Dobrih sedam minuta zasluženih ovacija bili su preksinoć zaslužena nagrada izvrsnom ansamblu Baleta zagrebačkog HNK za sav veliki trud uložen u “Elizabetu Austrijsku – Sissi”.
Nova originalna produkcija još je jednom potvrdila da Zagreb ima vrhunski ansambl pun sjajnih solista. Ovaj su put u prvom planu bili Natalia Kosovac u naslovnoj ulozi, Andrea Schifano kao njezin suprug car Franjo Josip, hrvatski baletni internacionalac Tomislav Petranović kao Rudolf Habsburški, Takuya Sumitomo u ulozi mađarskoga grofa Andrássyja, Edina Pličanić kao Katharina Schratt i uvijek samom svojom pojavom vrlo dojmljivi zagrebački baletni veterani Ilir Kerni kao grčki pjesnik Christomanos i Milka Hribar Bartolović u ulozi majke Franje Josipa. Za prestiž HNK svakako je velika stvar što je za naš ansambl novi projekt napravio glasoviti Patrice Bart.
Nije se štedjelo na raskošnim kostimima Lusie Spinatelli, koja je izradila i mnogo skromniju scenografiju. Nažalost, nova predstava ima i mnogo nedostataka u samoj koncepciji. Dramaturgija koja želi obuhvatiti sve važne točke života popularne i na kraju ubijene carice Sissi prilično je smušena, a glazba Bedricha Smetane, od koje je dirigent Ermanno Florio napravio kolaž, najčešće nije podesna, sve do potpuno neprimjerenih i nezgrapnih spojeva kao što je bio karikirani ples grčke garde upravo na najčeškije Smetanine stranice iz “Prodane nevjeste”.
Ipak, predstava ima i nekoliko sjajnih trenutaka u kojima se nazire ambicija, u cjelini neostvarena, dubljeg poniranja u naslovni lik. No, bit će valjda i onih kojima će se svidjeti odavno prevladan plesni jezik povijesnih i vrlo plošnih baletnih slikovnica.
