Toliko je loših, jalovih scena seksa u književnosti da se čovjek pita što je to u piscu da pošto-poto gura seks u roman. Takva se greška nerijetko omicala i velikanima pisane riječi kao što su Norman Mailer ili Haruki Murakami, ali ne i našoj domaćoj psihologinji i književnici Tomici Šćavini. Lako je posumnjati da ju je baš diploma iz psihologije spasila ove omaške. Šćavina je napisala tri uspješna romana; njezin prvi roman "Brod za Lajku" i treći "Soba na dnu mora" ušli su u finale nagrade VBZ-a, a s drugim romanom "Povratak genija" osvojila je nagrade Sfera i Artefakt, no ni u jednom nema ni slova o seksu. Nije to planirala ni u svom novom romanu "Prešućeni jezik", objavljenom u izdanju V.B.Z.-a, već joj je, kako je izjavila, to došlo prirodno. "Prešućeni jezik" ne donosi tek neke scene seksa, već u njemu seks postaje inherentna, stvarna pokretačka energija njezinih junakinja, tri žene s otoka Prvića koje žive u različitim dobima u rasponu od sto godina. Kršeći norme i oslobađajući energiju libida, one spoznaju sebe i svijet, opirući se patrijarhatu u vremenu u kojem žive, bilo da se radi o 1920., 1972. ili 2024. A ako ste sad pomislili da se autorica upecala i krenula u pretjerano korištenje metafora, preuveličavanje ili ispraznu poetiku, srećom, varate se. Razgovarale smo o romanu, ali i njezinu životnom putu i psihologiji.
Oduzimanje ženama prava da posjeduju svoj seksualni nagon narušava ravnotežu u društvu
Književnica i psihologinja Tomica Šćavina u romanu "Prešućeni jezik" opisuje tri žene s Prvića koje žive u rasponu od sto godina, a kojima je zajednička pokretačka energija – seks. U ovom romanu važnu ulogu igraju i buletini, poruke koje su se u vremenu kad pošta nije bila toliko razvijena prenosile od ruke do ruke do primatelja poruke
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.