Na rasporedu Drugog programa HRT-a večeras, 16. ožujka, s početkom u 18 sati i 12 minuta, nalazi se dokumentarni film "Hrvati u Chicagu". Film prati priču o Hrvatima u "Vjetrovitom gradu", od njihovih skromnih i teških početaka, preko izazova asimilacije i očuvanja identiteta, do iznimnih uspjeha koji su oblikovali ne samo njihove živote, već i tkivo samog grada. U središtu priče je zajednica koja, prema procjenama, danas broji oko 150 tisuća stanovnika hrvatskih korijena, čineći Chicago neslužbeno jednim od najvećih hrvatskih gradova na svijetu.
Žila kucavica čikaških Hrvata oduvijek je bila Crkva. Film ističe ulogu triju župa koje okupljaju vjernike, Hrvatske župe Srca Isusova, Hrvatske misije blaženoga Alojzija Stepinca te Župe sv. Jeronima. Upravo je Župa sv. Jeronima, osnovana davne 1912. godine, postala epicentar društvenog i kulturnog života. Pod vodstvom današnjeg župnika fra Antonija Muse, ona je više mjesta molitve, jer u njenom okrilju od 1922. djeluje osnovna katolička škola, a od 1973. i Hrvatska škola Kardinal Stepinac, institucija koja novim generacijama neumorno prenosi hrvatski jezik, kulturu i folklor, osiguravajući da se veza s domovinom nikada ne prekine.
Također, ponos južnog predgrađa Chicaga je nogometni klub Red White Blue Adria, simbol hrvatskog duha i ustrajnosti, za koji je svojevremeno igrao i slavni portugalski nogometaš Eusebio. On se, kako film otkriva, s Hrvatima družio i izvan nogometnog travnjaka. Neizbrisiv trag ostavilo je i Društvo "Hrvatska žena, Grana br. 1 - Chicago", čija je uloga bila presudna tijekom Domovinskog rata, kada su organizirale i poslale pomoć u vrijednosti većoj od deset milijuna dolara..
Priča o Hrvatima u Chicagu ujedno je i priča o društvenoj mobilnosti. Dok su njihovi preci bili primorani na iscrpljujući rad u rudnicima, čeličanama i klaonicama, mlađi naraštaji danas ostvaruju zavidne karijere kao stručnjaci u gospodarstvu, znanosti i umjetnosti. Jedan od njih, prikazan u filmu, jest Nikola Meteš, marketinški stručnjak i predsjednik Udruženja američko-hrvatskih profesionalaca (ACAP), organizacije koja aktivno povezuje Hrvate s obje strane Atlantika.
Povijest doseljavanja Hrvata u Sjedinjene Američke Države, zemlju koja danas broji oko 1,2 milijuna ljudi hrvatskog podrijetla, duga je i slojevita. Iako postoje zapisi o dubrovačkim pomorcima na Kolumbovim brodovima, masovnije iseljavanje započinje potkraj 19. stoljeća. Potaknuti siromaštvom, propašću vinograda zbog filoksere i političkim pritiscima unutar Austro-Ugarske, deseci tisuća ljudi, ponajviše iz Dalmacije, Like i Gorskog kotara, krenuli su trbuhom za kruhom. Procjenjuje se da je samo u razdoblju od 1890. do Prvog svjetskog rata u SAD iselilo oko pola milijuna Hrvata. Chicago je, sa svojom rastućom industrijom, postao jedno od glavnih odredišta, obećavajući posao onima koji nisu znali jezik, ali su bili spremni na težak rad.
Potpuno drugačiji val imigracije uslijedio je nakon Drugog svjetskog rata. Tada u Ameriku stižu ne samo ekonomski, već uglavnom politički emigranti. Za razliku od prve generacije, ovaj val donio je intelektualnu i duhovnu elitu, sveučilišne profesore, umjetnike, pisce i svećenike. Među njima su bili velikani poput kipara Ivana Meštrovića, a posebno važnu ulogu odigrali su hrvatski franjevci u Chicagu. Organizirali su se, osnivali institute, tiskali knjige na engleskom jeziku kako bi američkoj javnosti objasnili hrvatsko pitanje te je, njihovim djelovanjem, hrvatska zajednica u Americi dobila glas koji je odjeknuo daleko izvan granica Chicaga.