Kad ti stručno povjerenstvo, kolege, daju takvo priznanje, osjećaš da nisi badava radio taj posao. Ova mi je nagrada razgalila dušu. Veselim se što ju je dobila i prof. Nada Putar-Gold, s kojom sam se davnih godina družio. Volio sam je i cijenio, kazao nam je Zlatko Crnković, glumac, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Splitu, dobitnik Nagrade za životno djelo Hrvatskog glumišta.
Zlatko Crnković, vrhunski recitator sjajne dikcije, čitav život posvetio je "daskama koje život znače". Ostvario je niz kreacija koje ulaze u povijest suvremene hrvatske glumačke umjetnosti.
Osnovnu školu završio je u Mrkoplju, a gimnaziju u Delnicama. Već u gimnaziji igrao je u "Pokojniku", Nazarijevoj komediji "Mrtvi ne plaćaju porez"... Recitirao je na brojnim priredbama pa mu se probudila želja za glumom. Nikoga "iz tog svijeta" nije poznavao. Ipak, uspio je. I te kako.
Došao je 1955. na portu HNK u Zagreb tražiti Ljudevita Galica.
– Vani je padala velika kiša. Sklonili smo se u jedna vrata. Gospodin Galic mi je rekao da mu malo recitiram. Kad me čuo, rekao je da imam smisla i da se javim na Akademiju – prisjeća se velikan našeg glumišta.
Primljen je "iz prve". Nastavnici na prvoj godini bili su mu Josip Marotti i Drago Krča, Gavellini učenici.
– Strepio sam kad sam na trećoj godini Akademije polagao audiciju za stipendijski angažman. U Savjetu drame sjedili su istaknuti glumci Tito Strozzi, Emil Kutijaro, direktor Drame Mirko Perković, Mira Župan. Već sam imao neke radove poput monologa iz Agamemnona. Gavella je bio rektor na Akademiji i mentor. Položio sam – otkriva gospodin Crnković.
Već na prvoj godini stipendijskog angažmana (na trećoj godini Akademije) igrao je u sedam predstava na komornoj pozornici. A, još na prvoj godini, 1955. pozvao ga je Radio Zagreb za suradnika. Kako je Goranin, recitirao je Ivana Gorana Kovačića. Pristanak mu je dao prof. Gavella, kojeg Crnković iznimno cijeni.
Sobu dijelio s Ivom Brešanom
U Zagrebu je Crnković stanovao u Studentskom domu u kojem je bio, naglašava, širok krug intelektualaca. Sobu na šestom katu gotovo dvije godine dijelio je s Ivom Brešanom, slavnim piscem drama i groteski, koji je studirao filozofiju.
– Ivo Brešan rođen je istog dana kad i ja, 27. svibnja 1936. godine. Igrao sam 1971. učitelja Škuncu u njegovoj predstavi "Hamlet u Mrduši Donjoj". Bila je to praizvedba u režiji Božidara Violića – otkriva Crnković.
Bio je član zagrebačkog HNK više od tri desetljeća, od 1958. do 1989., kad je potpuno prešao na Akademiju. Izabran je za redovitog profesora scenskog govora na Odsjeku glume.
U kazalištu je Crnković ostvario više od 150 uloga. Prisjeća se doktora u Valéryjevoj "Fiksnoj ideji", uloga u "Dvostrukoj nevjesti", "Hamletu u Mrduši Donjoj", "Neplaćenom ubojici", "Tartuffeu", "Kralju Learu"... Tumačio je dvojnika i pisca u "Zagrljaju" Ranka Marinkovića, glavnu ulogu u "Pravedniku" Mirka Božića.
Davne 1961. Gavella ga je odveo u Dubrovnik. Na Dubrovačkim ljetnim igrama igrao je 12 sezona zaredom. U "Dubravki", "Hamletu", "Oluji". U "Skupu" Marina Držića glumio je Dunda Niku, a na Lovrijencu Horacija. U vlastitoj režiji sa svojim studentima 1968. u Dubrovniku je izveo "Balade Petrice Kerempuha".
Vrhunske uloge i na filmu
Iskazao se Zlatko Crnković i na Splitskom ljetu. Igrao je u "Prazoru" Jure Kaštelana u režiji Petra Selema. U Kašteletu u "Bakonji fra Brne". Radio je i sa Zdravkom Krstulović, koja mu je bila studentica.
– Igrao sam velik repertoar. U "Baladama Petrice Kerempuha" bilo je šest recitatora: Ljudevit Galic, Ivo Serdar, Fabijan Šovagović, Kruno Valentić, Vanja Drach i ja. Jedini sam ostao od te ekipe, mojih prijatelja i najdražih ljudi s kojima sam proživio cijeli život – sjetno će Crnković.
Jedna od najdražih predstava mu je "Kiklop" Ranka Marinkovića, u kojem je bio Don Fernando. Slavna je to predstava s kojom su gostovali i u Trstu. A, publika Crnkovića pamti i po ulogama u brojnim filmovima, "Naši putevi se razilaze" Veljka Bulajića, "Martina u oblacima", u kojem je igrao s Borisom Dvornikom, "Koti 905", "Opasnom putu". Dobio je Zlatnu arenu za glumu u filmu "Tu".
Od 2003. Zlatko Crnković je u mirovini. Na Akademiji u Splitu, gdje mu je, hvali se, krasno, predaje scenski govor. Odgojio je plejadu glumaca – Jelenu Bosančić, Brunu Bebić, Čedu Martinića, Elvisa Bošnjaka...
Na upit film ili kazalište, vrhunski glumac i profesor odgovara: – Kazalište je najljepše mjesto gdje ispitujete svoje mogućnosti, nešto što glumca hrani! Svi veliki engelski glumci bili su članovi Royal Shakespeare Companyja. Mnogo kazališnih glumaca učinilo je velike uloge na filmu. No, kazalište je nešto što je najljepše!
KKad P
