Hitrec prijavio Biškupića zbog tvrdnje da hrvatskog jezika nema

Onak usput - kak ćemo mi zvat naš jezik i kak (i u kojem smjeru) ga razvijat je naša stvar....a vi čiriličari i ostali antihrvati se morete slikat !!!

. Idler 3 To što si napisao je O.K. Ali koji je to taj \"naš jezik\"? I ak je jezik, kaj već nije razvijen? Po tome bi se dalo zaključit da je nastao tek skoro. A tu mi neki tuposlavv spominje stoljeća i da ne kažem eone :)))). Svašta čkapi rodi, zbilja :)). Piši ti, brajko, da te ceo svet razume pa buš videl kak buju te svi razmeli.

. Dobro, bilo je dosta, pa da zaključimo: Hrvatski i Srpski su isti kulac, druga melodija. Doooooista, ali doooooista.

02.11.2010. u 20:31h DrugTito je napisao/la: E druze stari, to ti ustascici pritiskaju gumbe po imenu, a ne sto napises ... -------------------------------- ja bih volio da je tako, ali ipak cu provjeriti sto danas o tome djeca uce u skoli.

O JEZICIMA …”Hrvati su u svojoj starijoj književnoj epohi imali više dobrih rječnika i slovnica (gramatika). Slovnice (Gramatika): Kašić 1604., Križanić i Dellabella 1728., Reljković 1767., Lanosović 1778.; rječnici: Vrančić 1595., Mikalja 1649., Habdelić 1670., Dellabella 1728., Belostenec 1740., Jambrešićć 1742., Stulli 1801., 1806. i 1810., itd. Po dokazima dr. Marijana Stojkovića, “Kopitar je… potičući Vuka Karadžića u Beču za narodni jezik, uputio ga upravo na hrvatske (’ilirske’) leksikone i uvalio mu na putu u domovinu hrvatske rječnike u torbak, da po njima sakuplja, a da negovorene riječi u njima briše. Tako je došlo do Vukova rječnika (1818.). Vuk je sam upućivao svoje Srbe na zagrebačke ‘Ilirce’, da poprime narodni jezik. A zagrebački provincijalni Hrvati, odrekavši se svoga zagorskog narječja, prigrlili su opći narodni hrvatski jezik prema starijim dalmatinskim, bosanskim, dubrovačkim i slavonskim književnicima, i to sve prije nego je Vuku pošlo za rukom nagovoriti Srbe, da uzmu narodni jezik.” Ne samo u uvođenju jezika nego i u odabiranju i uzimanju jekavice za srpsku književnu upotrebu pošao je Vuk svjesno utrtim hrvatskim putevima. Srpski pisci nisu smatrali jekavicu srpskim vlasništvom. “Karadžićevo pisanje južnim narečjem (tj. jekavicom)”, veli Skerlić, “dotle u srpskoj književnosti neupotrebljavanim narečjem, nije se dopalo ondašnjim srpskim piscima, koji su bili iz ekavskih krajeva, i koji su već imali tradiciju, da je ekavsko narečje, književno narečje srpsko.” Milovan Vidaković, Lukijan Mušicki i drugi bili su protiv jekavice pa su pisali Vuku da je se okani. U jednoj svojoj knjizi (“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815., skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavici: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.” Vukovo klasično priznanje najbolje pokazuje kako jezgra srpskog naroda, pravi historijski Srbi - doseljeni s juga s Arsenijem Crnojevićem 1690. godine u bivše ugarske zemlje i hrvatski Srijem, smatraju jekavicu hrvatskim jezikom i odlučno joj se opiru. To shvaćanje podupiru brojni prijevodi hrvatskih pisaca: Gundulića, Kačića, Došena, Reljkovića… na srpski jezik. Jekavicu smatraju pravi Srbi tuđom - hrvatskom i dalmatinskom - i drže da je potrebno prevoditi je na “slaveno-serbskij”. Ti su se prijevodi događali početkom devetnaestog stoljeća, nakon Dositejeva i Vukova djelovanja među Srbima, i potvrđuju čvrsto uvjerenje Srba da Vuk prihvaćanjem jekavice uzima nešto hrvatsko. Srbi nisu imali standard, nisu imali gramatiku, nisu imali apsolutno nikakvu književnost osim nekih crkvenih zapisa do 1868., ali uvjereni su da je Hrvatski koji je imao i riječnike i gramatiku i obilnu književnost, nastao od srpskog.

