Što se stvarno događa nakon što umremo? Od najpametnijeg čovjeka na svijetu do velikih mislioca – evo što kažu
Godinama se oni koji su iskusili trenutke bliske smrti slažu u istim opisima: svjetlo na kraju tunela, susreti s preminulim voljenima i snažan osjećaj mira. Često se spominje i teorija poznata kao “7 minuta nakon smrti” – razdoblje u kojem moždana aktivnost može potrajati i nakon što srce prestane kucati, a osoba navodno proživljava svoja najsretnija sjećanja, piše Mirror.
Iako su to dosad bile samo teorije, nedavno se javio čovjek za kojeg se vjeruje da ima najviši IQ na svijetu – američki uzgajivač konja Chris Langan – s tvrdnjom da zna što se doista događa nakon smrti.
Prema Langanovoj teoriji, smrt prekida našu vezu s fizičkim svijetom i otvara vrata prema drugoj dimenziji, u koju ulazimo u novom “terminalnom tijelu” – svojevrsnoj računalnoj simulaciji postojanja. On to opisuje kao prelazak u novu razinu svijesti i egzistencije, mimo fizičkog oblika.
Brazilski pisac Paulo Coelho, autor svjetski poznatog romana Alkemičar, kaže da je o smrti počeo svakodnevno razmišljati još 1986. na hodočašću Camino de Santiago. Jedan posebno potresan trenutak uključivao je iskustvo simulacije vlastite sahrane: ležao je na podu, prekriženih ruku, zamišljajući detalje svog ukopa. “Tad sam izgubio svaki strah. Od tada je smrt moj pratilac”, rekao je.
Coelho kaže da ga to iskustvo vodi kroz život – uvijek se trudi živjeti punim plućima, odmah obaviti ono što može danas i ispričati se ako je nekoga povrijedio. Smatra da je smrt najvažnija tema o kojoj bi ljudi trebali razmišljati.
Poznati iluzionist Uri Geller vjeruje da život ne završava smrću, jer kako kaže – energija se ne može uništiti. On smatra da naša duša, duh i aura prelaze u drugu razinu postojanja. “Vjerujem da se nakon smrti ponovno povezujemo s onima koje smo voljeli – roditeljima, bakama i djedovima, čak i kućnim ljubimcima. Ovaj život je samo hodnik koji vodi u sljedeći”.
Geller vjeruje u beskonačno biće koje nas na kraju “pozove”, ali ne zamišlja ga kao boga s bradom na oblaku, već kao energiju koja određuje našu vječnost.
Talijanski fizičar Carlo Rovelli ne vjeruje u zagrobni život. Smatra to iluzijom koja proizlazi iz straha. “Naš je život vrijedan baš zato što je ograničen. Umjesto da se nadamo ‘mitološkom drugdje’, trebali bismo uživati u ljepoti svakog trenutka ovdje i sada”, tvrdi.
Spisateljica Elif Shafak u jednom je istraživanju otkrila da ljudski mozak može ostati aktivan i nekoliko minuta nakon kliničke smrti. Promatranja liječnika pokazala su lucidnu moždanu aktivnost i do deset minuta nakon što srce prestane kucati. “To mi je otvorilo oči – prijelaz iz života u smrt je daleko složeniji nego što mislimo. Vjerujem da svijest nastavlja postojati, barem neko vrijeme, i nakon smrti.”
Biolog dr. Rupert Sheldrake vjeruje da nakon smrti možda nastavljamo živjeti u vlastitim snovima – u tijelu snova koje preuzima naš identitet. “Naši snovi odražavat će naša sjećanja, nade, strahove i vjeru. Kao što tijekom života imamo drugo tijelo u snu, možda i nakon smrti nastavljamo postojati u tom istom obliku”, rekao je.
Rabin dr. Jonathan Romain, voditelj rabinskog suda u Velikoj Britaniji, kaže da židovska vjera ostavlja prostor za misterij – duša, prema tradiciji, nastavlja svoj put, ali kako to izgleda – ne zna se. “To je možda poput kapi kiše koja padne na drvo, putuje niz deblo i nestane u lokvi – još uvijek postoji, ali bez individualnosti”, objašnjava.
Novinarka i spisateljica Libby Purves odrasla je kao katolkinja i imala djetinje slike o raju. Danas priznaje da nije sigurna što nas čeka, ali voli ideju da postoji “tihi kutak” neba za njezina oca – bez pjevanja i krilatih anđela. “Kršćanska poruka ‘pepeo pepelu, prah prahu’ nosi sa sobom nadu – ali i upozorenje da se ne gubimo u fantazijama, spiritualizmu i praznovjerju”, kaže.
