I ma tome i više od godinu i pol da smo predstavili novi lokal u strogom centru grada. Na Zakmardijevim stubama otvorio se tada Pri Nami, čije ime asocira na simpatičan agramerski naziv za toplu birtiju u koju je na hladan gemišt dobrodošao svatko. I nitko ne bi pogriješio u takvoj definiciji, ali Pri Nami je bar nastao u prostorima koji, zapravo, pripadaju možda i najpoznatijem zdanju strogog centra metropole, a to je Nama u Ilici, nekadašnji Kastner & Ohler, svakako uz hotel Dubrovnik, Manduševac i Gradsku kavanu najpoznatiji simbol Trga bana Jelačića i prostora neposredno oko njega.
Proplanak koji se nalazi iza teških metalnih vrata idealan je za hvatanje zraka sunca, a tamo su Marin Levaj i Šiško Horvat Majcan, pokretači ovog danas rado posjećenog mjesta, otvorili bar. Uvijek pišemo kako metropoli barova nikada dosta, a ovo je i ponudom vrlo kvalitetan bar jer i Levaj i Horvat Majcan jako dobro poznaju vina, žestice i piva. Ali, u interijeru se nalazilo još nešto. Naime, netom prije potresa Nama je dala preurediti i modernizirati staru kuhinju s namjenom da je koriste njezini djelatnici. Taj je prostor poslužio da Pri Nami postane i kulturna lokacija u kojoj se redovito održavaju različite promocije, ali i u kojoj se svira i jazz, barem jedan dan u tjednu.
Kako je u Nami prestala potreba za kuhinjom nakon nešto više od godine i pol, došlo je vrijeme da se prostor i ponuda ovog sada već popularnog ugostiteljstva zaokruži te da se ispuni Levajeva i Majcanova želja – da u svoju ponudu uvrste i nešto za pojesti. Nikada nije bila namjera da se u Pri Nami razvija neka visoka kuhinja, pa ni ona danas najpopularnija, burger, roštilj ili hot dog, nedajbože, nego da to bude upravo ono kakva je i ponuda bara – poznato Zagrepčanima i svojstveno metropoli. Uvod smo već vidjeli za prazničnih festivala. – Ovo je bila Namina kantina, koja je radila sve do potresa. Vidite još i inventar, kao da su se još jučer tu jeli gableci, sve je funkcionalno i sačuvano. No u ovom trenutku nema potrebe za korištenjem tako da smo se mi dogovorili da je aktiviramo, pa će tako Pri Nami posluživati i hranu čim se ispune svi uvjeti. Gledat ćemo da to bude nešto tradicionalno, nepretenciozno – govorio nam je tada Marin Levaj.
Sada je u Pri Nami proradila prava kuhinja, koja nudi ono što je tada Levaj spomenuo. – Željeli smo ponuditi nešto što je ovdje poznato, tradicijsko, ne samo iz samog zagrebačkog kraja nego i narodnu kuhinju iz drugih krajeva, Dalmacije, pa i Hercegovine. Cilj je ponuditi kvalitetan gablec, nešto na žlicu čega i dalje, mislimo, nedostaje, pa i u centru grada. Nadamo se da smo u tome i uspjeli – rekao je u dobrodošlici Šiško Horvat Majcan okupljenima na 25. Vinu uz žlicu, koji uobičajeno organiziraju Mustafa Topčagić i Renata Cisar.
Ono što je za kuhinju Pri Nami osmislio Mladen Noršić doista su klasična jela naših krajeva. Kao uvod poslužila je odlična rakija od vinogradarske breskve trgovačke marke zanimljivog imena Apuška. Vlasnik Siniša Panthy rekao je da mu je obitelj slovačkog porijekla, a rakijama se bavi od 1932. godine, kada je tradiciju počeo Bela pl. Panthy. Kako i dolikuje, pored jela na stolu bilo je i jedno maslinovo ulje, Kalcina, koje pravi Mikele Kalcina u Kostanjici pokraj Grožnjana, gdje su maslinici u okruženju brda pa lako
zadržavaju najbolje od klime tog dijela obale.
