Za mnoge kritičare, a o ljubiteljima kriminalističke literature da se i ne govori, norveški pisac, glazbenik, ljubitelj planinarenja i donedavni broker Jo Nesbø (rođen u Oslu 23. ožujka 1960. godine) ima status nedodirljivog božanstva. Njegovih devet romana iz ciklusa krimića o norveškom živopisnom inspektoru Harryju Holeu u svijetu imaju milijunske naklade, prava na njihovo objavljivanje prodana su u četrdesetak zemalja, a gledan je bio i film “Lovci na glave” koji je prema Nesbøovu predlošku snimio Martin Tyldum. Nesbø je i među apsolutno najprodavanijim piscima u Hrvatskoj. Njegov “Šišmiš” koji je ove godine objavio Profil u novoj biblioteci Fokus do sada je prodan u pet tisuća primjeraka, i da nema erotskog romana “Pedeset nijansi sive” britanske autorice Erike L. James koji je u istoj biblioteci prodan u 10.000 primjeraka, “Šišmiš” bi bio najprodavaniji naslov ove za hrvatske izdavače očajne godine. A ovih dana u Profilovoj biblioteci Fokus čiji su urednici Davor Uskoković i Branko Matijašević izaći će i roman “Žohari” Joa Nesbøa iz 1998. godine. Autor je radnju fluidnog romana smjestio u uzavreli Bangkok u kojem policija u hotelu u kojem se okupljaju bezimene prostitutke pronađe beživotno tijelo norveškog veleposlanika koji je i suradnik moćnog norveškog predsjednika vlade, a u Tajland je poslan na rezervni politički položaj... Otkrivajući ubojicu, inspektor Holle otkriva i mnoge tajkunske i pedofilske tajne u koje je uključena i mala norveška zajednica. “Žohare” je s njemačkog na hrvatski preveo Dalibor Joler.
Napisali ste devet romana o inspektoru Harryju Holeu. Sjećate li se još uopće druge knjige iz tog niza, romana “Žohari” koji uskoro izlazi u Hrvatskoj?
Da, sjećam se “Žohara” vrlo dobro iako su mi karakteri likova puno življi u sjećanju od same radnje. I sjećam se da sam se znojio poput svinje dok sam pisao taj roman u Bangkoku. To mi je bila druga knjiga za objavljivanje pa je samim time za mene bila posebna. One druge knjige između prve i zadnje, manje su mi ostale u sjećanju, nekako su zamagljene.
Zašto je radnja “Žohara” smještena baš u po mnogima turistički raj Tajland?
Želio sam smjestiti priču u veliki grad daleko od Osla, ali opet ne u grad koji ljudi iz mog dijela svijeta znaju dobro poput Pariza ili Londona. Odlučio sam se za Bangkok, grad u kojem možeš lako noći svoje mjesto pod suncem, ali i biti totalno izgubljen. Tajland mi je drag kao zemlja i tamo odlazim svake godine na planinarenje ili punjenje baterija.
O seksualnom turizmu u Tajlandu koji vole i pedofili iz cijelog svijeta pisao je i francuski autor Houellebecq. Jesu li možda “Žohari” i politički, tj. društveno angažirana knjiga, a ne samo krimić?
Moram reći da je ta knjiga više od uobičajenog krimića i vjerujem da pomalo zadire u neka politička pitanja. Željeli mi to ili ne, to se ipak događa prilikom pisanja krimića.
U “Žoharima” pišete o tajnovitom ubojstvu norveškog veleposlanika u Bangkoku. Ima li roman ikakve sličnosti s nekim stvarnim događajem iz norveške politike i diplomacije?
Roman je doista djelomično inspiriran stvarnim događajem i to smrću jednog norveškog činovnika u Bangkoku.
Vi niste samo čitan pisac, nego i aktivni glazbenik, ali i ljubitelj nogometa. U “Žoharima” ima nogometa, i to čak i norveškog, ali nema glazbe. Zašto?
Pretpostavljam da tada nisam bio u muzičkom raspoloženju.
Kada ćete završiti ciklus romana o inspektoru Harryju Holeu? I hoće li njegov kraj biti tragičan?
Dobro pitanje, ali o tome ne mogu sada javno raspravljati, jer bi to bilo ogromno razočaranje za čitatelje, zar ne?
Hoćete li uskoro posjetiti Hrvatsku, makar kao glazbenik sa svojim bendom Di Derre?
Iako bih jako volio svirati sa svojim bendom u Hrvatskoj, nisam siguran da bi to ljudi ovdje voljeli i cijenili s obzirom na to da sviramo samo u Norveškoj. Mislim da ću Hrvatsku posjetiti negdje sljedeće godine, ali radi planinarenja, tj. penjanja po stijenama i to u okolici Zagreba.
Više niste broker. Znači li to da je pisanje kriminalističkih romana unosnije?
Ne mogu reći da je pisanje kriminalističkih romana unosnije ili mudrije stjecanje novca jer sam kao broker bio znatno preplaćen. Ali kao autor krimića ili u novije vrijeme i dječjih knjiga mogu reći da je pisanje unosnije jer vodi sreći, dobrom zdravlju i duljem jutarnjem spavanju.
