Sve je igra, zabava i pustolovina uz prijatelja Mišu i frenda Robina – s medvjedom na svadbi svirat’, s dabrom branu cementirat’, slagat’ stvari u ormaru i sa žabom čistit’ baru, ježu pomoć’ prijeći cestu, zecu isplest’ vestu… Riječi su to simpatične pjesmice koja je ujedno i uvodna špica “Miše i Robina”, prve hrvatske animirane serije napravljene nakon 20 godina pauze. Nastala je u produkciji tvrtke Recircle za Hrvatsku radioteleviziju te je već osvojila domaće tržište, punom parom probija se na svjetsko i, dok njezini glavni likovi veselo pjevuše, njihovim je tvorcima glavni cilj – oživjeti svijet animacije u Hrvatskoj.
– Imali smo profesora Baltazara 60-ih i 70-ih, zatim su 90-ih bili popularni Leteći medvjedići. Godine 1997. stigao nam je Šegrt Hlapić i nakon toga slijedi jedno veliko ništa. Istina, bilo je nekoliko manjih projekata poput “Nogala”, ali zapravo nismo imali nijedan veliki animacijski projekt u hrvatskoj produkciji – upravo krajem sage o hrvatskim crtićima svoju priču počinju Vjekoslav Živković, Marija Ivšić i Denis Alenti, dizajneri i animatori “Miše i Robina” iz animacijskog studija Recircle.
Zabavna, ali i edukativna
Mišo je zapravo dobroćudan i jako znatiželjan mali mačak, a Robin je pametni i mudri crvendać od kojeg se uvijek može nešto naučiti dok radosno leti uokolo. Njih dvojica najbolji su prijatelji te zajedno žive u žutoj kućici na velikoj zelenoj livadi gdje im u posjet dolaze mnogobrojne životinje iz šume, među kojima su bijeli medo, zeko, krtica, dabar, svraka, ali i male sove koje uvijek jure prema novoj nevolji. Iako ne postoji linearna priča koja bi se trebala pratiti iz epizode u epizodu, svaka donosi neku novu avanturu koju likovi proživljavaju na različitim lokacijama, u vlastitoj kuhinji, na livadi, u šumi, na ulici, ljetovanju… Tako, primjerice, u jednoj epizodi prijatelji odlaze na plažu na kojoj Robin uživa u sunčanju, a Mišo otkriva čari ronjenja te uči razliku između morske zvijezde i one na nebu te između školjke i raka. U drugoj pak situaciji veseli duo pomaže vjeverici s prikupljanjem hrane za zimu te pritom uče o godišnjim dobima, o najvažnijim jesenskim plodovima poput žirova, lješnjaka i oraha. U trećoj se epizodi sa svojim prijateljima igraju skrivača te pokazuju važnost druženja i suradnje, dok u četvrtoj sudjeluju u utrci sanjkama gdje uče o pravilima fer igre… Iako oni međusobno razgovaraju na svojim jezicima koji ljudima nisu razumljivi, u crtiću postoji pripovjedačica koja sve objašnjava te razgovara s njima, ali prvo mali gledatelji imaju prilike donijeti svoje zaključke o radnji.
– Postoji tisuću stvari koje zanimaju znatiželjnog Mišu što ovaj nerazdvojni duo stalno dovodi do novih avantura. Obojica su dragi, veseli i snalažljivi, no nekada i pomalo nespretni pa se često nađu u nepredviđenim situacijama koje ipak do kraja epizode uspiju riješiti na sveopće zadovoljstvo – objašnjava glavni i odgovorni trojac koji je godinu dana proveo u studiju radeći na ovom projektu. Uz njih su na seriji radili i koscenaristica Martina Čip Škulić, producentica Miljana Dragičević te ekipa mladih animatora. Autor uvodne pjesmice je Srđan Gulić Gul, a s timom je surađivala i londonska skladateljica Ana Roman. Glasove su likovima posudili Ana Vilenica, Krsto Bošnjak i Marko Jelić, dok cijelu priču pripovijeda naratorica Jelena Buljan. Ekipa je do sada napravila točno 150 minuta materijala, odnosno 30 epizoda po pet minuta. S obzirom na to da je serija ponajprije namijenjena djeci koja imaju od tri do pet godina, upravo je to optimalno vrijeme da im se prenese poruka, a da pritom ne izgube koncentraciju.
S istim je razlogom serija napravljena u 2D animaciji jer je taj format, naime, mališanima jako blizak te ih podsjeća na slikovnice i njihove crteže.
