Ponekad se u trilerima čini da su autori otišli predaleko jer normalnom čovjeku zaista je teško povjerovati da zlo koje se nalazi na stranicama nekog uzbudljivog romana doista postoji u ljudima. Nažalost, za spoznaju koliko je takvo razmišljanje pogrešno dovoljan je pogled na jedan TV Dnevnik, posebice otkako traje ruska agresija na Ukrajinu, jer nema tako vještog pisca koji bi mogao izmaštati sva zla koja su ljudi sposobni učiniti.
Zbog toga je roman Paule McLain “Kad zvijezde potamne” (Znanje, urednica Nataša Pejić, prijevod Maja Klarić, 139 kuna) štivo koje čitatelja uznemiruje na nekoliko različitih razina. Priča je to o mladoj detektivki koja bježi iz svog uobičajenog života u San Franciscu, vraća se u gradić svog djetinjstva i mladosti, jedino mjesto na kojem se osjećala koliko-toliko zaštićenom. Ona je dijete iz udomiteljskih obitelji i kroz cijeli roman čitatelj se vraća u njezinu prošlost, od traume zbog koje je završila u sustavu socijalne skrbi pa sve do recentne tragedije koja ju je nagnala na bijeg, a koja je objašnjena tek na samom kraju romana. Nažalost, za nju ni u njezinu “sigurnom” gradu nema mira i sigurnosti jer lokalna je policija u velikom problemu. Iz svog je doma nestala tinejdžerica, posvojeno dijete slavne glumice, a ne samo da nema nikakvih tragova već je nejasno radi li se o otmici i zločinu ili pak o bijegu.
Najgore od svega je što vrijeme curi i svi znaju da ga je sve manje za spas djevojke koja je možda u rukama predatora. Glavna junakinja uključuje se u potragu i dobro zna da je spas djevojke zapravo prvi korak na putu da spasi samu sebe. Glavna tema romana je zlo koje ljudi čine djeci, i to “širom otvorenih očiju”, ali je ta tema provučena kroz policijsku potragu i ne inzistira se na eksplicitnim detaljima. Upravo to je na neki način čini još mračnijom, jer doista se nekad najviše treba bojati onog što nije izrečeno.
