Kad pomislimo na Irsku, prve asocijacije su Guinness pivo, pubovi, poznato slavlje na dan Svetog Patrika, srednjovjekovni dvorci, zelena prostranstva… Za Irsku se vežu mnoge legende, priče, likovi pa i setovi za snimanje poznatih filmova: Lassie, Star Wars, Excalibur, Braveheart, Harry Potter... Danas su upravo ti setovi dodatan magnet za privlačenje turista iz svih dijelova svijeta, a Irci to itekako znaju zapakirati i prodati. Na sve svoje jako su ponosni– od irskog jezika do ovčje vune.
Kako je to kada, za razliku od većine Hrvate koji se ne vraćaju kući, Irsku izabereš za godišnji odmor, svoje dojmove s puta dijeli s nama Rujana Lukač.
"Irska, ta zelena Irska, klifovi, Atlantik i gradići uz ocean uvijek su me privlačili da ih vidim i doživim. Ove godine sreća je bila na mojoj strani i odlazim u Irsku na tjedan dana. Direktan let iz Zagreba u rane jutarnje sate put Dublina osigurao mi je da već prvi dan vidimo puno toga. Dublin je prepun mladih ljudi, grad je ovo bez predrasuda u kojem svatko ma iz kojeg god dijela svijeta dolazi, nema srama biti ono što jest.
Pivo je naravno posvuda. Od pubova, suvenira do poznatog muzeja Guinness kojeg svakako preporučujem posjetiti. Večer u Dublinu provodim u društvu bratića koji 10 godina živi i radi baš ovdje. Voli Irsku, Irce i Irkinje i sve ono što ti Irska daje kao strancu i ne čudi ga odabir Irske kao mjesta za rad i život. Dublin je pitom, ljudi su otvoreni, živi punim plućima i u ovaj grad sigurno ću se i ja opet vratiti. Vrijeme je za odlazak južnije. Put prirode.
Prije puta pročitala sam jako puno blogova, postova, vodiča i na kraju odabrala rutu koja se zove WILD ATLANTIC COAST. Činila se dovoljno avanturistički pogotovo odlučiš li napraviti rutu iznajmljenim autom uz Ocean. Sreća je bila na našoj strani i što se vremena tiče. Biti u Irskoj, a da su vani ljetne temperature, da ne puše vjetar i da svaki dan sja sunce, doista je rijetkost. Ljeti je ovdje dan do 11. Kada je dan toliko dug i doživljaja je tim više.
Nakon Dublina iznajmljenim autom krenuli smo južnije putem ''Ring of Kerry'' – 180 kilometara panoramske rute po poluotoku Iveragh. Ovo je jedna od najljepših ruta Irske.
U Irskoj se vozi po lijevoj strani, što je doista izazov. Vožnju prepuštam svom dragom, ipak ne bih riskirala. Osim suprotne strane, svako malo dočeka vas rotor i prvih nekoliko dana veliki je to stres jer je sve kontra. Često ti se dogodi da voziš po desnoj. Irci se samo smiju kada te vide, uopće ne trube / psuju iako i to ne bi bilo loše radi upozorenja. Kada odlaziš, pozdravljaju te s ''Goodbye and keep lef''! Ha-ha-ha.
Kroz sela, gradiće, plažu, more uz dvorce i nacionale parkove vozite se satima, ali uopće nije naporno, gužve na cesti nema. Poželite često stati, slikati, uživati u toj ljepoti, čuvati zauvijek taj lijepi trenutak. Magična je ta Irska.
Jedna od najpoznatijih atrakcija u Irskoj svakako su Moher Klifovi. Ljepoti ovih klifove dive se milijuni posjetitelja. Visoki su i do 200 metara. Klifovi Mohera poslužili su kao set i za film o Harryju Potteru iz 2009.godine. Kada prvi put vidiš to čudo prirode, odmah ti bude jasno zašto su producenti odabrali baš ovu lokaciju.
