Kad se Amani iz Bristola jednog jutra 2020. godine probudila s jakom boli u leđima, pomislila je da je jednostavno istegnula mišić. No već nekoliko sati kasnije, njezino se stanje pogoršalo – imala je visoku temperaturu, osjećaj bunila i nadolazeći strah da nešto ozbiljno nije u redu.
“Mislila sam da sam samo prenapregnula leđa, ali osjećala sam se čudno, kao da sanjam, i jednostavno – loše”, prisjeća se danas 37-godišnjakinja za Metro. Ubrzo će saznati da nije riječ o običnoj upali ili prehladi, nego o sepsi – opasnom, po život prijetećem stanju koje nastaje kada tijelo pretjerano reagira na infekciju. Od tada ju je preživjela čak šest puta, svaki put nakon infekcije mokraćnog sustava (IMS).
Amani je nekad bila instruktorica obalnog jedrenja, sporta koji uključuje skakanje s litica i plivanje u moru. No 2011. doživjela je nesreću koja joj je oštetila živce u donjem dijelu kralježnice, uzrokujući stanje poznato kao Cauda Equina sindrom.
Zbog posljedica ozljede razvila je neurogeni mjehur – poremećaj koji otežava mokrenje – i morala je koristiti katetere i do 30 puta dnevno. To je značajno povećalo rizik od infekcija mokraćnog sustava, a time i od sepse. “Kada sam prvi put imala sepsu 2020., odvezli su me ravno na odjel intenzivne njege. Rekli su mi da bih umrla u snu da nisam pozvala hitnu pomoć – bila sam samo dva sata od smrti”, prisjeća se.
Prvi put, Amani je liječena intravenoznim antibioticima i tekućinom, a bubrezi su joj prestali pravilno raditi. Pluća su joj se napunila tekućinom i jedva je disala. “Ne sjećam se dana koji su slijedili. Bila sam jako loše. Nakon nekoliko tjedana u bolnici, napokon sam otpuštena kući”.
Ako želite poboljšati svoje zdravlje svaki tjedan jedite ovih 5 vrsta voća, savjetuju doktori
No oporavak nije bio jednostavan. Živi sama i, kako kaže, “povratak kući nakon sepse je kao da ste preživjeli nesreću koju nitko oko vas nije vidio”. “Svi nastave sa svojim životom, a vi ste upravo skoro umrli. Osjećate se izgubljeno, zbunjeno, emocionalno iscrpljeno – i potpuno sami”, dodaje.
Iako je više puta preživjela sepsu, Amani ističe da su se simptomi svaki put razlikovali. “Sepsa je podmukla i može se razviti nevjerojatno brzo. Jednom sam bila u bolnici s infekcijom bubrega – osjećala sam se tek malo loše. Sat vremena kasnije temperatura mi je skočila na 40°C, počela sam povraćati i gubiti svijest. U tom trenutku ponovno sam imala sepsu”. Danas priznaje da je svaki novi slučaj sve više plaši, jer zna koliko brzo stanje može postati smrtonosno.
Amani sada surađuje s dobrotvornom organizacijom Sepsis Research FEAT, pomažući u edukaciji i podizanju svijesti o ranim znakovima sepse. “Ljudi moraju znati da sepsa ne bira – može pogoditi bilo koga, čak i ako mislite da niste u rizičnoj skupini”, kaže.
Najčešći simptomi uključuju:
- visoku ili nisku temperaturu
- povraćanje, mučninu i zbunjenost
- osjećaj nadolazeće propasti
- drhtavicu i ubrzano disanje
- izrazitu slabost i iscrpljenost
- nemogućnost buđenja ili ekstremnu pospanost
Osim fizičkih posljedica, Amani danas živi s postsepsičnim sindromom (PSS) – stanjem koje pogađa oko 40 posto preživjelih i može uzrokovati trajne fizičke, mentalne i emocionalne poteškoće. “Sepsa vam promijeni život. I tijelo, i um, i način na koji gledate svijet”, kaže. Svojim iskustvom želi poručiti drugima da vjeruju sebi: “Najbolji savjet koji mogu dati je – slušajte svoje tijelo. Ako osjećate da nešto nije u redu, ne čekajte. Vaš instinkt doslovno vam može spasiti život”.
Gastroenterolog s Harvarda otkrio koje voće nikada ne jede: 'Puno je šećera, a nema gotovo uopće vlakana'
Otvori KEKS Pay
