Kada ste posljednji put u nekom mainstream mediju pročitali prikaz novog albuma s djelima nekog suvremenog hrvatskog skladatelja koji spada u kategoriju umjetničke, klasične ili ozbiljne glazbe? Do najšire javnosti takve informacije uglavnom više ne dolaze, a pažnja koju je prije dva dana izazvalo predstavljanje jednog takvog albuma u Hrvatskom glazbenom zavodu predstavlja iznimku koja potvrđuje pravilo.
Razlog za tu iznimku nije umjetnički, nego politički. Odnosno, zato je zaslužan sam autor, sasvim sigurno jedini suvremeni hrvatski skladatelj čije ime znaju ne samo svi građani Republike Hrvatske stariji od deset godina nego i čitavo susjedstvo zato što je bio predsjednik.
Najizvođenija skladba
Posve logično, Ivo Josipović se nakon tog vrhunca svoje političke karijere vratio objema svojim prethodnim karijerama, onoj profesorskoj na Pravnom fakultetu te umjetničkoj, kao skladatelj, na što skreće pažnju svojevrsni retrospektivni album (CD i Blue Ray videodisk) “Ivo i prijatelji” koji je objavljen u nakladi kuće Croatia records, te promoviran u četvrtak u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Riječ je o snimci koncerta koji je pod istim nazivom održan 28. kolovoza 2019. u zagrebačkom Muzeju Mimara u kojem su Josipovićeve skladbe pod ravnanjem maestra Zorana Juranića izvodili Zagrebački solisti, mezzosopranistica Lucija Ercegovac, udaraljkaši Hrvoje Sekovanić i Marko Mihajlović te pijanisti Filip Fak i Danijel Detoni.
Na samom početku album donosi vrlo ranu, a do danas u domovini i svijetu najizvođeniju skladbu “Samba da camera” kojom je Josipović još 1985. osvojio sve moguće nagrade na Međunarodnom natjecanju Muzičke omladine u Beogradu. Jednako mladenački i svježe zvuči i danas.
No, album donosi i još stariju skladbu, kontemplativni vokalni ciklus “Susreti u snima” za mezzosopran i gudače na stihove stare japanske lirike koji je Josipović napisao još kao student kompozicije u klasi Stanka Horvata na Muzičkoj akademiji. Veliko finale albuma, također nadaleko poznat “Dernek” za dva klavira, udaraljke i gudače koji već samim naslovom, a i zvukom, predstavlja jednu od konstanti autorova profila: neprestano vraćanje plesu, ritmu i folkloru kao inspiraciji, pri čemu zvuke baštine uvijek donosi u efektnoj i temperamentnoj (post)modernističkoj obradi.
Hommage don Sbutegi
Takav je slučaj i u najnovijoj Josipovićevoj skladbi nastaloj prošle godine pod naslovom “Zelena naranča – pjesme iz Dalmacije za gudače” koja je na spomenutom koncertu imala praizvedbu, a prave poštovatelje i znatiželjne pratitelje hrvatske suvremene glazbe sigurno će zanimati i skladba “Kurosavin nemir svijeta” za gudače, udaraljke i zvona koja je nastala kao hommage don Branku Sbutegi, pa odatle i njezin naslov, a praizvedena je 2016. godine u Kotoru.
