Dobitnici ovogodišnjih Nagrada za životno djelo hrvatskog glumišta su Zdenka Heršak za dramu i Vladimir Kranjčević za operu. evo i obrazloženja njihovih nominacija:
ZDENKA HERŠAK – Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - DRAMA
Gospođa Zdenka Heršak i danas, u devetom desetljeću života, posjeduje golemu snagu, nepresušnu stvaralačku energiju i osebujan stvaralački talent. Kao iznimna glumačka osobnost dugi je niz godina svojim ulogama obilježila repertoar Dramskog kazališta „Gavella“, no jednako tako i televizijsku i filmsku scenu. Gospođa Heršak, koju je kritika prozvala „glumicom nasmiješene tuge“, rođena je 1928. u Zagrebu. Glumački je put započela još tijekom Drugog svjetskog rata u Rijeci da bi 1947. godine upisala Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu. Odmah nakon završenog školovanja postaje stalnom članicom glumačkog ansambla Jadran-filma.
Godine 1952. zaigrala je u filmu Branka Marjanovića „Ciguli miguli“, jedinom hrvatskom filmu koji je cenzura zabranila. Nakon toga odlazi u Dubrovnik od kuda se 1954. na poziv doktora Branka Gavelle vraća ponovno u Zagreb. Od prvog dana stalna je članica Zagrebačkog dramskog kazališta u Frankopanskoj. Na svojoj matičnoj pozornici ostvarila je dojmljiv niz uloga,zarana postavši istaknuta glumačka figura u repertoaru ovoga teatra. Svakako valja spomenuti njene izvedbe u naslovima „O miševima i ljudima“ J. Steinbecka, potom zavodljivu Lauru u Držićevu „Dundu Maroju“ u režiji Mladena Škiljana. Potom u Spaićevoj režiji igra u Pirandellovim „Sicilskim limunima“. Ostvaruje uloge u djelima Shakespearea i Giraudouxa, ponovno se vraća Držićevim djelima u „Skupu“ i „Tireni“, potom u Williamsovom „Tramvaju znanom žudnja“ u režiji Dine Radojevića. Ostvarila je zapažene glumačke nastupe u dramama O'Neilla, Feydeaua, Gorkog, Tollera, Ivanca, Mrožeka, Shaffera, sve do Büchnerove „Dantonove smrti“ te Stele u nezaboravnoj predstavi „Kraljevo“ iz 1970., predstave koja je ostala na repertoaru 12 godina. Zaigrala je Valeriju u Horvathovim „Pričama iz bečke šume“, Majoricu u Feldmanovoj drami „U pozadini“. Bila je Babakina u „Ivanovu“, Kobila u „Balkonu“ J. Geneta.
Kao Bessie Burgess u predstavi „Plug i zvijezde“ nagrađena je na Gavellinim večerima za najbolju žensku ulogu. Osobno joj je najdraža uloga Mariole u Bajsićevoj drami „Gle kako lijepo počinje dan“ za koju je nagrađena dvjema nagradama: Nagradom na Susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu te Prvomajskom nagradom Udruženja dramskih umjetnika.
Posljednja uloga ostvarena u njezinoj matičnoj pozornici bila je Polina Andrejeva u „Galebu“ 1991. godine. Pored matične „Gavelle“ često je surađivala s drugim teatrima i teatarskim grupama. Tijekom sedamdesetih surađivala je s Teatrom ITD za koje kaže da je tada bilo ispred svoga vremena. Tamo je odigrala ulogu Klitemnestre u Sartreovoj drami „Muhe“, a sudjelovala je i u danas kultnoj izvedbi Brešanove „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“ tumačeći ulogu Majkače. Jedan od dražih uloga izvan matične kuće joj je uloga Helene u „Žrtvovanoj Heleni“ Komornog teatra klasike iz Zagreba. Fascinirala ju je veličina i osobnost povijesnih ličnosti, ali i takvim je ulogama uvijek davala i ponešto običnog ljudskog, pa i smiješnog. Dugo je željela ulogu carice Marije Terezije i konačno ju je dobila u histrionskoj predstavi „Grička vještica“.