PRVI HRVATSKI PRAVOPIS 1595 PRVA HRVATSKA GRAMATIKA 1604 PRVI SRPSKI PRAVOPIS 1868 Dakle 250 godina kasnije, nastaje prvi srpski pravopis. Treba stvarno biti trknut u glavu pa da netko pomisli da je srpski jezik stariji. Sâm Vuk Stefanović Karadžić uradžić u svom čuvenom Kovčežiću piše: “Mnogi stariji spisatelji ove braće naše, zakona rimskoga, pisali su srpski čistije od našijeh ne samo svojega vremena, nego od mnogijeh i današnjeg.” (svi hrvatski pisci tvrdili su i vjerovali kako pišu hrvatski, a jadni nisu ni znali da pišu \"srpskim jezikom\", dok im to Vuk Karadžić nije “objasnio” hahahaha Vuk navodi Reljkovićev Satir, Došenovu Aždaju sedmoglavu i Kanižlićevu Rožaliju, pa za njih kaže: “Ova su sva tri pomenuta spisatelja Slavonci.” Navodi zatim “dalmatinskog fratra Petra Kneževića iz njegove knjige “Pisme duhovne razlike” koja je tiskana u Mlecima 1765., dakle opet prije prve knjige našega Dositeja.” Ovdje Vuk nehotice priznaje da su hrvatski pisci - i čakavci i štokavci - bili davno prihvatili i uveli narodni jezik u književnost, pa da se Srbi mogu u to samo ugledati. Oprezno izbjegava priznati da su ti pisci bili Hrvati, pa ih naziva pokrajinskim imenima (Slavoncima), a za njihov jezik veli da je srpski! U jednoj svojoj knjizi (“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815., skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavici: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.” Vukovo klasično priznanje najbolje pokazuje kako jezgra srpskog naroda, pravi povijesni Srbi - doseljeni s juga s Arsenijem Crnojevićem 1690. u bivše ugarske zemlje i hrvatski Srijem, smatraju jekavicu hrvatskim jezikom i odlučno joj se opiru. To shvaćanje podupiru brojni prijevodi hrvatskih pisaca: Gundulića, Kačića, Došena, Reljkovića... na srpski jezik. Jekavicu smatraju pravi Srbi tuđom - hrvatskom i dalmatinskom - i nalaze da je potrebno prevoditi je na “slaveno-serbskij”. Ti su se prijevodi događali početkom devetnaestog stoljeća, nakon Dositejeva i Vukova djelovanja među Srbima, i potvrđuju čvrsto uvjerenje Srba da Vuk prihvaćanjem jekavice uzima nešto hrvatsko.

Ministar nekulture Božo Biškupić trebao bi dati neopozivu ostavku. A njegov zamjenik Višnjić odavno. Kordićka \"argumentira\" izmišljotinama koje su stvarali političaru u drugoj polovini 19. stoljeća kako bi stvorili \"jugoslavensku naciju\" . Težina njezine znanstvenosti nije nikakva . Nju čak demantiraju i Srbi, kao što se vidi u interviewu koji je dala u posljednjem broju NIN-a . Njoj nitko nije postavio dva pitanja . Prvo : neka defnira što je jezik nekoga naroda . I drugo : zašto Hrvati ne znaju besprijekorno srpski, a Srbi hrvatski ? A ne znaju . Znači li to da su Hrvati i Srbi poluanalfabeti ? Ministar Biškupić je očito izgubio nadzor u svome ministarstvu pa bi i zboga toga trebao dati ostavku . Osim toga, on i njegov zamjenik prekršili su hrvatski Ustav u kojemu izričito piše da je službeni jezik u Republici Hrvatskoj - hrvatski . Treba reći i ovo : Višnjić je po nacionalnosti Srbin, a Kordićin nakladnik Nenad Popović također . Njezina i njihova rabota nastavak je srbijanske agresije na hrvatsku kulturu, i to hrvatskim novcem . Takav masohizam ministra nekulture je jedinstven u svijetu . Ako ne zna što radi onda osim ostavke treba ići i psihijatru .

RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKIH I SRPSKIH RIJEČI Kruh=hleb, pila=testera, zrak=vazduh, žlica=kašika, vrhnje=pavlaka, ocat=sirće, siječanj=januar, veljača=februar, jetrica=džigerica, želudac=stomak, kut=ugao, ugao=ćošak, papir=hartija, kat=sprat, mahune=boranija, mrkva=šargarepa, struka=profesija, kolodvor=stanica, tinta=mastilo, isprave=dokumenta, biljeg=taksena marka, bilježnica=sveska, svezak=tom, vilica=viljuška, deka=ćebe, plahta=čaršav, purica=ćurka, palenta=kačamak, dionica=akcija, tvornica=fabrika, vlak=voz, računalo=kompjuter, marelica=kajsija,, dizalo=lift, stroj=mašina, hladnjak=frižider ustroj=uređenje, isprika=izvinjenje, kazalište=pozorište, krojač=šnajder, sat=časovnik, zrakoplov=avion, sat=čas, tjedan=nedelja(sedmica), brzojav=telegram, zemljopis=geografija, povijest=historija, spoj=jedinjenje, pravac=prava linija, smjer=pravac, spužva=sunđer, gnojivo=đubrivo, smeće=đubre, svemir=vasiona, morski pas=ajkula, kolnik=trotoar, vreća=kesa, novčanica=banknota, ostatak=kusur, nametnuti=naturiti, maknuti=pomeriti, micanje=pomeranje, punica=tašta, bratić=brat od tetke/strica, brat=rođeni brat, sigurnost=bezbednost, skijanje=smučanje, skijaš=smučar, kaciga=šlem, bazga=zova, stoljeće=vek, tisuću=hiljadu, vlastiti=sopstveni, miješana pizza=kombinovana pica, gljive=pečurke, mol=kej, plesati=igrati, hlače=pantalone, časnik=oficir, brtvilo=zaptivač, juha=supa, mesar=kasapin, kava=kafa, tvar=materija, tekućina=tečnost, žarište=žiža, fudbaler=nogometaš, mineralna voda=kisela voda, idem u grad=idem u varoš, muha=muva, uho=uvo, obrazovan=vaspitan, tegla za cvijeće=saksija, smreka=omorika, križ=krst, kršćan=hrišćanin, kazalište=pozorište, brijač=berberin, dušik=azot, kositar=kalaj, sustavno=sistematski, Židov=Jevrejin, Nizozemska=Holandija, Portugal=Portugalija, Litva=Litvanija, australski=australijski, Švicarska=Švajcarska, Španjolska=Španija, Albanci=šiptari, Rumunjska=Rumunija, Škot=Škotlanđanin, smjer-pravac, pravac-prava linija, naglavce-tumbe, škare-makaze, čavao-ekser, vrag-đavo, neboder-soliter, mol-kej, otok-ostrvo, točiti/lijevati (tekućinu)-sipati (tečnost) /samo sipke tvari, a ne tekućina se «sipaju» na hrvatskom/, (željeznički) kolodvor-(železnička) stanica, vlastiti-sopstveni, osobni-lični, sličiti-ličiti, ličiti-farbati, usporedba-poređenje, predodžba-predstava, kazalište-pozorište, kino-bioskop, tračnice-šine, plesati-igrati, zbor-hor, željezo-gvožđe, mahuna=boranija, svemir=vasiona, kozmos, tvar=materija, bit=suština, svjedodžba=svedočanstvo, stroj=mašina, tlak=pritisak, promet=saobraćaj, kolnik=trotoar, umjetni=veštački, kipar=vajar, Cipar=Kipar, bjelokost=slonovača, šalica=šolja, WC-školjka=WC šolja, zahod=klozet, ostavština=amanet, samostan=manastir, križ=krst, kršćan=hrišćanin, doslovno=bukvalno, gljiva=pečurka, plijesan=buđ, liječnik=lekar, bubanj=doboš, marelica=kajsija, slijep=ćorav, slijepa ulica=ćor sokak, tesar=drvodelja, glavni grad=prestonica, dušik=azot, kat=sprat, štednjak=šporet, hladnjak=frižider, maslac=buter, učenik=đak, laž=istina, razred=odelenje, bolnički odjel=bolničko odelenje, ugljen=ugalj, pseto=kuče, purica=ćurka, mineralna voda=kisela voda, rajčica=paradajz, mrkva=šargarepa, grah=pasulj, leća=sočivo, časopis=revija, komad=riba (žarg.), punica=tašta, smeće=đubre, gnojivo=đubar, vilica=viljuška, žlica=kašika, lonac=šerpa, zemljopis=geografija, povijest=istorija, kemija=hemija, odgoj=vaspitanje, pouka=naravoučenje, tečaj=kurs, prevladati=prevazići, inozemni=inostrani, svibanj=maj, izravni=direktni, posredni=indirektni, priopćenje=saopštenje, crveni luk=crni luk, češnjak=beli luk, cikla=cvekla, ocat=sirće, udaljenost=razdaljina, raspon krila=razmah krila, kisik=kiseonik, izniman=izuzetan, uputa=uputstvo, odvjetnik=advokat, fora=fazon, pila=testera, miješana pizza=kombinovana pica, križari=krstaši, žemlja=zemička, novčanica=banknota, prevladati=prevazići, povratna karta=karta u dva pravca, jednosmjerna karta=karta u jednom pravcu, križanje=raskršće, gradić=varošica, barbar=varvarin, hrđa=rđa, muha=muva, računalo=kompjuter,tipkovnica=tastatura, stol=sto, strop=plafon, žarulja= sijalica, pisač,=printer papir=hartija, utikač=šteker, bilježnica=sveska, šalica kave s mlijekom=šolja kafe sa mlekom, probaviti-provariti…brtvilo=zaptivač, zarez=zapeta, remen/pojas=kaiš, uvojak=kovrdža, rudlav=kovrdžav, čoha=čoja, muha=muva, plin=gas, kapetan=kapiten... Sjedni-sedi u kuhinju-kuinu, i počni govoriti-da pričaš na glas što-šta vidiš oko sebe...otvori ladicu-fioku pa uzmi žlicu-kašiku, izvadi mahune-boraniju iz hladnjaka.frižidera pa stavi u lonac-šerpu. Skuhaj-skuvaj juhu-supu, ali nemoj zaboraviti-da zaboraviš doliti octa-da sipaš sirćeta u grah-pasulj prije-pre nego što staviš u pećnicu-rernu. Dodaj kruha-hleba u komadima-na parčiće, sol-so i papar-biber. Zapiši sve na komad papira-parče hartije. Dobar tek-prijatno! Hrvatski ili srpski?