Na vrhu uz litice čuju se udari valova, osjetiš snagu prirode, silu mora i puca pogled tamo u nedogled put Oceana. Daleko je Amerika. Ovdje neki od ljepote i divote nažalost izgube i život. Zbog brda lajkova na FB ili Instagramu za što bolji selfie ide se do same krajnosti, doslovce do kraja, kraja litice. Trenutak nepažnje i stajanje na onom dijelu klifa koji se naglo odroni jednako je smrti. Upozorenje je ovdje vidljivo svima da se ne riskira život zbog selfija. Podsjetilo me i to na nedavnu smrt dviju Azijatkinja koje su zbog selfija na Plitvicama, nažalost, izgubile život. Nedaleko od upozorenja spomenik je onima koji su poginuli. Impresivno od ljepote i tužno od ljudske gluposti.
Putem Wild Atlantic rute mnogi su gradići i mjesta za odmor pa tako i jelo. Uhvati li vas glad, pubova je posvuda. Izbor je odličan, ukusan i pristupačan. Nigdje nas nitko nije ''oderao'', a od hrane birate, hoćete li npr.janjeći gulaš, goveđi gulaš u Guinnessu ili poznati ''fish and chips'', ribu i krumpiriće. Istina je, ovdje su svi ludi za burgerima i izbora zaista ima, bar je 20 različitih. Iznenadili su me i sa slatkim krumpirom, batatom kojeg serviraju i u salatama, kao grickalice, a i sa strane kao prilog uz ribu i meso. Uvijek je tu i neka riblja ili povrtna juha za predjelo ili baš brudet netom uhvaćenih riba iz Atlantika. Zasladiti se možete prefinom tortom od sira i Baileysa. Baš ono, irski.
Svjesni su Irci da je sve više turista s posebnim preferencijama, gluten free, vegani i vegetarijanci, i za to su već spremni. Poseban meni na raspolaganju vam je ako želite i takvu hranu. Piva je i previše na odabir, gotovo da svaki grad ima ono još jedno novo pivo koju nismo vidjeli prije. Cijene su pristojne, porcije obilate i jeftinije nego kod nas za neki prosječan restoran. Ugodno iznenađenje. Padne li vam tlak, idealna za dizanje je irska kava: Topla kava, viski i šećer pomiješani zajedno, a na vrhu tekući šlag.
Irci su vrlo ljubazni domaćini. Gdje god smo noćili, a svaki dan bili smo drugdje, njihova je usluga, a i smještaj bio iznad nivoa. Kod traženja smještaja imate poveći izbor jer ovdje turizam nije od jučer i ne morate bukirati mjesecima unaprijed. Možete birati od hostela, hotela, guesthousea, dnevnog najma do poznatih B&B-a. Planirate li ostati dugo na jednom mjestu, možete i svoju nekretninu zamijeniti s Ircima i boraviti besplatno kod njih putem home exchange portala. Zamjenom doma, npr. svoje vikendice na moru ili stana koji je prazan kada vas nema, možete uštedjeti za tjedan dana i više od 500 eura. Prosječno je noćenje ovdje oko 70 eura za dvoje, 3 zvjezdice recimo, a sada je i sezona. U Irskoj su većinom B&B, znači da služe noćenje i doručak.
Oko turizma brinu se svi. I mladi i stari. Pred Ircima je dodatan izazov jer ne mogu se kao mi pohvaliti da od sunca i mora pune smještaj već je tu često kiša i vjetar, a i kada je zima treba se pobrinuti da se gost osjeća najbolje moguće i da ima zanimljivih sadržaja. U smještajima nikada nije nedostajalo npr. higijenskih potrepština, šampona, ručnika, kuhala za čaj, kavu, nešto slatko, a negdje su nas čak i dočekale ekstra četkice za zube, vrlo darežljivo. Pazi se ovdje na detalje, od uređenja kuća do gradova. Gradovi su prepuni prekrasnog cvijeća u raznim bojama koje kao da teku iz vaza posuda – po mostovima, ulazima pa čak i ispred toaleta kojeg nigdje ne naplaćuju. Parkinga je posvuda, nitko ne trubi, malo je nervoznih, ma samo opušteno. Mogli bismo štošta od njih naučiti.
