Naslovnica Kultura Kazalište

Impresivni psihološki dvoboj oca Kerekeša i sina Pleštine

U HNK-u Zagreb koji slavi 150 godina postojanja premijerno je izvedena drama Miroslava Krleže "Gospoga Glembajevi". Dramu je režirao gost iz Slovenije Vito Taufer, a glume Milan Pleština, Ljubomir Kerekeš, Alma Prica...
07. svibnja 2011. u 08:42 5 komentara 71 prikaza
'Goran Grgic'
Foto: 'DAMIL KALOGJERA '

Dugoočekivana premijera Krležine drame “Gospoda Glembajevi”, kojom Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu slavi 150. sezonu, sinoć je okupila cijelu zagrebačku glumačku obitelj. Slovenski redatelj Vito Taufer obećavao je drukčije čitanje Krleže, no on se vratio Krležinu tekstu, vratio dostojanstvo Krležinoj rečenici i ponudio 
podosta mračnu predstavu kojoj je pridonijela i zatamnjena scenografija Ive Knezovića te ozbiljni kostimi Lea Kulaša i Marite Ćopo. Taufer je razornu dramu o Glembajevima, bogatoj obitelji upitnog morala, vidio kao priču o emocijama jedne tužne obitelji koja je novcem možda kupila moć, ali nije sreću te se pohlepom dovela do posvemašnje propasti. “Gospodin barun su zaklali barunicu” rečenica je koju je publika na kraju trosatne predstave, pravog malog kazališnog maratona, dočekala smijehom. Smijeh su izazivale i druge Krležine rečenice koje smo pomalo počeli zaboravljati u izvedbi odličnih glumaca koji generalno zavređuju veliki pljesak. Ponajprije se to odnosi na Ljubomira Kerekeša kao starog Ignjata. U početku je djelovao kao kopija Marlona Branda u ulozi kuma s par manira posuđenih od Josipa Broza Tita kad puši cigare, a onda je u drugom, najuspjelijem činu u verbalnom psihološkom dvoboju sa sinom Leoneom dosegnuo vrhunski glumački intenzitet. Odmah do njega smjestio se i Milan Pleština kao Leone, razdražljiv i pravdoljubiv, ali i karakterno pun pukotina, baš onakav kakvog ga je zamislio Krleža. Alma Prica kao barunica Castelli nije bila tipična zavodnica, izgledala je izvrsno, ali je odveć kontrolirala ulogu kojoj je Krleža dao previše kontradikcija. Posebno treba pohvaliti Bojana Navojca kao Pubu Fabriczyja jer je tu riječ o svježoj glumačkoj energiji koja se najviše približila suvremenom poimanju glembajevštine koje danas možda ima i više nego u vrijeme kada je Krleža pisao dramu, a uredno su svoje uloge izveli i Zvonimir Zoričić, Žarko Potočnjak i Goran Grgić, te Olga Pakalović kao dosta rezervirana sestra Angelika. Tauferov je Krleža na sreću izbjegavao jeftinu aktualizaciju i tako ostao vjeran autorovim motivima i umjetničkoj nepotkupljivosti.

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • Deleted user:

    Ni radnja ni tekst nisu tak fascinantni da bi čovjek ostal zapanjen i otvorenih usta. Provincijalno. To sranje od \"drame\" mogu spasiti samo dobri glumci.

  • nybomber:

    @Cioriolan Vidim da ti ne znaš čitati Krležu... Jedno od glavnih obilježja provincijalizma je da pljuje po onome što ne razumije. Glembajevi nisu provincijalna drama, već odlična drama o provinciji što Zagreb jest bio u Austrougarskoj (a od tog vremena ... prikaži još! smo, na žalost, išli još prema dolje) . ČITAJ PAŽLJIVIJE!

  • Deleted user:

    Čitati i gledati Krležu je zbiljam gubitak vremena!