U Kulturnom centru Mesnička bili smo na jednom sasvim neobičnom koncertu. Sviralo se na klaviru, električnoj gitari, ali i na vodenom bubnju, automobilskom federu i teglama za cvijeće na kojima su zvonke zvukove proizvodili ljamini nokti – tradicionalni južnoamerički instrument. Još je neobičnije bilo to da su izvođači ovog improvizatorskog ansambla bili redom djeca koja imaju od osam do 11 godina. Oni su glazbenici budućnosti Bartol Knežević, Jan Knežević, Mak Rizvanović, Andrija Vidović, Barbara Vidović, Juraj Vidović i Šime Vukelić koji su pohađali radionicu Tvornice zvuka pod dirigentskim palicama dvojice Nenada, Kovačića i Sinkauza.
Suvremenost i eksperiment
Radionicu su 2016. godine pokrenuli elektroničar i skladatelj Nenad Sinkauz i muzikologinja Davorka Begović u sklopu programa Muzičkog salona Studentskog centra u kojem je Begović tada bila umjetnička voditeljica. Ove je godine pak Tvornica zvuka projekt udruge Kontejner – biro suvremene umjetničke prakse.
– Ovom smo radionicom htjeli odgovoriti na nedostatke u glazbenom obrazovnom sustavu koji od samih početaka i najmlađe dječje dobi inzistira na stvarima poput čitanja notnih zapisa i strogih pravila klasične harmonije i ritmike. Nedostaje nam i suvremenosti, ali i eksperimenta. Iz mojeg iskustva to na određene načine blokira djecu i zatvara ih baš kada su u fazi da sve upijaju kao spužve i otvaraju im se svjetovi – otkrila nam je Davorka Begović o ideji koja stoji iza ove glazbene radionice.
Sličnu su radionicu održali i s djecom izbjeglicama u suradnji s organizacijom Are You Syrious. Morali su prilagoditi metode rada i napraviti intenzivan tečaj, ističe Davorka, jer sudbine djece izbjeglica su neizvjesne i nikada ne znate kada će morati otići ili biti deportirani. Koristili su i neke pjesme i melodije iz njihovih domovina i pokušali stvoriti mjesto zajedničkog uživanja u glazbi i druženja.
Tu nema moranja ni grešaka
Većina djece koja pohađaju ovu radionicu, koja je potpuno besplatna i održava se jednom tjedno, paralelno ide i u glazbene škole, a njihov voditelj, glazbenik Nenad Kovačić smatra da im ova radionica dođe kao svojevrstan ispušni ventil.
– Ovdje nema moranja ni grešaka. Jedino što moramo je slušati jedni druge i, kad djeca to shvate, vidimo ih da odlaze sretni i ispunjeni i jedva čekaju da se vrate. Ono što ih nastojimo naučiti jest da se koncentriraju, slušaju i izraze se instrumentima. Želimo da uz našu pomoć shvate što se sve može napraviti sa standardnim instrumentima kad ih se ne svira na klasičan način te kakvi se sve zvukovi i glazba mogu proizvesti s naizgled običnim predmetima – objasnio nam je Kovačić.
– Inače idem i u glazbenu školu, ali ovo je puno zabavnije – podijelio je s nama jedanaestogodišnji Mak Rizvanović, koji je na ovom koncertu za miks pultom bio zadužen za elektronski dio glazbe. Slično je rekao i desetogodišnji Jan Knežević koji je, osim na klaviru, na licu mjesta improvizirao i tekst koji je govorio u mikrofon. Njegov je brat Bartol također svirao na koncertu, i to električnu gitaru.
– Sve sam na koncertu smišljao u hodu. U muzičkoj i inače sviram klavir, ali sve je krenulo jer je Bartol počeo raditi nešto na svojoj klasičnoj gitari pa ga je tata pitao za eksperimentalu. I meni se sviđa ta eksperimentala – zaključio je mali Jan.
