Jedino što se mora dogoditi na vjenčanju jest da se vi i vaš partner zavjetujete na vječnu ljubav. Sve ostalo je samo dekor.
Posve je uobičajeno da nakon vjenčanja danima analiziramo događaj i međusbono komentiramo što bismo učinili drugačije. Iz uredništva Huffpost-a zamolili su bračne parove da podijele s čitateljima što bi promijenili na svom vjenčanju da su imali priliku.
Voljela bih da smo fotografiranje odradili prije cerermonije vjenčanja
- Znam, svi sad misle – ova nije normalna, mladoženja ne smije vidjeti mladu prije crkve. Vjerujte mi, smije! Ova će vas odluka poštedjeti gomile stresnih situacija i glavobolje. Vrijeme koje ćete između ceremonije vjenčanja i svečane večere provesti u fotografiranju je dugo, dosadno i frustrirajuće i za vas i za goste. Nakon ceremonije ljudi su gladni i jedva čekaju tulum. Svjesni situacije, mi smo požurivali fotografa i to se vidi na fotografijama. Onim istim fotografijama koje ću čuvati do kraja života i uvijek iznova ih morati pokazivati ljudima. Stoga, fotkajte se prije i onda uživajte u svom velikom danu! – savjetuje Lacey Rodgers.
Voljela bih da smo mogli više vremena provesti s bliskim prijateljima i obitelji
- Znam da je običaj na vjenčanjima da mladenci hodaju od stola do stola i pozdravljaju uzvanike, ali mi smo na kraju zapeli u razgovorima s poslovnim partnerima naših roditelja i dalekim rođacima koji su htjeli sve saznati o nama u jednoj večeri. Naši prijatelji nisu nam ništa zamjerili, ali ja se osjećam loše zbog toga što nisam podijelila veselje s ljudima s kojima sam bliska. Sad kad gledam, možda bi manje, intimnije vjenčanje bio bolji odabir. Da ne zaboravim, žao mi je što nisam jela više svoje svadbene torte. Uzela sam jedan zalogaj, ustala da bih porazgovarala s nekim, vratila se, a u međuvremenu konobari su odnijeli moj tanjur – žali se Lauren E.
Kamo sreće da smo pažljivije birali DJ-a
- Naš DJ nakon vjenčanja je uhapšen zbog ubojstva koje je počinio u 90-ima pa je očito da bismo radije da naš DJ nije bio ubojica, ali u to vrijeme nitko nije znao ništa o njemu – žali i danas Madison K.
Žalim jedino što naša obitelj nije bila s nama
- Bili smo zajedno punih 15 godina i strpljivo smo čekali svoj trenutak da možemo legalizirati svoju ljubav. Kad je taj dan napokon došao nismo si mogli priuštiti da povedemo sa sobom svoje najbliže jer je vjenčanje bilo na Mauiju. Bilo je apsolutno savršeno: nas dvoje, zalazak sunca na plaži... nedostajali su samo naši najdraži, a pogotovo moja mama koja je u međuvremenu umrla. Kad nekoga izgubite, shvatiti da ste neke stvari trebali učiniti drugačije jer nema popravnog ispita – kaže Carrie H.
Trebali smo odmah shvatiti da su neke ponude bile predobre da bi bile istinite
- Pokušala sam uštedjeti novac na fotografu pa sam sklopila dogovor s jednom tvrtkom naslijepo. Kad sam shvatila da bi bilo dobro da ipak vidim kako rade zamolila sam ih da mi pošalju uzorke svojih radova. Bili su zastrašujući! Naravno, bilo je prekasno da tražim povrat novca pa smo morali platiti još jednog fotografa. Nisam protiv „dobrih ponuda“, ali sam zavijek naučila da sve treba provjeriti prije nego sklopite ugovor – savjetuje Laura Lane.
Žao mi je što nismo pozvali više gostiju
Morali smo biti vrlo oprezni s listom gostiju jer bila je podugačka, a naš budžet ograničen. Dan danas žao nam je što nismo bili fleksibilniji i pozvali više prijatelja i rodbine. Deset godina nakon vjenčanja ne žalimo za ljepšim buketima na stolovima i raskošnijem dekoru, ali definitvno nam je žao zbog ljudi koji nisu bili tamo – kažu Curtis i Jordin Wiklund.
Trebali smo više uživati umjesto što smo cijelu večer ugađali drugima
- Voljela bih da sam manje vremena i truda uložila u izigravanje domaćice na vlastitom vjenčanju. Taj dan postoji da bih uživala u njemu sa svojim suprugom i najbližima. Suprug i ja bili smo najtrezniji ljudi u dvorani jer naprosto nismo imali vremena za čašicu šampanjca, opuštanje i uživanje u večeri. Od silnog druženja bila sam pod takvim stresom da nisam mogla ništa staviti u usta – žali se Debbie T.
Žao mi je što nisam veću važnost pridala fotografiranju
- Najviše žalim što si nisam dala dovoljno vremena za pošteno fotografiranje. Bila sam posvuda i jurcala amo-tamo cijelo vrijeme i do trenutka kad smo napokon imali vremena za fotografiranje vani je pao mrak. Uglavnom, za uspomenu su mi ostale prekrasne fotografije naših uzvanika i tragične fotografije glavnih zvijezda večeri, odnosno nas dvije – kaže Sarah.
Žao mi je što nisam vjerovala vlastitom sudu kad je bila u pitanju vjenčanica
- Od svega najviše žalim što sam poslušala svoju krojačicu kad je rekla da je haljina dovoljno uska. Iz posve nepoznatog razloga u jednom trenutku je ustrajala u tome da ju ne može više ni malo suziti premda sam osjećala da plivam u njoj. Vjerovala sam njezinoj „stručnoj“ prosudbi. Morala sam čak vlastoručnim potpisom potvrditi da odobravam haljinu što sam učinila bez oklijevanja. Donijela sam haljinu kući, spremila ju u ormar i zaboravila neko vrijeme na nju.
Onda je počelo. Moj tata bio je u to vrijeme bolestan i stvari su se pogoršale zbog čega smo nas dvoje dogovorili zajedničko fotografiranje nekoliko tjedana prije vjenčanja. Izvadila sam haljinu iz ormara i uz pomoć sestre je navukla na sebe. Šok! Haljina je bila ogromna!
Znala sam što trebam učiniti. Unatoč dokumentu koji sam potpisala morala sam otići krojačici i zahtijevati popravke. Nakon deset minuta pasivno-agresivnih komentara, krojačica je pristala popraviti haljinu. Rezultat je bio savršen! Dakle, rekla bih da skoro najviše žalim što sam skoro bila kukavica i skoro dopustila krojačici da mi upropasti najljepši dan u životu – priča Erin Wotherspoon.