02.11.2010. u 21:23h ribnik je napisao/la: PRVI HRVATSKI PRAVOPIS 1595 PRVA HRVATSKA GRAMATIKA 1604 ------------------------ daj neki tekst iz toga vremena da vidimo koliko lici na danasnji hrvatski ?

Ministarstvo kulture financira i brdo knjiga koje tvrde da Boga ima - i isto tako brdo knjiga koje tvrde da Boga nema. I kak bumo ih sada tužili? a gospon Hitrec nikak da se pomire s time da ak su nekad nešto i bili sada su nula. Pa se reklamiraju na ovako prizeman način. Ajd bok.

02.11.2010. u 21:32h Drug Stari je napisao/la: 02.11.2010. u 21:23h ribnik je napisao/la: PRVI HRVATSKI PRAVOPIS 1595 PRVA HRVATSKA GRAMATIKA 1604 ------------------------ daj neki tekst iz toga vremena da vidimo koliko lici na danasnji hrvatski ? ______________________________________________________________ Srpska partizančino io i ubojico Hrvata ........ fakat je u tome da je HRVATSKI PRAVOPIS postojao davno prije srpskog, a Srbi su svoj okržljali jezik popunjavali hrvatskim jezikom i gramatikom. To i Đorđe Balašević dobro zna i zato kaže da on, Srbin, govori iznakaženim hrvatskim jezikom. A to što je današnji hrvatski jezik evolvirao od govora u prošlosti je normalna stvar. Svaki jezik evolvira, pa tako i hrvatski.

@ gojko boric Na žalost, Božo bre Biškupić jako dobro zna što radi. Uostalom, kao i cijela Jacina Vlada. Oni su dobili zadatak nanijeti što veću štetu Hrvatima i u tomu su uporni. Služe se svime što im je naa raspolaganju. Neposluh se kažnjava gubitkom položaja.

+ Bravo, ribniče! Nepismeni bi stari kokardaš ličio jezik!!! Pa nije jezik zid. Jadnik, nije ni svjestan kako potvrđuje goleme razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika. Zanimljivo je da se Hrvati Srbima ne miješaju u njihov jezik. Neka s njimeme čine što hoće, neka ga zovu kako hoće, neka pišu kako hoće, to je njihova stvar. Samo neka nas ostave na miru.

pisač,=printer papir=hartija, zarez=zapeta, uvojak=kovrd šta je ovde srpska a šta hrvatska reč

