Mnogi danas olako pričaju: mladi su ovakvi, mladi su onakvi. Sve od reda paušalne ocjene ljudi koji imaju tek djelomičan, često vrlo površan i ideološki obojen, uvid u živote mladih. Iako je priča " u naše vrijeme sve je bilo bolje" oduvijek dio našeg mentaliteta i tradicije, jasno je da živimo u dobu kada se generacije možda i najmanje razumiju. Uz to, obeshrabruju rezultati istraživanja koji su pokazali kako će današnji mladi zapravo živjeti lošije od svojih roditelja. Možemo za to kriviti globalnu situaciju, ali bjelodana je činjenica da mladi danas teže dolaze do obrazovanja koje žele, o poslu ili stanu da i ne govorimo.
Zbog svega toga izuzetno je važna predstava "Zeitnot" koju smo vidjeli u Teatru &TD, u kojem su mladi umjetnici, neki još na ADU, pokazali da se i u kazalištu u obnovi može raditi drukčiji teatar i mane rascjepkanog prostora pretvoriti u prednost za predstavu koja se sastoji od dva dijela, ali je ipak neraskidiva cjelina.
"Zeitnot" su radila dva autora teksta: Vid Lež i Filip Rutić, koji su ujedno i dramaturzi predstave(a), a režirali su Patrik Sečen i Tom Serdarević. Priča je podijeljena na dvije cjeline, stan i kvartovski kafić, a veže iz najmodavac, vlasnik stana koji stalno visi u kafiću. Priča u stanu predstavlja mladi ljubavni par, on radi kao dostavljač na biciklu, unatoč fakultetskoj diplomi, ona od kuće kao agent neke telekompanije, odgovarajući telefonom na žalbe klijenata koje ne prestaju. Kako im je sve teže plaćati najamninu, koja stalno ide gore, na trosjed im se doseljava njena prijateljica iz studentskih dana, povratnica iz Nizozemske. Kroz njihove se sudbine otvara aktualno pitanje odlaska mladih iz Hrvatske, ali i stavove onih koji su odlučili ostati ovdje, iako jasno vide kako im problemu svakodnevice polako, ali sigurno 'jedu' živote.
U kafiću se pak raspravlja o globalnoj katastrofi. Konobar je u šihti koja traje dvanaest sati, umoran, gladan i iscrpljen sve teže podnosi svog stalnog gosta. Kulminacija nastupa kada uleti stranac s ulice, tvrdeći da je frend njegova brata, a dolazi i djevojka s kojom kasni na spoj na slijepo, jer nikako ne može ovu dvojicu 'pomesti' iz kafića. U ovom je dijelu odlično prikazano kako lako, doslovno ni iz čega, nastaju kolektivne paranoje, a liberalnoj pridošlici iz Nizozemske konfrontira se povratnik iz Njemačke koji se od tamo vratio pun teorija zavjere, ali i bijesa na sve koji su drukčiji. Te razlike, oni su doslovno na suprotnim polovima ideološkog spektra, u konačnici ih spoji u drugi ljubavni par ove priče.
Ova je predstava dobra jer se njezini autori bave onim što najbolje poznaju, životima svojih vršnjaka, doslovno vlastitim problemima. Zanimljiva je zbog svoje forme, u kojoj su redatelji koreografskom preciznošću vode likove, ali ne na uštrb priča ili emocija. Likovi (ne svi) prelaze iz priče u priču, glumci iz jednog prostora igre (doslovno iz kafića &TD-a) prelaze u drugi (u polukružnu dvoranu), dok se publika zamijeni na pauzi predstave. Unatoč tome, konačna slika je posve dovršena, nisu ostale nikakve nepoznanice. Štoviše sam kraj glumce i publiku dovodi u garderobu, gdje se uloge donekle mijenjanju. Pred publikom više nisu likovi, već mladi ljudi koji se predstavljaju svojim imenima, godinama, stambenim statusom, ali i vlastitim idejama o kraju svijeta koji kao da svi stalno iščekujemo.
Oprema predstave je 'studentski' i 'itedeovski' skromna. Scenografkinja je Karla Mesek, svjetlo je kreirao Martin Šatović, a scenska glazba je djelo Patrika Sečena i Vida Leža. Kako na popisu autorskog dijela predstave nema kostimografkinje, može se pretpostaviti da su to glumci kreirali sami, te u tome svakako treba pohvaliti Nikolu Nedića. Svojim zamalo traperica-tajicama i cipelama s Hrelića prvi je stvorio lik toliko drukčiji od drugih. On je predstavnik te generacije koja mlade ne razumije, ali se na njima bogati, čini glumačku kičmu predstave. On i vodi publiku u određene prostore, sve vrijeme im prodajući stan, a čini to i zabavno i zastrašujuće, što je otrežnjenje posebno za ljude koji nikad nisu tražili stan. Mladi su glumci točno odradili svoje karaktere i stvorili još jednu predstavu &TD-a zbog koje će u ovo kazalište dolaziti i mlada i starija publika. Oni su: Anja Jogunica, Lucija Rukavina, Luka Slišković, Bruno Vršćak i Jakov Zovko.
Otvori KEKS Pay
