Bazga, biljka koja je ovih dana u punom cvatu, stoljećima je bila mnogo više od biljke za sok, čaj ili sirup. Uz nju su se vezale priče o magiji, zaštiti, praznovjerju i ljekovitosti, a njezina uporaba spominje se još kod neolitičkih ljudi i drevnih Egipćana. Smatra se da su i Kelti, Anglosasi i Vikinzi dobro poznavali njezina svojstva, zbog čega je bazga kroz povijest imala posebno mjesto u narodnoj medicini, piše portal The Herb Society.
Engleska riječ za bazgu 'elder' povezuje se s anglosaksonskom riječi 'aeld', što znači vatra jer su se mlade šuplje grane koristile za potpaljivanje. Bazga je ostavila trag i u glazbi. Njezino znanstveno ime, Sambucus nigra, povezuje se s grčkim nazivom za drevni instrument sambuca, iako ta veza nije potpuno jasna. Zna se, međutim, da su Talijani od bazginih grana izrađivali jednostavan puhački instrument zvan sampogna.
Najzanimljiviji dio priče o bazgi vezan je uz mitove. U Danskoj se vjerovalo da u stablu živi Hylde-Moer, odnosno Majka bazge, duh koji čuva drvo. Ako bi netko posjekao bazgu, vjerovalo se da će duh pratiti drvo i progoniti vlasnike predmeta izrađenih od njega. Zato se od bazge prije rezanja tražilo dopuštenje, a šutnja se tumačila kao pristanak. U drugim krajevima bazga je imala zaštitničku ulogu. U starim predajama smatrala se zaštitom od vještica, u Rusiji od zlih duhova, a u češkoj Bohemiji vjerovalo se da pomaže kod groznice. U Engleskoj se pak vjerovalo da grančica bazge zavezana u nekoliko čvorova i nošena uz tijelo pomaže protiv reume.
Plodovi bazge u narodnoj medicini koriste se vrlo dugo, a jedan od ranih zapisa nalazi se u djelu 'The Anatomy of Elder' dr. Martina Blochwicha iz 1644. godine. Od bobica se pripremao gusti sirup, takozvani 'rob', koji se koristio kod kašlja i prehlade. Taj se običaj u nekim zemljama, poput Francuske i Nizozemske, zadržao do danas. U prošlosti su se bazgini pripravci koristili i za niz tegoba koje danas zvuče neobično. Vino od bobica spominjalo se kod katara i artritisa, ulje se koristilo za probleme s kožom, a ocat od bazge nosio se kao zaštita u vrijeme kuge. Bazga se često kombinirala s drugim biljkama, primjerice ljubičicom, borovicom, sladićem, ružom i ljiljanom.
Nakon svjetskih ratova i razvoja moderne zdravstvene skrbi uporaba bazge se smanjila, ali interes za nju ponovno raste. Danas se najčešće povezuje s prehladom, gripom, poticanjem znojenja i probavom, a mnogi od njezinih cvjetova pripremaju sirup samo kako bi uživali u ukusnom soku. Novija istraživanja navode i da bobice bazge imaju antivirusna i antioksidativna svojstva te sadrže vrijedne bioaktivne spojeve, među njima antocijane. Zato bazga nije samo mirisni simbol domaćih sokova i sirupa, nego biljka koja već stoljećima povezuje prirodu, medicinu, vjerovanja i svakodnevni život.
Počela je sezona jagoda: Imamo 6 jednostavnih recepata s neodoljivom kraljicom proljeća
Otvori KEKS Pay
