Orebić. Prelijepa večer kasnog ljeta, raskošne kapetanske kuće s parkovima, riva s kafićima. A onda nešto za pamćenje: skladno višeglasje muških glasova širi se na mali trg iz orebićke župne crkve.
Ne, nije klapa ispod volta, nego šestorica Krakovskih kraljevskih pjevača, kako se zove vokalni ansambl koji si je uzeo u zadatak oživiti i obnoviti glazbu slavnih vremena kraljevskog dvorca Wawel.
Gregorijanski korali isprepleteni s madrigalima i misama poljskih skladatelja 16. i 17. stoljeća preskočili su s otoka Korčule na kopno, kako to već godinama čine programi Korčulanskog baroknog festivala čije 7. izdanje traje od 1. do 17. rujna. Večer kasnije u korčulanskoj katedrali sv. Marka uronili smo u glazbene valove iz istog razdoblja, ali drugog podneblja. U programu “Bach i Baltičko more” probrani članovi komornog sastava Helsinškog baroknog orkestra predstavili su glazbu skladanu i izvođenu na švedskom kraljevskom dvoru koji se ugledao u njemačke barokne majstore. Kao i svaki koncert festivala, tako je i ovaj ispričao zaokruženu priču.
Poljski pjevači završili su svoj koncert u Orebiću, kao i večer prije u Korčuli, jednom poljskom uspavankom s posvetom ravnateljici festivala Lauri Vadjon. Taj dodatak govori o važnosti prijateljstva i umjetničkih veza koje ova vrijedna hrvatska glazbenica, ujedno i ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla, njeguje s umjetnicima širom Europe, iz čega nastaju i zajednički projekti i mogućnost da sve te virtuoze barokne glazbe slušamo na ovom festivalu. To prijateljstvo glavni je razlog, jer veliki novac sigurno nije, što je u Korčulu, nakon više nastupa u ciklusu Hrvatskog baroknog ansambla u Zagrebu, svoje glazbenike iz Helsinkija doveo sjajni Aapo Häkkinen, vrstan orguljaš, čembalist i dirigent.
Pod njegovim vodstvom svaka se partitura pretvara u živo srebro, a znalački sastavljen program ovaj put nas je vodio od skladbe anonimnog autora, preko Buxtehudea do Bacha, čija nas je svadbena kantata “Wichet nur, betrübte Schatten” čekala na kraju koncerta. Dueti koje su ispleli oboist Jasu Moisio i sopranistica Kajsa Dahlbäck bili su čarolija svoje vrste, a koncert nam je otkrio i tamo daleko na sjeveru skrivene dragulje skladbi Johana Helmicha Romana, zasluženo prozvanog švedskim Händelom.
A potom, najprije u Orebiću, pa preksinoć u intimnom ambijentu korčulanske crkve Svih svetih, glazba francuskih majstora Couperina, Hotteterrea, Maraisa, Blaveta i Boismortiera, zvuci čembala, flauti i viole da gamba koji su po svim versailleskim odajama od jutra do mraka pratili kralja Louisa XIV. i njegova nasljednika. Trio Les Musiciens de Mademoiselle de Guise osnovala je Laurence Pottier, podjednako izvrsna na blok-flauti i violi da gamba, a u triju još čine čembalistica Maria Lucia Barros i flautist Philippe Allain-Dupré.
Izvedba nipošto akademski dosadna, nego takva da vam noga sama pocupkuje od melodija i ritmova uz koje je plesao Kralj Sunce. Festivali poput ovog dodaju baštinjenim spomenicima i ljepoti neprocjenjivu vrijednost, a Korčula već ima i vjernu publiku.
