Svi koji su poznavali velikog redatelja Tomaža Pandura rekli bi, unatoč šoku na vijest o njegovoj iznenadnoj smrti u 54. godini, da je i s ovog svijeta otišao na svoj način: radeći u teatru.
U intervju koji smo vodili uoči premijere Krležina “Michelangela” (1. rujna 2013.) rekao mi je: – Kazalište je za mene samo mističan san o hijeroglifu apsolutne istine!
Umro tijekom probe
On sada sanja taj san. Umro je od srčanog udara tijekom probe “Kralja Leara”’ u Makedonskom narodnom teatru u Skoplju.
Pandur je rođen u veljači 1963. godine, a prvu kazališnu grupu osnovao je kao srednjoškolac. Nakon završetka gimnazije u Mariboru upisao je Akademiju u Ljubljani, gdje je diplomirao 1988. godine. Iste godine postavio je “Šeherezadu”, svoj prvi veliki kazališni hit, koji je bio ne samo senzacija već i neki novi teatar. Bio je redatelj koji je “slikao” predstave, njegove scene – moćne slike zauvijek su utisnute u glave onih koji su ih gledali, a na pitanje zašto je teatarski, a ne filmski redatelj, uvijek je odgovarao: “Prva je ljubav uvijek jača od onih koje dolaze nakon nje.” Među velike ljubavi ubrajao je i vrijeme u kojem je bio umjetnički ravnatelj kazališta u Mariboru (od 1989.) jer tamo je, radeći “Hamleta”, “Fausta”, “Carmen” i “Božansku komediju”, postao najcjenjeniji suvremeni slovenski redatelj. No, bio je i velika europska redateljska zvijezda.
Radio sa Severinom
Posljednjih je godina živio i radio (uz brojna putovanja na poslovne angažmane) u Madridu, gdje je vodio svoju kazališnu skupinu Pandur Theaters. Posebno je volio i cijenio hrvatske umjetnike; značajno je odredio razvoj karijere Livija Badurine, a Almi Prici je podario nevjerojatnu Medeju, rođenu na Dubrovačkim ljetnim igrama. Volio je i Zagreb i upravo se ovdje svijetu predstavio i kao slikar. Sredinom 2013. u Laubi je na izložbi nazvanoj “Dječaci” predstavio tridesetak slika velikog formata, za koje je tvrdio da je bio uvjeren kako ih nikada nitko neće vidjeti. Široj javnosti najpoznatiji je kao redatelj Severinine turneje “Dobro došao u klub”.
>> Pandur Hrvatima preporučuje čitanje romana "Na rubu pameti"
Moglo je i bez ove zadnje recenice o "siroj javnosti i Severini". Po tome ga nitko nece pamtiti, osim Severine. Adio Pandur.