Za početak smo dobili Košaricu Pri Nami, što je zapravo pozdravni zalogaj kuhinje u obliku predjela. I tu su bili zaista odlični tartar, pašteta od srdele te mladi kajmak, sve na lisnatom tijestu. Zaista vrlo ukusno, a u društvu Kopjarova pjenušca Blanc de blanc brut od chardonnaya o kojem, valjda, i ne treba trošiti previše riječi jer se radi o priznatom i nagrađivanom vinaru, čemu je pridonio upravo i ovaj pjenušac. Inače su Kopjarova vina jako zastupljena u Pri Nami, što je i opravdano.
Zatim je stigao ajngemahtec, koji će svi povezati ponajprije sa Zagrebom, no zapravo se radi o jelu koje dolazi od njemačkog stanovništva na istoku Hrvatske. Dobro skuhan, s dosta povrća, naravno, i piletine, a u kombinaciji s Belje Graševinom Select berbe 2024. Držimo da se radi o jednoj od najpovoljnijih kupnji u našim dućanima jer riječ je o doista dobroj graševini, primjeru u kojem
je vrijednost za novac odlična. Interesantan je bio spoj perkelta s piletinom i domaćim rezancima s Crljenkom berbe 2020. vinarije Kraljevski vinogradi iz Petrčana pokraj Zadra.
Bilo je to, dakle, sparivanje vina i jela s praktički suprotnih krajeva Hrvatske, no funkcioniralo je, kao što vjerujemo da će dobro skuhan perkelt biti čest izbor gostiju, a i s obzirom na to da se ne sjećamo da smo ovo jelo vidjeli igdje u Zagrebu, pogotovo ne u centru. Drukčije je s gulašem od hobotnice i sipe koji je predstavljen i kao specijalitet Pri Nami. Može i biti, i hobotnica i sipa bile su vrlo mekane, nimalo žilave, jelo je ukusno, a odlično je išlo s Cuveeom Bora berbe 2020. od cabernet sauvignona, merlota i syraha u jednakim omjerima.
Za nas je to bio i najbolji par večeri među više doista interesantnih koji su se borili za tu titulu. Kao što je to bio i desert, jako ukusna i lagana red velvet torta s bobičastim voćem. Zanimljivo servirana, za dvoje na istom pladnju, s dosta voća, osim kao desert nakon
gableca može poslužiti i kao zalogaj uz kavu ili sok. Ili pak uz neko vino poput Traminca berbe 2023. vinarije KAST iz Iloka. Ovo je relativno nova vinarija o kojoj se dosta pisalo, i zbog lokacije i zbog njezine lijepe arhitekture, a ovom tramincu svakako se može posvetiti nekoliko riječi. Vino iz vinarije u vlasništvu obitelji Kovčalija, koja je i vlasnik nedalekog poznatog hotela Dunav, pitko je, čvrste strukture i lijepe aromatike. Takva kombinacija bila bi doista idealna za kraj radnog dana.
Pri Nami je svojom ponudom hrane probudio još jedan zamrli zagrebački pojam – zalogajnicu. Zato je jelovnik promjenjiv ovisno o namirnicama, a hrana se poslužuje od 11 do 17. Također, ondje ne treba tražiti vrhunski inventar i ambijent restorana ili bistroa. S ovim posljednjim Pri Nami dijeli opuštenost, kako je i inače od početka bilo, pa je prilično sigurno da će se iz šetnje gradom ili iz okolnih ureda i dućana često skretati na Zakmardijeve stupe po neki zalogaj. U vrlo kratko vrijeme Pri Nami se prometnuo ne samo u vrlo posjećenu i unikatnu lokaciju središta Zagreba nego i u ishodište gradske kulture. Naime, nakon večere slušali smo jazz iz klavijatura Leone Duran, koja povremeno ondje svira. Bude tamo i događaja poput jedinog domaćeg festivala ZGrappa, a ugostiteljstvo je bilo uključeno i u širu manifestaciju obilježavanja upravo Međunarodnog dana jazza.
Otvori KEKS Pay
