Kako je živjeti sa spoznajom da si jedini preživjeli član jedne obitelji? Kako se uopće čovjek može pomiriti s time da negdje na svijetu ipak postoji mlađi brat, onaj kojeg su posvojili i odveli u neki novi život? Što se dogoditi kada shvatiš da si živ samo zato što je majka zaboravila da postojiš? Kome se ova pitanja čine šokantnima, neka se ne laća romana “Kameno srce” Renate Dorrstein (Hena com, urednica Nermina Husković, prijevod Maja Weikert, 119 kuna), jer ona su tek vrh leden sante ovog romana koji duboko uznemiruje i čitatelja ostavlja s bezbroj pitanja u glavi.
Autorica priču plete oko uspomena jedne žene koja je nakon dugog niza godina kupila kuću svog djetinjstva. Vraća se u tu (za nju ukletu) kuću u kojoj se dogodila strašna obiteljska tragedija i u mislima i sjećanjima pokušava raskrčiti put koji vodi ka koliko toliko normalnom ostatku života. Stranice romana u kojima je ona djevojčica najbolji su dijelovi ove knjige. Iz njih izbija istinska nevinost djetinjstva, ona u kojoj dijete osjeća da su mu izmakli temelji njegove sigurnosti, ali ne može objasniti tko je to, i zašto, napravio. Napetost raste sa svakom stranicom romana, svaki sljedeći događaja koji se probudi u sjećanju postepeno gradi pozornicu velike nesreće. Dijete koje prepriča događaje iz prošlosti tako postaje lik koji strada zbog događaja koje nikako nije moglo spriječiti, ni razumjeti.
U pozadini priče krije se postporođajna depresija, bolest koja je sedamdesetih godina 20. stoljeća, kada se događa prvi dio romana, bila jednostavno prešućivana. A ovdje upravo ta bolest uništava ženu koja je upravo rodila svoje peto dijete, uništava cijelu njezinu obitelj. Naravno, kći koja je sjeća svega, također je žena koja iščekuje dijete, te je ovo roman velikih emocija, sjajne književnosti i mnogo socijalne kritike skrivene između redaka.
