Među najvažnijim gostima ovogodišnjeg Motovun Film Festivala, koji počinje danas i traje do 27. srpnja, svakako je Wojciech Smarzowski. Poljski redatelj srednje generacije (rođen 1963.) predstavlja film “Kler”, jedan od najvećih tamošnjih kinohitova svih vremena koji je u toj zemlji pogledalo čak pet milijuna ljudi! No, osim iznimne gledanosti, ubrzo je „zaradio” i epitet kontroverznog filma jer u poglavito katoličkoj Poljskoj eksplicitno progovara o licemjerju i korupciji u Katoličkoj crkvi. No, ispada da je savršeno pogodio raspoloženje poljske javnosti, našavši se istodobno pod paljbom Crkve i konzervativnih medija, ali i osvojivši najuglednije nagrade struke. Radnja “Klera” fokusirana je na trojicu svećenika koji se nađu u vrtlogu pedofilije, neželjene trudnoće i korupcije. Jedan je na važnom crkvenom položaju u velikom gradu, a gaji ambicije za unosnu poziciju u Vatikanu. Drugi je seoski župnik kojeg sve više obuzimaju ljudske slabosti, dok treći gubi povjerenje župljana nakon saznanja da je mladi ministrant seksualno zlostavljan. Događaji brzo eskaliraju i dovedu sve likove na sam rub. O svom filmu koji je snažno polarizirao poljsko društvo, kao i o burnim reakcijama koje ga prate u domovini, Wojciech Smarzowski uoči dolaska u Motovun govori ekskluzivno za Večernji list.
Što vas je motiviralo da snimite film koji tako eksplicitno govori o licemjerju i korupciji u Katoličkoj crkvi?
Crkva u Poljskoj stoji iznad zakona. Financije te institucije nisu transparentne, Crkvu na životu održava država – baš kao i moji porezi. Licemjerje Crkve plaši, oni govore jedno, a rade drugo. Osuđuju homoseksualnost, a više od trideset posto svećenika je gej. Svećenici sa strane imaju žene i djecu, ali osuđuju izvanbračne odnose. Pohlepni su, pljačkaju vjernike za vrijeme krštenja, pričesti, vjenčanja i pogreba. Tome treba pridodati i problem s pedofilijom koji je čest u mnogo zemalja, biskupe koji skrivaju krivce iza svećeničkih halja, prebacujući ih iz župe u župu. Naravno, za Crkvu nema nikakvog problema – Crkva je sveta, ali je sastavljena od grešnih ljudi. Ali, ako se mene pita, postoji problem. Neko sam se vrijeme osjećao i osjećam se zarobljenim, kao da me je Crkva zarobila, pa sam odlučio o tome snimiti film.
Kako su katolici u Poljskoj reagirali na vaš film i koja je poruka koju ste im željeli poslati?
Desnica je u početku reagirala histerično jer je „ruka dignuta na Crkvu – ruka dignuta na državu” (Jarosław Kaczyński). Brzo se pokazalo da film ne napada vjeru, već instituciju. Htio sam gledatelje, katolike, izazvati jer sam njima namijenio taj film. Htio sam da nakon izlaska iz kina počnu promatrati svećenike kao ljude, a ne kao svece. Ali, i kako bi nakon izlaska iz kina sebi postavili pitanje nisu li slučajno oni odgovorni za to što su vidjeli na ekranu. Crkva nisu samo svećenici, Crkva su prije svega vjernici.
Je li vas iznenadila činjenica da je film u Poljskoj pogledalo pet milijuna ljudi?
Da, to me iznenadilo, jer uvijek radim filmove kako bi rezonirali, provocirali, natjerali na refleksiju, isporučili emocije. Nekad ispadne bolje, nekad gore, ali uspjeh “Klera” pokazuje da je ta tema u Poljskoj ipak nekako bila očekivana.
Pa, ipak, našli ste se na udaru Crkve, konzervativnog dijela javnosti i desnici sklonih medija. Što ste sve prošli i kako ste se branili?
Čini mi se da me, prije svega, branio sam film. Osim toga sam i otporan jer to nije prvi neugodni filmski uradak koji sam snimio. No i danas dobivam puno mailova ogorčenih svećenika koji mi otvoreno i ljudski zahvaljuju za taj film. No, stvar izgleda drugačije – nadbiskup Jędraszewski nedavno je rekao da govor o pedofiliji u crkvama potkopava autoritet Crkve. Smiješno je što, ako svećenici zlostavljaju djecu ili skrivaju pedofile iza svojih halja, takvi činovi ne podilaze autoritetu, ali govor o tome da. Takvih bisera je mnogo, i uvijek ih je bilo.
Ako postoji zemlja koja utjelovljuje hrvatsku klerikalno-konzervativnu politiku u smjeru u kojem bi Hrvatska željela ići, ta zemlja je Poljska. Imate li neku poruku za naše vjernike i ostale Hrvate?
Teško je smisliti takvu poruku jer Hrvatsku poznajem isključivo tijekom godišnjeg odmora. No, Crkvi se događa da joj se svaka vlast uvlači u dupe. Desnica koja je trenutačno u Poljskoj na vlasti čini to bez prezervativa.
Vlast treba Crkvu koja joj osigurava glasove birača, a Crkva treba vlast jer joj ona osigurava novac i privilegije. Kao posljedica toga svaka državna svetkovina započinje misom, nema vijesti na TV-u i radiju koja ne sadrži informacije o postignućima biskupa ili kardinala, župe se natječu u izgradnji sve viših križeva, uokolo rastu spomenici, spomen-ploče, relikvije, a Poljska ima čak i najviše egzorcista na svijetu. Crkva je kročila u javne urede, na ulici je i gura se u domove i u krevete. I vlada u školama. Vlada to dopušta jer zna da je lako manipulirati glupljim društvom. A ako se mene pita, htio bih da smo mudriji, ne gluplji. I zato želim da se Crkva odvoji od države. Manje doktrina, više znanja.
Vjernici nikad nisu bili u dilemi tko su i što su svećenici. Borbeni ateisti nameću dileme i kontroverze i nije čudno što su Poljska i Hrvatska na njihovu udaru. Na Poljskoj i na Hrvatskoj su mnogi polomili zube tako da se ni ovaj "Frljić" nema čemu nadati. Ni on, no oni koji nam ga nameću.