Dok se velika većina njegovih vršnjaka igrala, Ivan Baran (22) iz Vukovara pisao je knjige. Imao je samo 11 godina kada je napisao svoju prvu knjigu, ali nije ju objavio. Nastavio je pisati pa je dosad, u deset godina rada, napisao čak četiri knjige. S 12 godina počeo je pisati roman "Enzolart" koji je objavljen 2015.
Nakon njega napisao je i roman "Mord Dur'agemski 1.", pa "Mord Dur'agemski 2." i na koncu "Samuel Gide" koji je objavljen ove godine. Unatoč tome, o njemu se kao piscu malo ili nimalo ne zna. Čak ni redoviti posjetitelji knjižnice i promocija knjiga ne znaju za Barana.
Prva promocija u siječnju
- Ne zna se puno o meni jer nisam imao svoje promocije. Ne znam kako to ide i nisam baš u tome. Prva promocija mojih knjiga bit će u siječnju u Vukovaru kada ću predstaviti sebe i svoj dosadašnji rad. Pišem i dalje pa mislim da će biti još puno mojih knjiga. Počeo sam spontano, bez plana i cilja, ali danas sam sav u tome i imam velike planove - kaže ovaj sada 22-godišnji Vukovarac.
Kaže da je zapravo samouk pisac te da je završio strukovnu školu, ali i da školu zapravo nikada nije previše volio. Međutim, oduvijek je volio jako puno čitati pri čemu je najmanje čitao lektirne naslove. No zato je gutao sve ostale knjige, a posebno klasike koji ga i danas najviše zanimaju. Ljubav prema čitanju naslijedio je od oca. Kada je riječ o temama o kojima piše, zanimljivo je što je još kao dijete počeo pisati romane epske fantastike. Kako odrasta i razvija se, sve više ulazi u filozofske i teološke vode tako da i sam kaže da su njegovi romani sve manje epske fantazije, a sve više filozofski.
- Jednostavno se u tome vidim, a i ne mogu pisati neke bajke ili kuharice. Možda je tome razlog to što sam do svoje 15. godine upoznao silovatelje, pedofile, narkomane, pljačkaše, prostitutke... Prebrzo sam odrastao pa, kada me pitaju jesam li ikada bio dijete, kažem da valjda jesam. Cilj mi je da svaka moja sljedeća knjiga bude najjača i najbolja. Kada završim roman "Veliki pad", želim da moja prethodna knjiga u odnosu na njega bude kao slikovnica - slikovito objašnjava Baran.
Piše šest sati dnevno
Život ga nije mazio pa je možda i to razlog njegovih teških tema. Sa samo tri godine majka ga je ostavila pa je završio u Domu za djecu u kojem je proveo oko 4-5 godina. Otac Ivan Baran, bivši pripadnik 204. vukovarske brigade i logoraš, preminuo je 2015. Od tada živi sam i sve mu se svodi na čitanje knjiga i pisanje. Dnevno piše i po šest sati, a čita u prosjeku knjigu na dan. Nema televizor za koji kaže da mu i ne treba. Politika ga ne zanima, a jedan od rijetkih hobija mu je igranje šaha. Vrlo rijetko može ga se vidjeti u gradu. Iako samouk, Baran je već s 15 godina lektorirao prvu knjigu.
- U početku je bilo malo teško jer je sve bilo novo, ali kako sam radio, postajalo je sve lakše. Uglavnom, svladao sam i to - ističe Baran.
Ovaj samozatajni Vukovarac najmlađi je lektor na svijetu. Vodi se i kao najmlađi autor filozofskog romana i kao drugi najmlađi pisac epske fantastike na svijetu. Njegov ciklus "crnih knjiga", kako je nazvao neke od svojih knjiga, najduža je epska fantastika u Hrvatskoj.
>> Pogledajte kako je Olivera Ćirković potpisivala svoju knjigu "Ja, Pink Panther"
"Unatoč tome, o njemu se kao piscu malo ili nimalo ne zna " značilo bi da se o njemu kao piscu zna gotovo sve a ne da je nepoznat kao pisac što je autor vjerojatno htio reći.