Street art, ili ulična umjetnost, svjedoči dramatičnoj transformaciji u društvenoj percepciji kroz povijest. Dok su još prije nekoliko desetljeća gradske vlasti i građani tretirali svako oslikavanje javnih površina kao čisti vandalizam koji treba strogo kažnjavati, danas ta ista djela predstavljaju cijenjeni oblik umjetničkog izražavanja, a ova fascinantna promjena vidljiva je u svakom aspektu - od reakcija lokalnih zajednica do tržišne vrijednosti djela. Nekad su umjetnici riskirali uhićenja i kazne zbog svojih radova, a danas njihova djela dosežu milijunske iznose na aukcijama, dok gradovi diljem svijeta aktivno potiču stvaranje novih murala i instalacija.
Iako ljudi ostavljaju svoje tragove na zidovima još od pećinskog doba, moderna ulična umjetnost svoje korijene vuče iz kasnih 1960-ih godina u Philadelphiji. Umjetnik Darryl McCray, poznatiji kao Cornbread, smatra se prvim modernim umjetnikom grafita koji je sustavno označavao gradske površine svojim potpisom. Njegova "tagging" praksa, točnije ispisivanje nadimka ili vlastitog znaka na nekoj površini u obliku grafita, brzo se proširila sve do New Yorka, gdje je grčko-američki umjetnik TAKI 183 postao prva medijski prepoznata figura pokreta. TAKI 183 poznat je i pod nadimkom Dimitraki, što dolazi od grčkog imena Dimitri, dok broj 183 označava broj ulice u Washington Heightsu u kojoj je živio. Svoje puno ime ovaj umjetnik nikada nije otkrio.
Sedamdesete godine prošlog stoljeća označile su pravu eksploziju grafiti scene u New Yorku. Umjetnici su počeli razvijati sve složenije stilove, prelazeći s jednostavnih potpisa na elaborirane kompozicije koje su prekrivale cijele vagone podzemne željeznice. Ovo razdoblje iznjedrilo je prve zvijezde pokreta poput Jean-Michel Basquiata i Keitha Haringa. Basquiat je započeo kao grafiti umjetnik pod pseudonimom SAMO (skraćeno od fraze "Same Old"), stvarajući enigmatične poruke po ulicama New Yorka, prije nego što je postao jedna od vodećih figura neo-ekspresionizma. Njegova djela, koja kombiniraju primitivnu umjetnost, poeziju i društveni komentar, danas postižu cijene od više desetaka milijuna dolara.
Keith Haring je pak razvio prepoznatljiv stil jednostavnih, ali upečatljivih figura koje su prvo krasile napuštene reklamne panoe u podzemnoj željeznici, da bi kasnije postale globalno prepoznatljivi umjetnički jezik koji je koristio za promociju društvenog aktivizma i AIDS awareness kampanja jer je, nažalost, i sam Haring preminuo od AIDS-a 1990. godine.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, mnogi su ulični umjetnici doživjeli ozbiljne posljedice zbog svog rada. Jedan od najpoznatijih slučajeva je uhićenje Jean-Michel Basquiata 1981. godine zbog crtanja grafita u New Yorku. U Londonu je pak 1989. godine uhićen Daniel Halpin, poznat kao Tox, koji je kasnije osuđen na 27 mjeseci zatvora zbog svojih grafita. U Njemačkoj je Peter-Ernst Haase, poznat kao OZ, više puta uhićivan tijekom 1990-ih, a ukupno je proveo preko pet godina u zatvoru zbog svojih umjetničkih intervencija u javnom prostoru. Gradske vlasti su često primjenjivale "nultu toleranciju" prema grafitima, što je rezultiralo stotinama uhićenja godišnje, posebno u velikim gradovima poput New Yorka, Londona i Berlina. Ipak, početkom 1980-ih, ulična umjetnost počinje dobivati priznanje umjetničkog establišmenta. Galerije u SoHou počinju izlagati djela uličnih umjetnika, što označava početak komercijalizacije pokreta, a umjetnici poput Keitha Haringa uspješno su premostili jaz između ulice i elitnih galerija.
Legitimizaciji street arta ipak je najviše pridonio misteriozni britanski umjetnik Banksy, čiji identitet do danas ostaje nepoznat, što dodatno doprinosi mističnosti njegovog rada. Banksy je započeo kao grafiti umjetnik u Bristolu kasnih 1990-ih, da bi kasnije razvio prepoznatljiv stil šablonskih grafita s snažnim političkim i društvenim porukama. Njegova djela često se pojavljuju preko noći, na najneočekivanijim mjestima - od palestinskog zida do londonskih ulica - izazivajući jednaku mjeru divljenja i kontroverzi. Nedavno je iznenadio London serijom radova koji prikazuju životinje, stvarajući nekoliko djela diljem grada u samo nekoliko dana, a njegovo djelo "Love is in the Bin", koje se 2018. samo uništilo nakon prodaje na aukciji za 1,4 milijuna funti, pokazalo je koliko je street art evoluirao od svojih skromnih početaka. Banksy je također producirao dokumentarni film "Exit Through the Gift Shop" koji je dodatno popularizirao uličnu umjetnost i dobio nominaciju za Oscara.
U posljednjih desetak godina, street art je doživio potpunu transformaciju u očima javnosti i institucija. Muzeji i galerije aktivno traže ulične umjetnike za izložbe, gradovi organiziraju festivale uličnog slikarstva, a korporacije angažiraju nekadašnje "vandale" za marketinške kampanje. Djela koja su nekad bila brisana i kažnjavana, sada se aktivno štite i restauriraju.
Danas najveći svjetski muzeji organiziraju izložbe street arta, a gradovi poput Berlina, Melbournea i São Paula aktivno potiču stvaranje novih murala. Osim Sheparda Faireyja, koji je postao globalno poznat po svom "OBEY" brendu i Obama "HOPE" posteru, današnju scenu predvode umjetnici poput Parižanina JR-a (inicijali imena Jean-René), poznatog po svojim velikim fotografskim instalacijama, zatim Francka Slame, poznatijeg pod pseudonimom Invader, koji stvara prepoznatljive mozaike inspirirane retro video igrama, te Os Gemeosa, brazilskih blizanaca Otavia i Gustava Pandolfa čiji su živopisni murali postali zaštitni znak São Paula. U Hrvatskoj se također razvija aktivna street art scena, predvođena umjetnicima poput Lonca, čiji su fotorealistični murali osvojili Zagreb, te Marine Mesar OKO, čiji se radovi mogu vidjeti diljem zemlje. Zagreb i Split posebno su prepoznatljivi po svojim uličnim galerijama, a projekt "Zagreb Street Art Museum" aktivno radi na promociji i očuvanju hrvatske ulične umjetnosti.
Evolucija street arta od subverzivne aktivnosti do priznate umjetničke forme pokazuje kako se društvene percepcije mogu dramatično promijeniti kroz vrijeme. Današnja ulična umjetnost uživa poseban status u svijetu suvremene umjetnosti - djela se prodaju na prestižnim aukcijama, umjetnici dobivaju značajne javne narudžbe, a gradovi sve više prepoznaju važnost street arta u oblikovanju kulturnog identiteta. Ulični umjetnici nisu više samo buntovnici s sprejem u ruci, već priznati kreativci koji svojim radom ne samo da oblikuju vizualni identitet naših gradova, već i pokreću važne društvene dijaloge te doprinose kulturnoj baštini svojih zajednica.