Gotova je još jedna izazovna studijska godina na Akademiji likovnih umjetnosti. I unatoč pandemiji, pa i dvama potresima koji su dobrano razdrmali njihovu glavnu zgradu u Ilici, nove generacije umjetnika ponosno su izložile svoje radove na tradicionalnoj završnoj izložbi studenata ALU Perspektiva. Zaputite li se stoga do 25. lipnja na neku od lokacija zagrebačke Akademije – u Ilici, na Jabukovcu i u Zamenhofovoj ulici – dočekat će vas najbolji radovi studenata svih umjetničkih usmjerenja.
A iako smo u dvorištu Akademijine zgrade u Ilici susreli manje skupine studenata koji su hvatali posljednje slobodne trenutke prije početka ispita, svi su složni – ne mogu dočekati povratak na ono staro normalno, u pravi studentski život. Najdeblji kraj svakako su izvukli brucoši, kojima je najuzbudljivije trenutke, završetak srednje škole i upis fakulteta, pokvarila pandemija.
– Vjerujem da im nije bilo jednostavno ni lako motivirati se za rad. Uspjeli smo izorganizirati da se nastava uglavnom izvodi uživo, no i dalje to nije onaj tip nastave kakav poznajemo, pod maskama, s distancom i puno strožim uvjetima. Svakako, mislim da izložba super izgleda, i meni se čak čini da u ovogodišnjim radovima čitam više živosti, volje, motivacije, nade i perspektive nego na prošloj izložbi u rujnu – rekla nam je profesorica i prodekanica Maja Rožman te dodala da bi, prema planu, obnova i sanacija potresom oštećene zgrade trebala početi krajem godine.
– To će nam sigurno donijeti novi niz izazova i zanimljivih situacija, ali ono što je zaista pozitivno jest da ćemo nakon svega toga imati fakultet koji će biti obnovljen, siguran, prilagođen našim potrebama i uvjetima. Moglo bi se reći, sreća u nesreći – kazala je Rožman.
– Nije bilo druženja, a ni upoznavanja s kolegama s viših godina. Nismo doživjele studij kakav inače jest i kakav treba biti – požalile su nam se studentice 1. godine grafike Vanja Jambrek, Doria Jantolić, Hana Volnar i Lara Trupinović.
No, usprkos lošem startu, zbog kojeg bi možda željele da mogu promijeniti godinu u kojoj su upisale fakultet, složne su: “Ovaj studij ne bismo mijenjale nizašto!”
S njima suosjeća i kolega s 1. godine kiparstva, Jan Čamber, no dodaje da što se tiče ovih “ozbiljnih” stvari, odnosno nastave i studija kao takvog, nema zamjerke. Čamber je na završnoj izložbi izložio dva svoja rada, a koji su nam odmah zapali za oko.
Riječ je o uvrnutim i čudnovatim skulpturama životinja – ribe i vuka – postavljenih na zidu u formi lovačkih trofeja. Pri tome, Čamberova umjetnička filozofija je jednostavna – ne trudi se da iza njegovih radova stoji neki komplicirani koncept ili dublja priča, jer smatra da to oduzima od umjetničkog dojma djela.
– Umjesto toga, želim napraviti nešto što će se jednostavno svidjeti ponajprije meni, a onda i drugima – kazao nam je.
A u tome je, vjerujemo, i uspio.
Nakon grafičara i kipara, zaputili smo se na slikarski odjel gdje smo susreli Nikolinu Segarić, studenticu 3. godine. Svojim šarenim i upečatljivim radovima pokušala je, kaže nam, prikazati neku vrstu pozitivne usamljenosti, ali i istražiti odnose boja, ploha, formi... Iako bismo rado uskoro htjeli vidjeti i neku njezinu samostalnu izložbu, to zasad nema u planu.
– To sve dolazi spontano i u hodu! Ali nedavno sam se povezala s udrugom Prava šapa, tako da ako im uplatite donaciju, ja vam pošaljem grafiku – otkrila nam je Segarić.