Gospođa Zdenka Heršak dobro je poznata širokoj publici budući da je ostvarila niz nezaboravnih uloga u televizijskim dramama, serijama, na filmu i radiju. Tu su neka od poznatih djela hrvatskoga filma: „Kužiš stari moj“ Vanče Kljakovića, „Ponedjeljak ili utorak“ i „Događaj“ Vatroslava Mimice, Papićevom filmu „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, Vrdoljakovom „Deps“, Grlićevom „U raljama života“, Tadićevom „San o ruži“, u romantičnom televizijskom filmu Zrinka Ogreste „Leo i Brigita“. Od brojnih serija u kojima je sudjelovala navedimo tek neke: „Naše malo misto“, „Nepokoreni grad“, „Smogovci“, „Inspektor Vinko“, „Ne daj se, Floki“, „Putovanje u Vučjak“, „Odmori se, zaslužio si“, „Bitange i princeze“...
Njene uloge ne možemo dijeliti na velike i male jer je od svake znala učiniti veliku glumačku kreaciju i tako je stvorila panoptikum ženskih likova neobične životnosti. Teatrolog Igor Mrduljaš napisao je: „njezine žene znaju biti mušićave, zavodljive, egzaltirane, nametljive i razmetljive.
Svaku njihovu osobinu Zdenka Heršak bezbrojnim nijansama učini neodoljivo uvjerljivim i
komičnim. Preplitanje života i umjetnosti uvijek je bilo njezinom inspiracijom. Voljela je učiti iz života, ali i iz uloga koje je kreirala. Na pitanje što je za nju gluma gospođa Zdenka Heršak odgovara:
„... ono što je piscu olovka, slikaru platno na štafelaju, to je glumcu tijelo. Dakle, gluma treba habitus živog čovjeka da bi kroz njega oživjelo piščevo lice s papira. No, to još uvijek nije sve. Gluma mu uzima još više. Ona uzima glumčevo srce, memoriju, inteligenciju, traži maštu... Zapravo u glumi se čovjek mora sasvim predati i gluma zahtijeva ono davanje do kraja jer bez
takvog potpunog predavanja uopće se ne može doći do umjetnosti“.
VLADIMIR KRANJČEVIĆ – Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - OPERA
Profesor emeritus Vladimir Kranjčević u 56 godina dugoj i bogatoj profesionalnoj umjetničkoj karijeri odgojio je naraštaje hrvatskih glazbenika te je promicao glazbenu umjetnost i stvaralaštvo hrvatskih autora ne samo među glazbenicima, već i za širu javnost te je bio ravnatelj, umjetnički voditelj i šef-dirigent značajnih ustanova vezanih uz operu i klasičnu glazbu u Hrvatskoj, ravnajući uz poznata djela inozemnih autora i praizvedbama djela suvremenih hrvatskih skladatelja. S toga je njegova uloga u hrvatskome kulturnom životu neizbrisiva i nemjerljiva.
Rođen je u Zagrebu 1936. godine u kojem upisuje studij glasovira na Muzičkoj akademiji u klasi profesora Ladislava Šabana, kojeg diplomira 1961. godine. Primijetivši interes za dirigiranjem počinje učiti i dirigiranje kod profesora Slavka Zlatića, a zatim se usavršava kod Igora Markeviča u Monte Carlu, da bi 1980. godine magistrirao dirigiranje na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Vojislava Ilića.
Svoj pedagoški rad počeo je još godinu dana prije diplome podučavajući mlade naraštaje glazbenih umjetnika i ljubitelja glazbe na zagrebačkim osnovnim i srednjim školama te Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski, kojoj je bio i ravnateljem. Kako se istaknuo svojim pedagoškim pristupom 1978. počinje predati dirigiranje na Muzičkoj akademiji, na kojoj 1995. godine postaje redoviti profesor, a 2014. profesor emeritus.
