ZKM je najnovijom premijerom potvrdio svoju ulogu vodećeg hrvatskog kazališta, onog koje ne spava na lovorikama ili staroj slavi već vrlo promišljeno gradi svoj repertoar, zagledano u svijet koji ga okružuje. U tom je kontekstu "Mala povijest nejednakosti" krunski dragulj u njihovom bavljenju važnim temama, te je ujedno i najvažnija predstava aktualnog repertoara našeg teatra. Ovo kazališno čudo nastalo je od ekonomske teorije, te kao kazališni čin dokazuje onu staru tvrdnju da se uz pravu ideju i obilje kreativnosti uzbudljivo kazalište može napraviti i od telefonskog imenika.
Naravno, ti su imenici odavno završili u ropotarnici povijesti, a ovo je veliak priča o ljudskoj povijesti, priča koja jasno 'crta' svijet nejednakosti, vodi gledatelje kroz brutalnu povijest, te pomno odabranim podacima upozorava i na sadašnji trenutak svijeta u kojem se borba za jednakost čini nemogućom misijom, jer na sve nevolje koje ljudima čini podivljali kapitalizam dodatno nasrću podivljali oligarsi poput Muska. Takvi, naučili smo u ZKM-u, kojima je važan samo novac postoje oduvijek, ali su danas još opasniji jer djeluju s pozicije nelegitimno stečenih moći.
Čini se preteško i previše za večer u kazalištu? Tako se činilo i na početku, kada je ZKM najavio svoj novi projekt. Mnogi su mislili kako je ludo hrabro raditi predstavu po stripu "Kapital & ideologija" Claire Alet i Benjamina Adama (prema istoimenoj knjizi Thomasa Pikettyja), no istinsku nadahnuta ideja i ogromna kreativnost svih koji su radili na projektom urodili su komadom koji točno dijagnosticira vrijeme u kojem živimo, a na scenu donosi predstavu koja u dva i pol sata doslovno opčini publiku.
Pokretačka snaga svega je redatelj Miloš Lolić, gost iz Srbije kojem je to prva (zasigurno ne i zadnja) režija u našoj zemlji. U Zagreb i ZKM je stigao nakon ugledne i nagrađivane međunarodne karijere (Njemačka, Austrije, Slovenija, rodna Srbija, Švicarska) i to na preporuku Olivera Frljića koji ga je usmjerio prema ZKM-u. Pokazalo se da su Lolić i ZKM dobitna kombinacija, jer redatelj je točno prepoznao ludilo svijeta u kojem živimo, dijagnosticirao koliko je važno danas na scenu postaviti priču o ekonomiji u kojoj jedan posto ljudi posjeduje 50 posto cjelokupnog bogatstva, a glumački ansambl mu je odgovorio velikom predanošću, koja se vidi doslovno u svakoj sceni predstave.
Spoj ekonomije i krvave povijesti u predstavu je Lolić pretočio uz pomoć čak troje dramaturga: Periše Perišića, Ivone Rieger i Vedrane Klepice, ali nemjerljiv je doprinos glumačkog ansambla koji se svim srcem i znanjem bacio u ovu avanturu. Priča predstave ide u krug, od početne (1901. godina) do završne fešte (2025. godina) na kojoj dokoni bogataši kojima nikada ništa nije uskraćeno slave rođendan, uz skokove u povijest koju su obilježili veliki ratovi i revolucije.
Od prve do zadnje scene pozornicom defiliraju članovi jedne obitelji, zapravo osam generacija obitelji čije je nemjerljivo bogatstvo izgrađeno na kmetstvu i robovlasništvu. Kroz povijest te obitelji ispričana je povijest svijeta. Brzo, dinamično, na velikoj, praznoj i crnoj sceni redaju se ogromne slike koje označavaju vrijeme tj. stoljeća koja prolaze (scenograf je sam redatelj), a mijene vremene isto tako snažno naglašavaju kostimi Marte Žegure i glazba Vida Adama Hribara. Teška i ozbiljna tema ispričana je posve eksplicitno, ali uz ono najvažnije poštovanje inteligencije publike, jer ovdje nema dociranja i političkog predavanja. Štoviše, pred publikom je, unatoč temi koja nam svima radi o glavi, vrlo zabavna predstava s luđački nabijenim ritmom i vrhunskim glumačkim izvedbama.
Glumački je u prvom planu izvrsni Dado Ćosić, koji nakon što umre njegov lik, igra i tzv. epizode, baš kao što i svi ostali glumci u ovoj predstavi igraju mnogo uloga. Iz njihove predane kolektivne igre izdvajaju se: Katarina Bistrović Darvaš, Frano Mašković, Anđela Ramljak, Vedran Živolić, Mateo Videk, Mia Melcher, Rok Juričić... Zapravo, svi su odlični, glumčki ansambl ovdje nema slabe karike, pa tom popisu pohvala treba dodati i: Ivu Kraljević, Danijel Ljuboju, Milicu Manojlović, Tinu Orlandini, Ivana Pašalića, Barbaru Prpić, Nancy Abdel Sakhi i Valentinea Olanrewaju Okolija.
Draga Bojana. Zaista je zabrinjavajuće i začudno da su sve predstave u ZeKaeMu fantastične, dok skoro nijedna u HNK ne valja. Pa di je problem?