U Guvernerovoj palači u Rijeci jučer je počeo dvanaesti sajam knjiga i festival autora Vrisak. Direktora sajma i glavnog urednika u VBZ-u Dragu Glamuzinu pitamo je li bilo teško sastaviti program kada u svibnju u Hrvatskoj egzistira pravo obilje festivala i sajmova knjiga?
– Mi smo među prvima u kalendaru pa nas taj problem toliko ne pogađa. Ali Vrisak se prije održavao u lipnju i to je bio jedan od razloga zbog kojeg smo se pomaknuli u sadašnji termin. U svakom slučaju, pohvalno je da postoji interes, volja, i dovoljno entuzijazma da se organizira toliko književnih festivala, ali bilo bi bolje kad bismo bili malo više disperzirani tijekom godine – kaže Glamuzina.
Koliko vam je bitan prodajni dio Vriska?
Kad je Vrisak prije 12 godina počeo, taj prodajni dio bio je naglašeniji od festivalskog, ali to se odavno promijenilo – sad je naglasak na festivalu književnosti, razgovorima i druženju s piscima, na problemima s kojima se naš svijet suočava i načinima na koji ih pisci vide i tematiziraju.
Zašto ste ove godine većinu programa “udomili” u Guvernerovoj palači?
Svake godine trudimo se učiniti neki pomak kako bi festival bio bar malo bolji nego prethodni, kako bi pisci i njihove knjige doprli do što više ljudi. Ove godine odlučili smo se na veći iskorak – preseliti većinu događanja u Guvernerovu palaču Pomorskog i povijesnog muzeja kako bi u tih osam dana ona doista postala kulturno središte Rijeke, mjesto na koje će ljudi izlaziti da čuju nekog pisca, kupe knjige, popiju piće u vrtu muzeja, slušaju dobru glazbu i druže se, međusobno i s piscima. Dakle, u atriju Pomorskog muzeja je prodajni dio Vriska, a programi - više od 50 događanja u 8 dana - odvijat će se u Mramornoj dvorani i u perivoju Guvernerove palače, da bi sve, svaku večer, završilo koncertom nekog od riječkih sastava i DJ-eva. Riječ je o najreprezentativnijem prostoru u Rijeci, s predivnim perivojem, i mislimo da je to idealna lokacija za naš festival.
Hoće li Vrisak iz 2020. biti dio programa EPK?
Kako sad stvari stoje, neće. Mi surađujemo s EPK, oni su lani promovirali neke svoje projekte na Vrisku, sad razgovaramo također o nekoj vrsti suradnje, ali zasad nije bilo razgovora o službenom uključivanju u program EPK.
Drugu godinu zaredom u Rijeci dodjeljujete nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman. Zašto baš u Rijeci?
Činilo nam se logično da spojimo dva najveća projekta koje VBZ radi izvan redovite nakladničke djelatnosti. U oba ulažemo veliku energiju i entuzijazam i pomislili smo da time možemo ostvariti neki sinergijski učinak - da će time Vrisak dobiti dodatno na relevantnosti i medijskom interesu, a nagrada je najbolji mogući kontekst, jer će biti dodijeljena na festivalu na kojem gostuju stotine pisaca i drugih umjetnika.
To je regionalna nagrada. Koliko se na natječaj javljaju pisci iz regije?
VBZ više nema tvrtku u Srbiji pa je naša prisutnost ondje slabija, a to je vjerojatno utjecalo i na vidljivost nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Zbog toga dobivamo nešto manje rukopisa iz drugih zemalja nego prije, ali evo, i ove su godine među šest finalista bila tri rukopisa iz drugih zemalja – jedan iz Srbije, jedan iz Crne Gore i jedan iz BiH.
Statistika o broju čitatelja u Hrvatskoj ove je godine vrlo loša. Osjećate li u VBZ-u pad interesa za knjigu?
Zapravo ne, zadnjih nekoliko godina prodaja raste. Zbog toga smo i odlučili povećati godišnji broj naslova koje objavljujemo.