Zašto o ovome nema nikakovih vijesti u Hrvatskim medijima? Zato jer je Hrvatska nastala na temeljima AVNOJ-a ili jer nam je predsjednik najveći živući \"antifašista\"? Utorak, 26. listopada 2010. Potvrđeno postojanje poratne grobnice Hrvata u slovenskoj Dobovi DobovaMarko Štrovs –ovs – voditelj službe za vojna grobišta pri Ministarstvu rada u Sloveniji potvrdio je postojanje u subotu otvorene grobnice poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Riječ je o 120 metara dugačkom protutenkovskom rovu u Mostecu kod Dobove. Prema procjenama slovenskih stručnjaka u njemu se nalaze kosti od nekoliko stotina do mogućih i nekoliko tisuća žrtava, većinom Hrvatia koji su pokušali pobjeći pred nadolazećim partizanskim snagama. Ujutro se kroz polje nije smjelo na Misu Tako su se priče koje tamošnje lokalno stanovništvo prepričava već 65 godina, pokazale istinitima. Svoju priču kao živući svjedok još 2002. god. za Novi list ispričao tada 79. godišnji Anton Zupančič koji je čuvao izvornu fotografiju s prisilnog rada na zatrpavanju ubijenih žrtava, i to nekoliko mjeseci nakon izvršenih umorstava. Zupančič kaže: \"Ova fotografija je snimljena na mjestu gdje je prije bio protutenkovski rov u kojem je zakopano mnogi ljudi koji su tamo bili ustrijeljeni. Zbog vrućine je jako smrdjelo, pa su žene morale na prisilni rad, dosipavati i poravnavati teren. Ovo područje je stalno bilo pod vojnom stražom i zabranom kretanja. Strijeljanja su se čula po noći. U isto vrijeme kada su strijeljali ljude uz tenkovski rov od Mosteca do Dobove u župnom dvoru u Dobovi domaćini su zamijetili veće količine zlatnih predmeta. Tih godina mnogo se mladih ljudi odalo piću ili počinilo samoubojstva. To smo povezivali s time da su oni bili na mjestu gdje se danima ubijalo\", kaže Zupančič i dodaje: \"Zbog velikog broja mrtvih tijela opet se počela dizati zemlja i žene su morale 1946. godine ponovo zatrpavati to područje. Seljacima je dugo poslije toga bilo zabranjeno obrađivati zemlju na tom mjestu\", pripovijeda Anton Zupančič, dodajući da se tada govorilo kako su to bile tisuće Hrvata, vojnika, žena i djece.

Zasto vam je bitno toliko ciji je to jezik i cije je pismo....ionako samo znate lajat.

Povijesni dokumenti nam govore da su Hrvati vladali zemljama od Jadrana do Drine i na sjeveru do Zemuna i na jugu do Valone u današnjoj Albaniji. Dakle, u tim hrvatskim područjima se govorilo hrvatskim jezikom. Crna Gora (nekadašnja Crvena Hrvatska)) se odvojila od ostale Hrvatske, to njihovo vodstvo je promjenilo pismo i vjeru da time budu drugačiji od Hrvata, ali jezik ostaje isti, odnosno hrvatska ijekavština. Sa današnjim Bošnjacima je slična stvar. Bošnjacima danas sebe smatraju samo Muslimani. Muslimani, pak, su porijeklom Hrvati, pa i oni nisu izgubili svoj hrvatski ijekavski jezik. Znači, hrvatski jezik, bošnjački jezik i crnogorski jezik su svi izvorno jedan te isti ...... HRVATSKI JEZIK. Srbadija, naravno, izvrće povijesne činjenice, a to njima nije problem jer im je jedna od glavnih odlika LAŽ, pa žele poistovjetiti hrvatski sa srpskim jezikom. To velikosrbi mogu samo svojim istomišljenicima servirati na pladanj, pa da oni to gutaju i vjeruju u takovu magiju hahahahaha

Bravo Hrvoje!!! Napokon se jedan hrvatski intelektualac probudio iz sna i poduzeo konkretne korake. Neka bude na primjer ostalim uspavanim hrvatskim intelektualcima kako se legalno bori za nacionalne interese.

+ - 02.11.2010. u 22:04h Sinatra1 je napisao/la: \"Bravo Hrvoje!!! Napokon se jedan hrvatski intelektualac probudio iz sna i poduzeo konkretne korake. Neka bude na primjer ostalim uspavanim hrvatskim intelektualcima kako se legalno bori za nacionalne interese. \" Tako jee ! Sad se jos pobrinemo za korupciju, nezaposlenost, prezaduzivanje, huligane i raj na zemlji. A sto se jezika tice, neki dan sam citao neki srpski prevod Gunthera Grassa, i sram me je priznati, sve sam razumio. Morati ce nekako stati na kraj tome!

Bravo gsn. Hitrecu! Svak Vaam cast! Casa se prelila, vrijeme je poduzeti takve mjere protiv odgovornih u ministarstvu.