Uz uspješnu pedagošku, maestro Kranjčević iza sebe ima iznimno uspješnu i zavidnu umjetničku karijeru. Još kao mladi dirigent, u trideset i petoj godini života bio je jedan od utemeljitelja glazbenoga festivala Varaždinske barokne večeri, kojem je 22 godine bio umjetničkim voditeljem i 12 godina ravnateljem.
Od 1994. do 2002. bio je ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, za koju je pripremao i ravnao operama kao što su: "Figarov pir", "Čarobna frula" i "Otmica iz Saraja" Wolfganga Amadeusa Mozarta, "Evgenij Onjegin" Petra Iljiča Čajkovskog, "Boris Godunov" Modesta Petroviča Musorgskoga, kao i koncertima solista Opere HNK te Verdijevom "Messa da Requiem". Za vrijeme njegova mandata praizvedena su djela hrvatskih autora: "Preobražaj" Stanka Horvata, "Mlada žena" Krešimira Šipuša, "Govori mi o Augusti" Zorana Juranića i "Seoski svatovi" Jurja Stahuljaka. Od 2006. do 2016. je na čelu prvoga komornog opernog kazališta u Hrvatskoj, zagrebačke Komorne opere bb. Predsjednik je Oratorijskog društva sv. Marka - Cantores Sancti Marci. Kao šef-dirigent ravnao je mnogim hrvatskim i inozemnim orkestrima i zborovima, između ostalih: Komornim orkestrom "Vatroslav Lisinski", Akademskim zborom "Ivan Goran Kovačić", Simfonijskim orkestrom i Zborom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim madrigalistima, te je s repertoarom, koji je pretežito obuhvaćao djela klasicizma i romantizma, te suvremenu zborsku glazbu, gostovao u Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Kini, Kubi, Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji, Sjevernoj Koreji, Rusiji, Srbiji, Španjolskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Snimio je niz studijskih snimaka za radio i televiziju te gramofonskih ploča i kompaktnih diskova. Ravnao je mnogobrojnim izvedbama skladbi hrvatskih autora te djelima svjetske operne i oratorijske glazbe kao i praizvedbama djela suvremenih skladatelja, među kojima su Petar Bergamo, Bruno Bjelinski, Željko Brkanović, Dubravko Detoni, Jakov Gotovac, Stanko Horvat, Ivo Josipović, Davorin Kempf, Anđelko Klobučar, Božidar Kunc, Marko Ruždjak, Adalbert Marković, Ruben Radica, Boris Papandopulo, Lovro Županović, Frano Parać i mnogi drugi.
Počasni je građanin Križevaca i dobitnik Zlatne medalje Varaždinske biskupije. Odlikovan je odličjima Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.), Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1997.) te Redom hrvatskoga pletera (1998.). Dobitnik je i brojnih nagrada i priznanja od kojih su najznačajnije: Nagrada Milka Trnina (1977.), Nagrada Josip Štolcer Slavenski (1978.), godišnja nagrada Vladimir Nazor (1996.), Nagrada Vatroslav Lisinski HDS-a (2001.), dvije diskografske nagrade Porin (1996. i 2003.), Nagrada za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga (2008.), Nagrada Grada Zagreba (2012.), Nagrada Porin za životno djelo (2013.) te Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo (2016.).
Maestro Kranjčević ove se godine oprostio od svoje javne dirigentske karijere, ali njegovo vođenje orkestara i zborova ostat će zapamćeno generacijama. Povodom dodjele Nagrade za životno djelo Hrvatskog glumišta zahvaljujemo mu na svekolikom životnom predanom radu, odnosno načinu života u kojem je na sve oko sebe prenosio glazbeno umijeće i ljubav za glazbu i opernu umjetnost te mu upućujemo čestitke i najljepše želje za 81. rođendan.