Jedno od mjesta kojem sam se posebno veselila jest i gradić Cobh na jugu, iz kojeg je put Amerike davne 1912.godine krenuo Titanik. Posebno me zanimalo kako mjesto živi od cijele priče oko Titanika. U Cobhu je i katedrala s koje puca pogled baš na luku. U gradu su strme ulice, pune malih, sređenih butika, s mnogo stila i u različitim bojama, sve je puno cvijeća, šarenog cvijeća koje daje poseban šarm. Što se više približavate luci, tu je sve o Titaniku i za ljude oko Titanika. Ovdje možete vidjeti originalan mol odakle je brod krenuo, sasvim identičnu zgradu gdje je bio ukrcaj, a danas je to pogađate, kafić i restoran. Unutra po zidovima slike Titanika, neke zanimljivosti... Među ostalima, i prvi telegram poslan s Titanika te kobne noći 14./15. travnja 1912. godine. "We have struck iceberg sinking fast come assistance."
Dok piješ tu kavu na šalici na kojoj piše Titanik, imaš knedlu u grlu jer znaš da je netko odavde krenuo put boljeg života i na kraju izgubio život. Zamisliš se i onda odšećeš do katedrale.
Irci su sve svoje legende, priče, istinite događaje – pa i to da je npr. Charlie Chaplin uživao šetajući se po plaži gradića Waterforda – vrlo dobro iskoristili za promociju i kao turističke atrakciju. Uvijek kada se vratim kući bude mi krivo što toliko priča i potencijala mi propuštamo. U Irskoj je 2014. sniman i dio Star Warsa i to na poznatim Skelling otocima, 12 km udaljenima od obale. Skellig Michael (Mihovila stijena) poznat je i kao Veliki Skellig. Još u 7. stoljeću tamo je osnovan gelski samostan, središte irskih monaha više od šest stoljeća. Samostan se nalazi na vrhu, na visini od 230 metara, do kojeg vodi gotovo 700 stuba i zato je ovo jedan od najnepristupačnijih samostana u Europi i dovoljno drukčiji da još jednom posluži za filmski set.
Putujete li s djecom, Irska je prepuna dvoraca, a izvana i iznutra ti dvorci žive kroz priče, slike, interaktivne sadržaje. Svaki je atrakcija na svoj način. Kako se jelo u dvorcu, možete doznati ako se odlučite na srednjovjekovnu večeru, a kako su npr. Vikinzi živjeli, možete čuti i doživjeti kroz vodiča koji je likom i pričom baš kao iz tog vremena. Svaki dvorac ima svoju priču ili legendu. U jednom od glavnih, dvorcu Blarney, možete na vrhu naglavačke poljubiti kamen i dobiti dar elokventnosti. Taj kamen poljubilo je više od milijun ljudi, a da biste ga poljubili, potrebno je nagnuti se unatrag uz pomoć osobe koja vam pomaže da se nagnete i onda naglavačke poljubiti baš taj dio kamena. Nakon tog čina prosuđujete sami jeste li dobili dar ili niste.
Muzej ispod pun je novinskih članaka tko je sve poljubio kamen, koliko je ljudi doveo do poljupca čovjek koji im je pomogao da se nagnu pa sve do teorija zavjere povezane s kamenom. Za poljubac čeka se satima. Pokraj istog dvorca nalazi se i ''Poisson Garden'', najneobičniji vrt u kojem rastu ubojite biljke i one koje liječe. Vrlo je zanimljivo vidjeti i pročitati za što je bila i još uvijek jest svaka biljka otrovnog vrta. Nakon takvog u prosjeku trosatnog posjeta, pri izlasku uvijek nailazite na suvenirnicu. U takvom jednom dućanu mnogo je lokalnih proizvoda, od sapuna od meda, lončarskih tanjura s imenom dvorca do vesta i marama od ovčje vune, sve ručni rad i brendirano po mjestu gdje se nalazite. Baviti se stočarstvom, plesti vestu od ovčje vune, saditi krumpir ovdje nije sramota.
Često kada se vratim kući s neke destinacije bude mi krivo što toliko priča i potencijala mi propuštamo, što ne znamo ispričati, zapakirati i prodati priču. Ovih tjedan dana doživljaja samo je djelić ove čudesne zemlje. Irska me oduševila iznad mojih očekivanja i zaslužuje peticu od ljepote i uslužnosti. I da, za razliku od Engleza, Irci znaju gdje je Hrvatska.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
Svaka čast za članak. Ne vjerujem da sam to napisao.