zidovske zajednice jer je Hitler na osobno inzistiranje sam stavio medalju oko vrata J Owensa za pobjedu u trci na 100 metara, cestitao mu i fotografirao se s njim. Ironija je da su zidovi sve dokumente unistili, i sirili svoje lazi sve dok nakon smrti J. Owensa medju njegovim osobnim stvarima nije pronadjena sporna fotografija.