Iako i sami Mišo i Robin svojim malim gledateljima poručuju da je najvažnije da se ludo zabavljaju, na to uvijek dodaju i kako svi zajedno uz igru puno rade te uče. Serija ima i edukativan karakter te je izrazito poučna, a sadržaj je pomno biran da bi odgovarao predškolskom kurikulumu. Bavi se tako temama od prepoznavanja oblika do pojava u prirodi i međuljudskih odnosa. Također, pazi se da situacije budu dovoljno predvidljive i logične da bi djeca bila ponosna na sebe što mogu pratiti radnju i donositi vlastite zaključke.
– Teme su vrlo jednostavne i šaljive, ali poučne za djecu te prenose lekcije poput onih zašto je važna higijena, koji su osnovni geometrijski oblici, kako treba njegovati zajedništvo i prijateljstvo, koliko je bitna suradnja i međusobno pomaganje… Tako da cijelo vrijeme pažljivo kombiniramo zabavu i edukativne elemente te djeca ni ne primjećuju da zapravo uče dok gledaju seriju – objašnjava glavni animator i redatelj Vjekoslav Živković te dodaje da su upravo zato tijekom cijele izrade serije surađivali s dječjom psihologicom Anom Nukić. Ona je pazila da sadržaj bude u skladu s razvojnim potrebama djece te je kontrolirala elemente poput zahtjevnosti sadržaja te odabira riječi i rečeničnih konstrukcija. Kad je smatrala da nešto treba promijeniti, sugerirala je to ekipi koja je posve samostalno osmislila cijelu priču, koncept, likove…
– Iskreno, nemamo pojma zašto smo odabrali baš malog mačka i crvendaća. Mozgali smo, mozgali i rodila se ideja. Očito je da smo pogodili jer se ljudima likovi, ali i cijela serija jako sviđaju – rekla je skupina kreativaca iz neovisne produkcijske kuće Recircle te objasnila kako je cijela priča o Miši i Robinu počela kao aplikacija za pametne telefone “Adventures of Choro and Robin” koja je kasnije poslužila kao predložak za seriju.
Prve reakcije izvrsne
Studio Recircle iz Zagreba osnovan je 2002. godine, a do sada se bavio animacijom reklama, filmova i ostalih kraćih videouradaka. Onda su se odlučili okušati u nečem novom te su zaključili da je vrijeme da Hrvatska nakon toliko godina dobije svoju animiranu seriju. Krenuli su raditi punom parom te su prvo aplikacijom ispitali tržište i provjerili kako će Mišu i Robina prihvatiti publika. Prve reakcije i djece i roditelja bile su, kažu, izvrsne, pa su se bacili na posao. Prvi korak bilo je prikupljanje sredstva i baš je u to vrijeme objavljen natječaj za Dječji program Hrvatske radiotelevizije (HRT).
– Javili smo se iako nismo baš bili sigurni hoće li HRT prepoznati naš projekt. Mi smo znali da je odličan, ali bili smo malo skeptični jer se puna dva desetljeća nitko nije odvažio na stvaranje animirane serije u Hrvatskoj te nismo znali kakav je stav HRT-a. Drago nam je da su oni projekt prepoznali te da su preko natječaja u potpunosti financirali proizvodnju – objasnio je pisac, animator i redatelj Denis Alenti te dodao da se Mišo i Robin već više od godinu dana vrte na Drugom programu HRT-a u sklopu emisije Juhuhu za predškolce. Neposredno prije osam sati ujutro dječica već znaju da trebaju biti pred malim ekranima kako bi mogla pratiti avanture svojih omiljenih likova te uz njih veselo pjevaju, plešu i uče. No, osim u Hrvatskoj, Mišo i Robin gledaju se doslovno – u cijelom svijetu. Nakon što su oduševili kao likovi u aplikaciji, osvojili su srca gledatelja i kao glavni protagonisti serije pa ne čudi da su doživjeli i velik međunarodni uspjeh. Svjetsku premijeru imali su početkom godine u Miamiju, u Sjedinjenim Američkim Državama na konferenciji Kidscreen Summit. Danas se pak emitiraju i na južnokorejskoj televiziji, u Kini se mogu gledati na DVD-u, u SAD-u na kanalu na zahtjev, a u Indiji ih djeca prate putem YouTube kanala. Mišo i Robin, odnosno “Misho i Robin”, tako su već prevedeni na niz jezika, a u povodu velikog uspjeha serije, Hrvatska radiotelevizija priprema izdanje serije Miše i Robina na DVD-u za hrvatsko tržište.
– Imamo distributera iz Irske za svjetsko tržište, poznati Monster Entertainment koji je usko specijaliziran za dječje animirane sadržaje. Postoji još zainteresiranih država, i to je za nas golem uspjeh, ali to pokazuje i velik potencijal animacijske industrije koji Hrvatska nažalost još uvijek nije iskoristila – ističe Vjekoslav Živković te iskreno zaključuje kako je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju – katastrofalna.
