Opus prve hrvatske akademske kiparice Mile Vod, ili punim imenom Ludmile Wodsedalek, koja je umrla u Zagrebu 16. listopada 1968., još je uvijek nedovoljno istražen i vrednovan. Ponajprije zbog toga što je kao prva kiparica, u dotad isključivo "muškom" zanimanju, bila neopravdano zapostavljena, potom što se kao vjernica privržena Crkvi nije mogla dovoljno afirmirati i, na kraju, gotovo je zaboravljena zbog protoka vremena.
Samo je rijetkima poznato da je Mila Vod autorica dva poznata kiparska djela, spomenika Stjepanu Radiću postavljenom 1936. godine u Petrinji gdje je bila pedagoginja te umjetničke posmrtne maske kardinala Alojzija Stepinca. Ima ona, međutim, i bogat i raznovrstan kiparski opus u kojem posebno mjesto zauzima sakralna plastika. Mnogi njezini radovi nalaze se u crkvama, javnim prostorima i privatnim zbirkama. Tek je ovih dana na sisačkom području pronađen još jedan dio njezina opusa koji će svakako obogatiti biografiju umjetnice.
Potkraj Drugog svjetskog rata, u župi sv. Mihaela arkanđela u Prelošćici, Mila Vod izradila je čak 70-ak figura veličanstvenih božićnih jaslica, od kojih se 17 i danas koristi. Umjetnice se prisjetio Mladen Šimunđija (78), koji joj je tada, 1944., pomagao kao osmogodišnjak.
– Sjećam se mladog i poduzetnog župnika Stjepana Kanića koji je obnavljao crkvu. Uz ostalo, planirao je ispred glavnog crkvenog oltara u cijeloj širini crkve postaviti i nove monumentalne jaslice pa je pozvao Milu Vod, koja je s obitelji živjela u Zagrebu, da napravi figure. U doba neimaštine pristala je izraditi jaslice, a kao naknadu mještani su joj darovali hranu. Župnik me dodijelio umjetnici da joj nekoliko dana pomažem. Moja je zadaća bila da joj mijesim ilovaču, kako mi je rekla, dok masa ne postane potpuno jednolična, a ruke ne budu čiste. Ugledniji i imućniji mještani koji su umjetnici donirali hranu imali su čast pozirati joj za pojedine likove jaslica. Sjećam se, na primjer, Stjepana Pavkovića, Ivana Markovića i još nekih, koji su strpljivo pozirali za figure sv. Stjepana, sveta tri kralja i druge likove. Ovce smo pak radili uz pomoć gipsanih odljevaka – prisjeća se Šimunđija. Potvrda njegovih riječi nalazi se u spomenici župe u koju je nakon rata župnik Kanić naknadno po sjećanju upisao boravak i rad Mile Vod u Prelošćici. Nažalost, veći broj skulptura poslije je propao zbog prokišnjavanja krova sakristije, u kojoj su figure bile pohranjene. Preostale su upravo ovih dana prvi put prikazane široj javnosti u prostoru Sisačke biskupije.
>> Iz zemlje izronila igračka stara više od 2000 godina
