Ljubitelji nogometa vjerojatno nikad neće zaboraviti 20. lipnja 2008. godine i prepuni Prater u Beču... U samo tri minute, Hrvatska je na svojoj koži osjetila najgoru židovsku kletvu "dabogda imao pa nemao", u tih 180 sekundi doživjeli smo širok raspon emocija, od euforičnog veselja do tuge i patnje.
Najgori dan u karijeri
Najprije je, podsjetimo, Ivan Klasnić (35), u 119. minuti drugoga produžetka četvrtfinalnog dvoboja protiv Turske na Euru u Austriji doveo Hrvatsku u 1:0 vodstvo! Već se slavio prolaz u polufinale, a onda je, u drugoj minuti sudačke nadoknade, Semih Sentürk zabio za 1:1. Znali smo da naši šokirani nogometaši neće imati mentalne snage za 11-erce, u toj psihološkoj igri Turci su slavili 3:1.
– Promašili smo tri 11-erca, ne ponovilo se nikad više – kaže naš nesuđeni junak s te utakmice, bivši reprezentativac Ivan Klasnić. Potom je nastavio:
– I danas, kad se sjetim te utakmice, tog raritetnog raspleta, zaboli me u prsima, kao da me nekakav div steže, a ja mu se ne mogu oduprijeti, ni otrgnuti iz čeličnog zagrljaja! Užas jedan... Dogodi mi se i da sanjam tu utakmicu, a kad se probudim, cijeli mi je dan "šugav", ne mogu iz glave izbiti ta ružna sjećanja. Taj je dan svakako bio najgori i najteži u mojoj igračkoj karijeri, ne može se ni s čime usporediti. Kad sam zabio gol, mislio sam da je cijeli svijet moj, svi smo bili tako sretni. Mislio sam da je gotovo, da ćemo otići do finala! A onda nas je onaj Turčin "polio hladnom vodom", bilo je to strašno! Samo želim da se Hrvatskoj više nikad ne ponovi takva utakmica, teško je živjeti s tom traumom...
Na Euru u Francuskoj, 12. lipnja u Parizu, opet će nam se sučeliti Turci?
– To je valjda sudbina! Više od svega želim da im uzvratimo za bečki poraz...
Ali, već smo im uzvratili, pa u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012. Hrvatska je "pregazila" Tursku u Istanbulu 3:0, u Zagrebu je bilo 0:0 i naša je momčad otišla na Euro...
– Pustite vi to... Lijepa je to pobjeda bila, ali ipak su to bile dvije utakmice, u kvalifikacijama. A pravi će uzvrat biti na Euru, tamo ih moramo pobijediti, u Parizu im moramo naplatiti bečku patnju!
Hoćete li otići na utakmicu u Pariz?
– Pozove li me Hrvatski nogometni savez, sigurno ću se odazvati! A možda i ovako odem, kao navijač, u vlastitom aranžmanu...
Kako ocjenjujete skupinu u kojoj je Hrvatska?
– Ždrijeb nas nije mazio, imamo tešku grupu, ali uvjeren sam da će Hrvatska i Španjolska otići dalje. Kao da je netko želio da se povijest ponavlja – em smo izvukli te nesretne Turke em nam je u skupinu došla i Španjolska, kojoj smo bili barem ravnopravni na Euru u Poljskoj, ali nas je njemački sudac lijepo "zeznuo" i izbacio. Kao da netko želi da u Francuskoj naplatimo sve te dugove, budemo li sa Španjolcima igrali čvrsto kao u Gdanjsku, bit će dobro. A Češku baš i ne poznajem najbolje, no čim je na Euro, dobri su.
Čačića ne poznajem
Možete li usporediti onu Hrvatsku u kojoj ste vi igrali, s ovom današnjom?
– Teško mi je povlačiti usporednice. Uglavnom, plasmanom na Euro ostvaren je uspjeh i moramo se nadati dobrom rezultatu u Francuskoj. Izbornika Antu Čačića ne poznajem, pa ni ne mogu ništa reći o njemu. Vidjet ćemo kakav će posao napraviti, želim mu sve najbolje, kao i dečkima...
Koja je momčad favorit Eura?
– Njemačka! Iako nisu baš dobro izgledali u kvalifikacijama, Nijemci su uvijek – Nijemci, i bit će vrlo jaki na Euru, kao što su jaki i na svakom velikom natjecanju.
Klasnić je lani prestao aktivno igrati, nakon sjajne karijere u kojoj je igrao za St. Pauli, Werder, Nantes, Bolton i Mainz.
Sada živi u Hamburgu, odigra gdjekad koju utakmicu za veterane Werdera i ušao je u menadžerske vode. Sa svojim je odvjetnikom otvorio agenciju "Jura 17", skautira mlade igrače, nema još ni jedno zvučno ime u agenciji, ali tek je na početku nove postigračke karijere. A zdravlje? Je li s presađenim bubregom sve u redu?
– Super! Sjajno se osjećam, nemam nikakvih problema. I to je najvažnije – zaključio je Klasnić.
>>Započela prijava za kupnju ulaznica za Europsko prvenstvo 2016.!
>>Šuker i HNS izabrali kamp: Idemo u Vittel!
