Kao jedini specijalizirani festival na ovim prostorima, Dani satire Fadila Hadžića svake godine ukazuju na najuspješnija ostvarenja unutar tih žanrova, podižući ljestvicu produkcijske i umjetničke kvalitete. Iznimno sam ponosan na razvoj ovog festivala koji je postao nezaobilazna kulturna manifestacija Hrvatske i regije.
Od ukupno 47 prijavljenih predstava, izbornica Željka Udovičić Pleština odabrala je petnaest naslova u konkurenciji koja okuplja oko 300 umjetnika te se predviđa kako će predstave pogledati više od deset tisuća ljudi. Ovakvi su događaji od vitalne važnosti za komunikaciju i prilika za povezivanje na jednom drugom nivou, što nam proširuje vidike te nas obogaćuje kao ljude. Imat ćemo prilike vidjeti neke od najhrabrijih političkih satira. Ugostit ćemo ansamble koji su svoju suigru dotjerali do savršenstva. Bogatstvom programa, izlaganjem najrazličitijih pristupa kazalištu, 41. Dani satire Fadila Hadžića održavaju kontinuitet jednog od najznačajnijih hrvatskih kazališnih festivala. 2014. proslavili smo pedesetu godišnjicu Kerempuha.
Prošle godine su bili četrdeseti dani satire, a ja osobno sad ulazim u razdoblje u kojem imam nekoliko zanimljivih jubileja. Pedeseta je godina mog dolaska u naš glavni grad i do toga mi je osobno jako stalo. Tu je i 45 godina aktivnog bavljenja kulturom a ove je godine i 35. godišnjica mog dolaska na čelo jedinog našeg satiričkog kazališta. Isto tako, 28. veljače 2018. odlazim u mirovinu te su ovo posljednji Dani satire Fadila Hadžića sa mnom, kao ravnateljem, na čelu. U posljednje 53 godine u Kazalištu su ostvarene 233 premijere, te je odigrano 21.428 predstava koje je pogledalo 6.953.526 ljudi.
Samo kazalište, predstave, autori i njegovi djelatnici ponosni su vlasnici brojnih priznanja. Stimulirajući desetljećima dramske autore, naše kazalište je najviše pridonijelo razvoju statusa dramskog pisca te u tom svjetlu ˝Kerempuh˝ vidi svoj položaj i u budućnosti. Ono što je ključno i od čega nikada nećemo odstupiti, jest trajno odolijevanje bilo kakvom obliku cenzure. Svjedoci smo društvu u kojem je sloboda govora i mišljenja upitna. Ljudi vole mrziti i to najviše ono o čemu nemaju pojma. Tu opasnu pojavu trebamo osvijestiti i za nju preuzeti odgovornost.
Mi to činimo kroz satiru koja je još uvijek privilegirani prostor u kojem se kroz šalu može prokazati praznina moćnika. Princip u kojem je car gol možda ne donosi direktne promjene koje su nam hitno potrebne, ali utječe na promjenu individualne svijesti. Ono što dobra satira progovara, neki put kroz humor, a neki put surovo i ogoljeno, istina je potlačenih protiv laži tlačitelja.
A istina je jedina prava polazišna točka za dobar život pojedinca i društva, za svako djelovanje, revolucionarno i transformativno. Dužnost mi je i čast poželjeti dobrodošlicu ansamblima iz Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Njemačke, da se osjećaju kao kod kuće u istinskom, multikulturalnom i prelijepom Zagrebu.
Rutinski uradak tipičan za Bandićev kadar koji divlja u kulturi Grada već najmanje desetljeće i po, a može poslužiti i kao ogledna vježba za kritički pristup poznat kao "moja usta, hvalite me". Ljuštini dakako ne pada na pamet da cenzure u Kerempuhu nije bilo zato što je ona bila posve nepotrebna. Da je Kerempuh barem donekle satirički teatar, glavne bi likove koje bi valjalo prošetati njegovom pozornicom bili Milan Bandić, pa onda i sam njegov direktor. Jedan suvremeni Aristofan naći će ovdje materijala za sebe. Uzgred,kad smo već kod cenzure, bilo bi zanimljivo znati je li gospodin Ljuština gledao emisiju Necenzurirano od prošlog petka.