O današnjoj recepciji avangardnoga hrvatskoga književnika Janka Polića Kamova stotinu godina poslije njegove smrti i o 124. godišnjici rođenja priređen je skup i otvorena izložba autografa i dokumenata u Narodnom domu u Zagrebu. U organizaciji Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU jučer je o Kamovu i njegovu djelu, posebno o neobjavljenjih šest djela, govorio dr. Darko Gašparović, a stihove je kazivao glumac Joško Ševo. Kamov je u svom kratkom životu objavio četiri sjajna djela, u vlastitoj nakladi, a o njemu je ponižavajuće pisao i Matoš koji je u svojoj prosudbi naveo kako je Kamovljeva "lirika lizanja i poezija pljuckanja". Jednostavno, Matoš i Kamov bili su na suprotnim stranama, jer je Kamov bio pripadnik liberalne opcije. Kamov je sa svojom "psovkom" negirao estetske i moralne vrijednosti, osporavao je biblijske poruke ismijavajući Jonu i Mojsija, iako mu je Biblija bila uz uzglavlje. Živio je svoje pjesništvo, pjevao život. A 1908. godine kocnula ga teško smrt njegova brata Milutina. Kamov se tada od pjesnika psovke preobrazio u pjesnika tolerancije, ljubavi i dobrote. Došlo je do velikog obrata u njegovu djelu.
Do danas, još se postavlja pitanje zbog čega se na objavljivanje romana “Isušena kaljuža” čekalo pedeset godina? Godine 1913. Čerina je spominjao neka dramska djela, rukopise, a Tadijanović je zaslužan što su 1956. objavljena Kamovljeva Sabrana djela. Rukopise je vjerojatno čitao i Krleža, no hrvatska književnost ostala je prikraćena za njihovo javno publiciranje, rekao je Gašparović. Među ostalim, u palači u Opatičkoj 18 izloženi su Kamovljevi sačuvani rukopisi nekoliko drama i novela.
