Usprkos odgodi i brojnim restrikcijama, traumatična 2020. godina pokazala se neočekivano dobrom za Pulski filmski festival, na kojem je osim zaista jakih (iako uglavnom repriznih) igranih filmova prikazano i nekoliko moćnih dokumentaraca, od kojih čak tri s pulskim temama.
Među njima, posebnu pažnju privukao je “Berge Istra” domaćih autora Zorana Angeleskog i Dražena Majića. Dokumentarac o slavnoj prošlosti danas devastiranog Uljanika, kolektivnom ponosu i pohlepi, te odnosu između kapitalističkog i socijalističkog modela brodogradnje i prekomorskog poslovanja prikazan je na zatvaranju festivala, od kada autorima telefoni ne prestaju zvoniti.
– Zaista je nevjerojatno koliko su se Puležani identificirali s našom pričom, koliko nam je ljudi pisalo da nam čestita, pa čak i zaustavljalo automobile nasred ceste kako bismo popričali o filmu – rekao nam je jučer scenarist Angeleski, još uvijek pod dojmom odličnih reakcija na film koji su u produkciji HRT-a snimali godinama, i to u Hrvatskoj, Norveškoj i na Kanarima.
Trud im se itekako isplatio, jer ova gotovo pola stoljeća stara intriga u Majićevoj se režiji guta kao najnapetiji triler. Za one koji ne znaju priču o jugoslavenskom “Titanicu”, kako su ga mnogi nazivali, treba reći da je “Berge Istra” bio jedan od četiri megatankera koje je Uljanik početkom sedamdesetih isporučio norveškom brodskom gigantu Sig. Bergesen, u to vrijeme jednoj od najjačih multinacionalnih kompanija koja se bavila prijevozom nafte. Uljanikovi megatankeri s revolucionarnom dvostrukom krmom bili su vrhunac tadašnje brodogradnje, ponos Uljanika i njegova glavnog projektanta Mladena Klasića, koji je predvodio i uspješne pregovore sa stranim investitorima. Veliki uspjeh pretvorio se u još veću tragediju kada je “Berge Istra” 1976. nestala u Tihom oceanu, a četiri godine kasnije ista je sudbina u Pacifiku zatekla i njegova blizanca, “Berge Vangu”. Oba broda potonula su u nerazjašnjenim okolnostima zajedno sa svojim posadama, a cijela je priča brzo zataškana.
– Moramo znati da je vlasnik kompanije Sig. Bergesen bio jedan od najbogatijih ljudi tog vremena, čija je moć bila ravna onoj norveškog kralja Olafa V. s kojim se rukuje u jednom kadru filma. Zbog hollywoodske priče svi smo znali za Aristotela Onassisa, ali Sigval Bergesen bio je još bogatiji i utjecajniji od njega. To možda objašnjava zašto se o tragediji “Berge Istre” više pričalo u naizgled neslobodnoj socijalističkoj zemlji nego u superrazvijenoj Norveškoj – rekao nam je Angeleski.
Njihov film potraga je za istinom koja je ostala neizgovorena, a ujedno i emotivno putovanje zlatnim vremenom jugoslavenske brodogradnje, u kojem se našlo mjesta i za anegdote poput one o porinuću “Berge Istre” na kojem je mnoge iznenadio neočekivano pištavi glas Jovanke Broz. No prije svega, to je pokušaj rasvjetljavanja korporativne pohlepe koja je kumovala tragediji desetaka mornara, među kojima su ludom srećom preživjela dvojica. Odbačeni daleko od tonućeg broda silinom eksplozije koja je presudila “Berge Istri”, španjolski mornari Imeldo Barreto Leon i Epifanio Lopez puna su tri tjedna plutali između života i smrti prije nego što je njihovu malenu splav uočila japanska ribarica. Za autore filma sreća je još veća što su ti Španjolci i danas živi i vitalni, te napokon spremni ispričati svoju nevjerojatnu priču. Dojam je pojačan činjenicom da njih dvojica djeluju poput likova iz stripa Alan Ford, a ne libe se ni govoriti o tome kako su razmišljali hoće li jedan drugoga ubiti kako bi preživjeli.
– Imeldo i Epifanio potvrdili su nam da je norveški poslovni model nalagao da brodovi budu konstantno u pokretu, pa su i nužne remonte radili na pučini, a ne u luci, što je u kombinaciji s lošim održavanjem vjerojatno dovelo do tragedije. Nikad nećemo znati punu istinu, ali nakon uvida u brojne dokumente i arhivske materijale, možemo zaključiti da su žrtve “Berge Istre”, a kasnije i “Berge Vange”, pale na oltaru profita – rekao nam je Angeleski, ističući da je njegov prijatelj i redatelj Dražen Majić najzaslužniji što su ustrajali u rasvjetljavanju te naoko zaboravljene teme koju uljanikovci itekako pamte. Zato i ne čudi da je cijela Pula prošli vikend govorila o “Berge Istri” prisjećajući se sa sjetom vremena u kojem je Uljanik pod vodstvom inženjera Klasića mogao konkurirati i najagresivnijim poslovnim strategijama brodogradilišta iz kapitalističkih zemalja.
– Kao i toliko naših sugrađana, i Majić i ja doslovno smo odrastali pod zidinama Uljanika, u kojem smo obojica i radili. Naši očevi i braća tamo su proveli čitav svoj radni vijek. Ovo je film svih generacija uljanikovaca i posebno me potreslo kada je jedan od njih rekao: Potonuće “Berge Istre” bila je tragedija, a potonuće Uljanika je sramota – rekao nam je Angeleski nakon više nego uspješne premijere u Puli. Redatelj Majić otkrio je pak da će “Berge Istra” u formi dvodijelne serije igrati na HTV-u, a potom i na norveškoj i španjolskoj televiziji.
– To nam je posebno važno jer je to njihova priča koliko i naša – zaključili su autori filma.
Katastrofe ovih brodova zapravo su pravi početak propadanja brodogradilišta. Čudo je kako su preživjeli još 40g isključivo uz izdašnu pomoć države.