Pjesnička tribina Odvalimo se poezijom zagrebačku sezonu događanja, druženja i čitanja počinje sjećanjem na nedavno preminulu hrvatsku pjesnikinju Vesnu Krmpotić, u umjetničkom prostoru zagrebačkog Živog ateljea u Ilici, u ponedjeljak 24. rujna u 19 sati.
Gošća koja će dati uvod u ovu večer je pjesnikinja i spisateljica Tamara Bakran, koja je upravo završila svoj doktorat na temu žudnje u poeziji Vesne Krmpotić. Nakon uvoda, gosti i publika čitat će izabrane stihove Vesne Krmpotić i razgovarati o svojem doživljaju i dojmovima.
Inspiracija za ovu tribinu je poseban spisateljski i životni put ove velike pjesnikinje, nadahnuće koje je imala za pisanje i velika književna i prevoditeljska ostavština. Vesna Krmpotić pisala je poeziju posebno nadahnuta duhovnim iskustvima; u poeziji se javila kao "krugovašica", no otišla je nekim svojim putem, postavši individualni poetski glas. Ranih 60-tih otputovala je u Indiju kao stipendistica i to je bio ključni događaj njezina života. Naučila je bengalski, zaljubila se u indijsku filozofiju i književnost koju je prevodila na hrvatski. Objavila je preko stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti "108 x 108", koja sadrži 11. 664 pjesme, a najpoznatije joj je djelo "Brdo iznad oblaka".
Na tribini u Živom Ateljeu uz poeziju posjetitelji će moći uživati u čaju kojeg će pripremiti članovi Lutajuće Umjetnosti Akademije Čaja, a bit će posluženo i posebno birano dalmatinsko grožđe.
Pjesnička platforma Odvalimo se poezijom djeluje na više razina, uz vrlo aktivu stranicu na društvenoj vezi Facebook obuhvaća i održavanje tribina i susreta na različitim lokacijama u Zagrebu i u Bolu na Braču gdje je nedavno održan i drugi po redu pjesnički festival pod istim nazivom.
Voditeljica tribine i projekta Odvalimo se poezijom je Sanja Baković.
PJESMA TVOM TIJELU
Tvoje tijelo je modri glas rijeke
što sakriven u dubini teče.
A ja sam putnik što silazi k njemu,
umoran i žeđa.
Tvoje tijelo šumi kao obećana zemlja
u koju me dug i prašan dan vodi.
Kada se umijem, kada se napijem,
leći ću uza nj i vedro ostarjeti.
Ali pred mojim prstima ono se razmiče
i propušta me žednu na drugu stranu.
Modri glasu, ti ne znaš da ova žeđa
mene mladom čini,
Ti ne znaš da je ona stvorila i Tebe
po obličju svome.