Prošlo je, naime, točno 50 godina od kada se počeo snimati Profesor Baltazar, sada već kultni lik čiji je “otac” poznati hrvatski autor crtanih filmova Zlatko Grgić. Priča o neobičnom, ali simpatičnom znanstveniku koji uz pomoć maštovitih izuma rješava probleme svojih sugrađana do danas je ostala najuspješnija hrvatska animirana humoristična serija. Nastala je u produkciji Zagreb filma te se također prikazivala na Drugom programu HRT-a. Od 1967. do 1978. godine snimljeno je ukupno 59 epizoda u četiri sezone, a serija je također doživjela velik međunarodni uspjeh.
Ipak, trebalo je proći čak 12 godina dok 1990. nije emitirana prva sezona “Malih letećih medvjedića”, serije koja je pratila avanture malih stvorenja “u šumarku skrivenom gdje medvjeda je malih dom”. Simpatični medvjedići ubrzo su postali miljenici i djece i odraslih, a u glavnim su ulogama bili mudri Platon, sova Grga te medvjedići Dado, Tina, Jasmina i Latica, a njihovi su najveći neprijatelji bili lasice Smradac i Smucalo, zmija Sliniša i pauk Grozela koji su šumu zagađivali otpadom. Ukupno 39 epizoda serije čiji su autori i začetnici Dušan Vukotić, Pero Kvesić i Neven Petričić nastalo je u hrvatsko-kanadskoj koprodukciji, a emitirala se u stotinjak zemalja diljem svijeta.
Ipak, najuspješnijim hrvatskim animacijskim projektom i dalje se smatraju “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Taj dugometražni film koji prati avanture Hlapića, Gite, Bundaša i ostalih likova koji su i danas popularni nastao je prema istoimenom dječjem romanu Ivane Brlić-Mažuranić, a snimila ga je 1997. produkcijska kuća Croatia film pod palicom njegova ravnatelja Milana Blažekovića. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” bile su i hrvatski kandidat za Oscara u kategoriji najbolji inozemni film iste te godine te je postala popularna i u svijetu što je dovelo do snimanja crtane serije od 26 epizoda “Hlapićeve nove zgode” krajem 1990-ih, ali u inozemnoj produkciji. U Hrvatskoj je pak produkcija stala.
Animacija je dobar posao
Problem je danas, ističu autori Miše i Robina, što u Hrvatskoj uopće nije razvijena animacijska industrija, a najgore je što ne postoji ni spoznaja koliko bi mogla biti unosna. Puno je to više, ističe, od tamo nekih crtića i pjesmica za djecu.
– Vlada bi na animaciju trebala gledati kao na ozbiljan posao, na cijelu granu industrije i priliku za zaradu. To je vani normalno i države daju potpore jednako kao što se kod nas daju poticaji za, primjerice, drvnu industriju i brodogradnju i poljoprivredu. Ljudi moraju shvatiti da je to apsolutno jednako i da u animaciju vrijedi ulagati – govori Vjekoslav Živković te ističe Irsku kao državu koja bi svima trebala biti primjer. Oni, naime, imaju više od 30 velikih studija, a animirane serije i filmovi njihov su izvozni proizvod. Oni ih snimaju, a zatim ih prodaju velikim kućama poput Nickelodeona.
– Najveća prednost animacijske industrije jest što se dobit godinama vraća. Na serijama se, naime, može jako dugo zarađivati jer se mogu prodati opet, i opet, i opet. Kad prodaš jedan brod ili komad namještaja, to je to, no s intelektualnim vlasništvom je sasvim drukčije – nadovezuje se pak Denis Alenti te dodaje da nije čudno što Irci zarađuju stotine milijuna eura godišnje samo od serija koje prodaju u cijelom svijetu. Prisjeća se situacije, dodaje, kada je tamo počinjao jedan novi veliki projekt te kada se na irskoj burzi u jedan dan otvorilo 1500 radnih mjesta samo za područje animacije.
– Još je problem što u Hrvatskoj komercijalizacija animacije i videa ima neki negativni predznak bez ikakvog razloga. Na zaradu u tom sektoru gleda se kao na nešto loše, a podržava se samo neovisna autorska animacija. Ona je dobra i potrebna nam je zbog raznolikosti i kulture, ali ona nam neće donijeti milijune eura – zaključuje ekipa koja se nada da će projekti poput Miše i Robina potaknuti promjene te kako neće trebati još 20 godina da se napravi novi veliki projekt.
